Svaki dan u Švicarskoj smo imali isplanirane obilaske. Ipak, njihovi opisi neće biti u kronološkom slijedu. Jedna od njihovih nacionalnih banki je slavila 150 godina, svatko tko je došao, dobio je jednodnevnu kartu za vožnju po svim jezerima u Švicarskoj za samo 5 franaka. Mi smo se odlučili za vožnju Rajnom. Normalna cijena naše ture je iznosila 40 franaka, eh kad bi bar i naše banke bile tako darežljive i častile nas npr. ulaznicama u nacinalne parkove. Vožnja u jednom smjer je trajala 2 sata.
Zbog velikog vodostaja Rajne, na jednom mjestu brod nije mogao proći ispod mosta pa smo presjedali iz jednog broda u drugi.
Ali imali smo vremena i za fotkanje s neobičnim mostom u pozadini
Iskreno, osobno nisam bila oduševljena brodom jer mi u trajektu bude loše, i mislila sam kako ću poluditi od dosade 2 sata, ali nisam ništa komentirala od toga naglas jer sam znala da će klinci uživati. Ali djelomično sam se prevarila, klinci jesu uživali, ali bome i ja. Takvu bi vožnju svima preporučila koji imaju takvu priliku. Osim razgledavanja predivnog krajolika imali smo i drugu zanimaciju na brodu, pirit balončiće od vode.
i još malo poziranja
Slike s broda, nešto je na Njemačkoj strani, a nešto na Švicarskoj strani obale.
Stigli smo u Stein am Rhein
To je jedno malo turističko mjesto bogate povijesti, s krasnim starim središtem u kojem su zgrade vrlo zanimljive arhitekture
U glavnoj uličici je smješten izuzetno interesantan muzej. Izvana uopće ne izgleda toliko veliki koliko u stvari je.
Već sam ulaz je jako zainteresirao klince
Muzej je zapravo kuća nekadašnje bogate i velike obitelji. Ovdje je prikazan samo djelić viđenog, mislim da pola prostorija nisam ni slikala. Naišli smo i na jednu vrlo neobičnu stvar koju do sada nisam vidjela.
Ovako je izgledala njihova kuhinja
Uočite kako je vrlo zorno prikazan detalj koji prethodi pripremi ručka
Dječja soba
Jedan od dnevnih boravaka
Na tavanu
A onda je uslijedio drugi dio kuće, jednako veliki kao prvi. Tu su živjele sluge.
I oni su imali dječju sobu.
Ali tu je bio i takozvani radni dio, sa spremištima alata, prostorijima u kojima su radili svašta nešto, na tavanu spremište žita, kukuruza, brašna...
U prizemlju tog drugog dijela su bile smještene životinje, konji, svinje, koke..., kočija, bicikl...
Na kraju, kao i uvijek smo se upisali u knjigu dojmova.
Teta Đurđa nas je počastila i ručkom uz Rajnu,
te naravno sladoledom
Nakon što smo obnovili snagu, čekao nas je uspon do zidina
Sunce je već prilično pripeklo, ali mi se nismo dali
Pogled s vrha je neopisiv
Prije odlaska iz ovog prekrasnog gradića još malo fotki pročelja.
Put nazad je bio upola kraći, Rajna je ovog puta pomagala našem brodu.
Svi smo bili umorni, ali su neki znali i kako riješiti taj problemčić