|
Ovdje ću izdvojiti neke Franove izjave. Tete u vrtiću ih često pitaju svašta pa svakih malo naiđemo na dječja razmišljanja na panou.
05/09. "Tko si ti?"
"Ja sam Fran M. Ja sam dobar čovjek"
12/09. "Da si ti Djeda Mraz što bi pokonio mami i tati?" "Mami cvijet, a tati radio"
02/10. "Da možete birati u što ćete se pretvoriti što biste izabrali i zašto?" "Duh, zato što ga nitko ne može ubiti, on ne može umrijeti."
08/10. "Bako, sutra mi budi poslušna kao igračka."
|
Fran i Ivor u akciji
ponedjeljak, 31.10.2011.
Kad prije prođe 4 godine?
28.10, u petak, je moj mlađi sinak proslaio svoj 4. rođendan. Kad prije? Vrijeme stvarno leti... Moj veliki dečko, jako se naljuti kad mu netko kaže da je mali, je i dalje veliki veseljak i maza. Još uvijek nikuda ne mogu otići bez puno pusica, a jednako toliko ih primim i po povratku. Moj smješko sve rješava osmjehom, kad napravi neku glupost, samo slegne ramenima složi osmijeh br. 36 i mama sve oprašta. Od nedavno se počeo duriti, ako mu nešto nije pravo glavna fora je: "Neću te pozvati na rođendan". Jednom sam ga upitala, da tko će mu napraviti tortu, ako me neće pozvati, brzo se predomislio ;-) I dalje su najbolje igračke autići, ali u obzir dolaze i druga prijevozna sredstva, ali ne baš radna mašinerija tipa bagera... Legići su također neizostavni. Međutim, osim standardne skromne želje za poklonom: autić, već duže vrijeme želi tramvaj, ali nikako još nismo uspjeli pronaći niti jedan tramvaj!
Dali smo mu i nadimak puzla-maher, jasno jer obožava slagati puzzle, oduševljava me strpljivost i sistematičnost kojom on to radi. Općenito je vrlo uporan u svemu što radi i ne odustaje lako.
Za rođendan smo počastili prijatelje u vrtiću, a pošto ne smiju nositi pravu tortu, ja sam mu napravila kartonsku tortu-auto jer kakvo bi to slavlje bilo bez torte.
U vrtić smo odnijeli nešto svježeg voća (banane, jabuke, kruške, ananas), orahe i sušenu papaju i klincima nekakve štapiće s paunima, pun pogodak (uz tortu) pa su oni time klopali komade voća kao mali kinezi...
Kod kuće ga je čekao poklon od brata (uočite dekoraciju, naime Fran je sam zamotao svoj poklon-neku svoju staru igračku)
i poklon od mame i tate, neki ogroman helikopter. Ne moram ni reći koje su bile borbe oko njega
A popodne je i naše domaće društvance proslavilo uz klopu, tortu i pjesmu.
Fran je palio svjećice na torti i rezao je, istina odrezao je komadine pa su se neki malo bunili, ali riješili smo nekako i to, ma nema veze kad je torta bila super
Inače, ovaj mjesec smo na žalost i Ivor i ja već odradili turu antibiotika, ali ni sada Ivor nije dobro, ponovo ima temperaturu, jako kašlje... sve mi se čini da ćemo sutra morati kod doktora :-(
Za kraj dvije fotkice autoportreta ;-) u fazi je oduševeljenja fotoaparatom.
|
petak, 07.10.2011.
Trinaest godina
U ponedjeljak 03.10. proslavili smo našu 13. godišnjicu braka. Ovaj puta nešto laganije nego prethodnih godina (2010., 2010-2.dio, 2009.) i za promjenu baš nam je prijalo. Pošto je bio radni dan, otišli smo na slatku večeru-palačinke na brod na Dravi-Galiju. Nemam puno fotkica, ali dovoljno za uspomenu.
Naravno, sve slikice su od prije posluženih palačinki jer kad klopa stigne ja poptuno zaboravim na fotoaparat :-))
Nakon što su klinci pojeli, jurcali su po brodu, točnije po stepenicama do obale i nazad na brod, srećom nije bilo puno gostiju pa nisu nikome smetali. Za to vrijeme smo Ivica i ja mogli u "miru" malo pričati.....
Malo smo se još prošetali po šetalištu i uhvatila sam zanimljivo smještenu reklamu.
Te večeri smo kod kuće pogledali kratko kazatu iz svatova. Klinci su bili oduševeljni. Fran je primjetio kako smo bili mladi, kako se tata puno udebljao, ali mu je sada bolji... A Ivoru uopće nije bilo jasno da gdje su on i Fran.
Od novosti ništa jako bitno, ali... Ivor je bio na prvoj proslavi rođendana bez nas, svojoj prijateljici Eli iz vrtićke grupe. Sad naravno priča kako bi i on htio zvati sve svoje prijatelje iz grupe čak i tete na svoj skorašnji rođendan, a ja mudro šutim i nadam se da ćega proći, ma nekako mi je još premali za takva slavlja... Fran je krenuo na plivanje. Prvo je odbijao jer je mislio da ga ja šaljem na školu plivanja, pa kao što će on tamo kad zna plivati.. Ali nakon dodatnih objašnjenja je pristao. Uglavnom bio je oduševljen, prvi testni sat je završen zaključkom da nastavljamo s plivanjem :-) Sviđa mi se što trening nije zapravo nikakav presing, prvo se zagrijavaju u malom bazenčiću, pa plivaju u velikom i na kraju tobogan!!!! Trenerica je prije početka rekla da ako se umori uvijek smije reći i malo se odmoriti, ali ipak nije koristio taj joker.
|
|
|