28.10, u petak, je moj mlađi sinak proslaio svoj 4. rođendan. Kad prije? Vrijeme stvarno leti... Moj veliki dečko, jako se naljuti kad mu netko kaže da je mali, je i dalje veliki veseljak i maza. Još uvijek nikuda ne mogu otići bez puno pusica, a jednako toliko ih primim i po povratku. Moj smješko sve rješava osmjehom, kad napravi neku glupost, samo slegne ramenima složi osmijeh br. 36 i mama sve oprašta. Od nedavno se počeo duriti, ako mu nešto nije pravo glavna fora je: "Neću te pozvati na rođendan". Jednom sam ga upitala, da tko će mu napraviti tortu, ako me neće pozvati, brzo se predomislio ;-) I dalje su najbolje igračke autići, ali u obzir dolaze i druga prijevozna sredstva, ali ne baš radna mašinerija tipa bagera... Legići su također neizostavni. Međutim, osim standardne skromne želje za poklonom: autić, već duže vrijeme želi tramvaj, ali nikako još nismo uspjeli pronaći niti jedan tramvaj!
Dali smo mu i nadimak puzla-maher, jasno jer obožava slagati puzzle, oduševljava me strpljivost i sistematičnost kojom on to radi. Općenito je vrlo uporan u svemu što radi i ne odustaje lako.
Za rođendan smo počastili prijatelje u vrtiću, a pošto ne smiju nositi pravu tortu, ja sam mu napravila kartonsku tortu-auto jer kakvo bi to slavlje bilo bez torte.