Fran i Ivor u akciji
utorak, 31.05.2011.
Mala olimpijada!
|
U srijedu, 25.05. prekrasan sunčan dan. Na nogometnom igralištu pokraj Drave održala se mala olimpijada povodom dana sporta, sudjelovalu se ekpie 10 vrtića. Naši "Šareni" kao najstarija vrtićka grupa uputila se pješke u punom sastavu, neki su bili igrači, a ostali glasni navijači. Mi smo se preobukli i spremni smo, neka trke počnu!
Klinci su se takmičili u četiri ekipne discipline. Moj veliki sinak je sudjelovao u dvije. Druga po redu, a njegova prva je bila prilično teška, "Šarene loptice". Ekipa se sastojala od dva člana. Franov zadatak je bio da nosi loptice jednu po jednu od jedne korpice do druge i pri tome skače iz obruča u obruč, bilo ih je tri. Možda ne zvuči teško, ali utrka je trajala minut i po, i djeci je to prilično teško. Prije starta:
Uspio je prenijeti 9 loptica što je bilo dovoljno za zlatnu medalju. Na probama je bilo uvijek 10, pa čak nekad i 11. Ovaj put mu je falila doslovno sekunda da stavi 10. lopticu pa su s još jednom ekipom dijelili 1. mjesto, koji nisu bili ni blizu ostavljanja 10. loptice. Ali, pošto se gledao isključivo broj loptica u košari, to je to. |
- 22:57 - Komentari (5) - Isprintaj - #
subota, 21.05.2011.
"Zlatovez"
Prvo nešto što nema veze sa samim naslovom.  Danas smo klinci i ja sami otišli na bazene, bez Ivice, prvi puta (on je bio na nogometu). Bili su savršeno dobri, Fran je već stvarno veliki dečko, pomagao je Ivoru sve, nisam mu morala ni reći.... Razlog odlaska je bio dogovor od prije par dana sa mamom njegovog vrtićkog prijatelja. Oni su došli u punom sastavu: mama, tata, Franov prijatelj i njegov mlađi brat. Super smo se proveli, klinci naigrali, naplivali, mame se napričale. Zaključak: morat ćemo to opet ponoviti. Početkom 5. mjeseca se u izložbenoj dvorani Waldinger održavala izložba likovnih radova djece predškolske dobi. Zapravo se komisiji pošalje veliki broj dječjih radova iz svih vrtića na području grada, a oni izaberu one koje idu na izložbu. I Franov rad je odabran  Ja sam bila oduševljena (i ne samo njegovim uratkom), koliko samo detalja na njegovoj slici, koliko je to zahtjevalo strpljenja..., ali ja sam ipak ponosna mama, a vi procijenite sami.
Pa malo poziranja ispod slike
Još jednom, ali iz druge perspektive
Muški dio ekipe nije imao previše strpljenja baš za velika i detaljna razgledanja, pa su oni otišli, ali ja sam bila dosljedna.Kad sam ih na kraju otišla potražiti, oni me fotkali na prepad
P.S. stigla sam do okruglog 100-tog posta |
- 21:55 - Komentari (6) - Isprintaj - #
petak, 13.05.2011.
