|
Ovdje ću izdvojiti neke Franove izjave. Tete u vrtiću ih često pitaju svašta pa svakih malo naiđemo na dječja razmišljanja na panou.
05/09. "Tko si ti?"
"Ja sam Fran M. Ja sam dobar čovjek"
12/09. "Da si ti Djeda Mraz što bi pokonio mami i tati?" "Mami cvijet, a tati radio"
02/10. "Da možete birati u što ćete se pretvoriti što biste izabrali i zašto?" "Duh, zato što ga nitko ne može ubiti, on ne može umrijeti."
08/10. "Bako, sutra mi budi poslušna kao igračka."
|
Fran i Ivor u akciji
petak, 26.08.2011.
Šetamo Hvarom- od svega po malo 1. dio
Iako smo kod kuće već dva tjedna, jučer sam se vratila na posao nakon godišnjeg koji mi je kao i uvijek proletio, još uvijek je toliko vruće, ne sjećam se takvih vrućina krajem 8. mjeseca stoga je današnja tema i te kako prikladna.
Prvo jedna dječja ispred naše kuće
Šetnja od naše kuće do trajektne luke je prekrasna uz more, savršena kad vrijeme i nije baš za kupanje (da tako je i bilo krajem 7. mjeseca). Ako se ima vremena obavezno se zaustavimo na jednoj od plaža da bismo malo popunili količinu kamenja u moru, tj. smanjili količinu istog na obali.
U samoj luci je posebno zanimljivo, često dočekujemo ili ispraćamo neki trajekt, a i kad njih nema proučavanje mora ispod nas je sasvim zadovoljavajuće interesantno. Naravno nakon svega se uvijek nagradimo i jednim sladoledom.
A nakon tako dobre šetnje nije nikakav problem lako zaspati.
U nekoliko navrata smo se provozali do Jelse. Tamo volimo sjesti u slastičarnu na početku rive, ima izvrsne kolače i sladoled.
Zainteresirale su nas inače mnogobrojne jahte na Hvaru, imamo puuuno slika ispred raznih, često smo "zurili" u njih i zamišljali što sve ima unutra. Posebno interesantne su nam bile i ove krstareće brodice.
Naišli smo na rivi i na dvije djevojke koje su izvodile čudesa sa štapovima, pa smo i mi dobili priliku okušati se u toj neobičnoj vještini i tek onda smo shvatili kako to uopće nije nimalo jednostavno kako izgleda. Marina je par puta i uspjela .
Jedno jako oblačno jutro smo prošetali po uskim i zanimljivim uličicama Staroga Grada. Obišli smo crkvicu sv. Ivana koja je zaštićeni spomenik kulture, ali zanimljivo nema niti jednog jedinog slova ni na crkvi ni oko crkve, po meni vrlo sramotno. Poslije sam tek saznala kako su uopće zove crkva i tražila osnovne podatke o njoj. Na sljedećim fotkama malo detalja iz crkve, mozaik iz ranokršćanske crkve
Zvona ne propuštamo isprobati
Nastavili smo prema obližnjem trgu Sv. Stjepana gdje je smještana župna crkva sv. Stjepana sagrađena u 17. stoljeću. Sagrađena je na mjestu crkve iz 9. stoljeća koja je sve do 12. st. bila prva hvarska katedrala.
Često mi padne na pamet kako je dobro što živimo u ravnoj Slavoniji, a ne u nekim brdima jer moj sin se u trenu u pomanjkanju boljeg počne verati i po kućama, doslovno.
Zvonik crkve je odvojen od same crkve, a lane su ga renovirali.
Predivnim uličicama prema rivi, točnije autu jer je nebo sve crnje i crnje...
Na uglu sa nekadašnjom glavnom ulicom "Sridnjom kolom" je kuća u kojoj je moja Nona provela dio djetinjstva, odavno je prodana tako su se klinci morali zadovoljiti samo virkanjem kroz ključanicu i mom opisu unutrašnjosti kuće.
Nekoliko detalja na trgu "Škor"
Prije pljuska do auta ipak nismo stigli, ali nema veze, smjestili smo se ispred natkrivenog Keruma i uživali u kiši
Ne znam baš da li to isto popodne ili neko drugo je ponovo malo zahladilo i paaaadalo, pa smo nakon šaha, raznih knjigica i igrica i ovako provodili vrijeme
Evo još dokaza da u mom sinu čuči neki opasan planinar, svašta je on smislio, a ostatak društva mu je i pomogao pa čak i neko za koga mislim da ih je trebao i spriječiti u tome, ali kad su se već tako dobro zabavljali, ovaj put sam odlučila pregristi jezik i ne glumiti babu rogu, nego uzeti aparat u ruke po onoj staroj, kad ne možeš protiv njih, pridruži im se.
Nastavljam za koji dan.
|
|
|