Fran i Ivor u akciji
četvrtak, 25.11.2010.
Šetnja kroz šumu
|
Opet se zaredalo dosta dana bez ijednog posta, a vrijeme leti. Novosti od prošlog posta. Moji malci su prvi puta ostali s bakom jer smo mužić i ja službeno otputovali u Split. Baka je spavala kod nas, oni su išli u vrtić i na svoje uobičajne aktivnosti. Sve je prošlo super. Ja sam im rekla da se vraćam treći dan, pa su me taj utorak navečer jedva iščekali, nisu htjeli ni spavati dok ja nisam došla. Ivica je ostao još tri dana, pa Ivoru nakon prvotnog oduševljenja nikako nije bilo jasno gdje je tata, pa zajedno smo otišli, a samo sam se ja vratila. Ali, vratimo se na glavnu temu i evo nekoliko slika od početka 11 mjeseca. Naime, na preporuku Zvrka (hvala joj) na webu smo pronašli zanimljivu kapelicu Sv. Ane, pa smo se odlučili malo prošetati tuda u nedjeljno jutro, 7.11. Prekrasno, sunčano vrijeme, ručak smo pripremili ujutro i oko 10 krenuli u potragu za skrivenim blagom po uputama na ovoj stranici. Na putu prema tamo susreli smo i prepreke na cesti:
Naznačenu kapelicu smo lako pronašli:
Zatim smo istraživali što sve ima u blizini
Pronašli smo i bunar
U potragu za skrivenim predmetom smo se uputili u šumu.
Na danoj web stranici su napisane koordinate, mi smo pokušali doći do toga mjesta slijedeći GSM na Ivičinom mobitelu, ali.. nekako nam nije ulijevao povjerenje. Ali, nije nas to smetalo. Više je zasmetalo to što je Ivor jadničak pao u blatnu kaljužu, doslovno. Pa smo mu skinuli patike i nosali ga, u stvari ne mi nego Ivica  Fran je bio naš vodič, pa nas je preveo i preko nezgodnog terena po nekom balvanu
Uskoro smo došli i do Drave.
Uočite to plavo što Fran drži u ruci je dobio za rođendan nekakav telefon za uhođenje sa pojačivačem i slušalicama, ali i kompasom zbog kojeg mu je bio cijelo vrijeme u ruci! Tada smo zaključili da bi bilo pametno vratiti se nazad. Mobitel je pokazivao da je to puno dalje nego smo se nadali, Ivica je bio umoran od nošenja Ivora koji je bio još umorniji jer se bližilo njegovo vrijeme popodnevnog spavanja. Uz put smo svašta promatrali. Fotkali smo i jednog predivnog leptira. Fran ga malo dirnuo papirom da bi raširio krila.
Na moje opće čuđenje, komarci su pronašli nas, komarci u 11 mjesecu, Ivora su najviše ispikali. Uglavnom, kapelicu smo pronašli, skriveni predmet nismo, ali prošetali smo se oko 1 sat na svježem zraku u predivnom mirnom kraju, zapravo ne daleko od našeg grada, a za koji nismo ni znali da postoji. |