Ivorova prva biciklijada i nogometni turnir
U vrtiću se i ove godine već tradicionalno u svibnju održala biciklijada kroz dva dana. Fran je do sada svaki puta sudjelovao, vidite prošlogodišnji izvještaj. I uvijek sam nekako uspjevala doći bodriti svoga miška. Ove godine, u ponedjeljak, 09.05. su oba malca imala nastup, ali na žalost nisam nikako uspjela reorganizirati posao pa sam propustila u živo popratiti Ivorovu prvu biciklijadu.  Ali evo što je Ivica zabilježio fotoaparatom.Prva fotka je od par dana ranije, presvlačenje na dolasku u vrtić
Iz atrija sam pokupio svoj biciklić i spreman za utrku
Pa jedno poziranje s bakom na startnoj liniji
Evo i šarenih, najstarija grupa
I već iskusni vozač je spreman
I utrka neka počne
Sjećam se da je Fran svoju prvu utrku odvozio plačući, bilo mu je previše ljudi, strah svega toga. Kod Ivora nije bilo takvih problema, odmah je sav ponosan jurnuo. A tek je nedavno zapravo svladao vožnju. Naime, Franov bicikl je vozio tako da je okretao pedale samo do pola, pa je izgledalo kao da pumpa. Međutim, donijeli smo mu stari Matein bicikl, i ovaj je izgleda lakši jer njega odmah vozi kao pravi. I Ivica je morao žuriti na sastanak, a zaboravio je baki ostaviti fotić te nemamo fotke ovogodišnje Franove vožnje. U utorak, 10.05. popodne u 17 sati se održavao nogometni turnir u organizaciji vrtića očevi i sinovi. I mi smo imali jedan par: tata i Fran, istina i Ivor je htio igrati iako iz tih najmanjih grupa nije bilo prijavljenih. Ukupno se prijavilo 20-tak parova, tj. 4 velike ekipe. Mjesto radnje ledina pokraj vrtića. Vrijeme predivno, a djece kao u priči.
Mali nogometaši čekajući svoj red
Za to vrijeme Ivoru nije bilo dosadno, vijao se s Mateom iz Franove grupe.
Fran na djelu. Usput budi rečeno, očevi su većinom stajali u terenu mislim da bi bilo puno življe da su igrale mame ;-)
Ha, i ja sam se dočepao konačno lopte
U prvoj utakmici rezultat 0:0 odlučuju penali, priprema, pozor, goooool
Nebitno, ali da dodam da su u drugoj utakmici izgubili na penale. Nakon lijepo provedenih sat vremena ostali smo se šetati po naselju. Fran vidno odrasta. Vozio se biciklima sa svojim prijateljem Mateom i to svuda okolo BEZ NAS, sam. Došao je samo zatražiti novce jer je ožednio, te je potpuno sam u dućanu kupio dvije boce vode, jednu za sebe drugu za svog prijatelja. Nakon toga je Mateo kupio šećernu vatu koju su zajedno podijelili uz riječi Fran je meni kupio vode, a ja sam njemu ovo.
|
- 22:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #
utorak, 03.05.2011.
Medalja oko vrata
|
Prošli tjedan smo bili žestoki navijači. Znala sam da Fran u vrtiću ide na košarkaše, čak je spominjao i neko natjecanje, iako smo mi to čuli dok je pričao Domagoju o tome.  Poslije Uskrsa je bio nešto malo bolešljiv pa nije išao u vrtić, ali odvevši Ivora čuli smo da je sutra međuvrtićko natjecanje u košarci. Ma, mislim... Fran je stvarno bio zdrav cijele godine, kuc, kuc, kuc... Jedina dva puta kad se on razboli je onda kad bi trebao ići na neko sportsko natjecanje kao predstavnik vrtića, kao zimus na klizanje. Ovo mi je čak bilo manje žao da propusti jer klizanje je bilo broj jedan... Međutim, klinci su, njegova ekipa, taj prvi izlučni dan rasturili, pobijedili s 20:0 i zove teta da nam kaže, ako ikako može samo neka ga dovedemo drugi dan natjecanja. I pošto je to ipak bila neka kratka viroza, eto nas. Ekipa od 10 malaca ulazi u kombi koji ih vozi do dvorane, naravno da su i transparenti tu.
Zlatna rezerva,
U pauzi između dvije utakmice, prvu su pobijedili i čekaju polufinale:
Teta koja nas je zvala je inače sa tribina bodrila malce s ostalom djece iz grupe, ali i ona je u pauzi malo sišla dolje ohrabriti ih za dalje.
Nikako uhvatiti dobru fotku, da on ima loptu i s lica, nemoguća misija, ali nema veze ;-)
U polufinalu smo pobijedili, juupi. Ali, i dalje treba trenirati.
Klinci su bili fenomenalni, i zlato je tu!
Ne moram ni reći koliko je bio sretan i ponosan. |
