Marketing
Medalja oko vrata
Prošli tjedan smo bili žestoki navijači.
Znala sam da Fran u vrtiću ide na košarkaše, čak je spominjao i neko natjecanje, iako smo mi to čuli dok je pričao Domagoju o tome. 
Poslije Uskrsa je bio nešto malo bolešljiv pa nije išao u vrtić, ali odvevši Ivora čuli smo da je sutra međuvrtićko natjecanje u košarci. Ma, mislim... Fran je stvarno bio zdrav cijele godine, kuc, kuc, kuc... Jedina dva puta kad se on razboli je onda kad bi trebao ići na neko sportsko natjecanje kao predstavnik vrtića, kao zimus na klizanje. Ovo mi je čak bilo manje žao da propusti jer klizanje je bilo broj jedan... Međutim, klinci su, njegova ekipa, taj prvi izlučni dan rasturili, pobijedili s 20:0 i zove teta da nam kaže, ako ikako može samo neka ga dovedemo drugi dan natjecanja. I pošto je to ipak bila neka kratka viroza, eto nas.
Ekipa od 10 malaca ulazi u kombi koji ih vozi do dvorane, naravno da su i transparenti tu.
Zlatna rezerva,
U pauzi između dvije utakmice, prvu su pobijedili i čekaju polufinale:
Teta koja nas je zvala je inače sa tribina bodrila malce s ostalom djece iz grupe, ali i ona je u pauzi malo sišla dolje ohrabriti ih za dalje.
Nikako uhvatiti dobru fotku, da on ima loptu i s lica, nemoguća misija, ali nema veze ;-)
U polufinalu smo pobijedili, juupi. Ali, i dalje treba trenirati.
Klinci su bili fenomenalni, i zlato je tu!
Ne moram ni reći koliko je bio sretan i ponosan.
Post je objavljen 03.05.2011. u 23:06 sati.