Fran i Ivor u akciji
ponedjeljak, 30.08.2010.
Kupali smo se, pecali i još puno toga....
|
Uvod: Danas smo bili u vrtiću da Ivor upozna svoje tete, tetu Dajanu i tetu Milenu i svoju plavu sobu jer za dva dana krećemo zapravo. On je trenutno oduševljen tom idejom i jedva čeka iako se ja prilično pribojavam kako će to izgledati kad uistinu shvati da će Fran biti u jednoj, a on u drugoj sobi  ...Od prošlog pisanja smo sasvim ozdravili, bili na dva slavlja, kod Kreše na igri, a jučer smo konačno stigli i u zoo vrt, začudo tek prvi puta ove godine. Ovaj post će ipak još malo biti u morskom ozračju, ali to je zadnji iz tog serijala, a onda se stvarno i fotkama vraćam u zbilju, inače danas mi je prvi radni dan nakon godišnjeg. Ne znam kako mi je to uspjelo, ali ovu fotku još nisam stavila iako je slikana odmah prvi dan. U Drveniku nakon cijelonoćne vožnje prema moru, tek smo stigli, a klinci svježi, naspavani i odmorni.
U početku smo se kupali u nama najbližoj uvali, svaki dan smo vukli hrpu različitih rekvizita čak jedan dan i bazen za dvorište da bi provjerili u moru gdje on to ima rupu, ispostavilo se da ih ima bar desetak.
Evo i zloglasna pješčana plaža "Maslinica" na kojoj sam ja uspjela pronaći kamen i dobro zeznuti prst (koji je usput budu rečeno sad konačno ok)
Inače plaža je raj za djecu, pješčani dvorci, kule otoci, potoci, raznih oblika i veličina... A i nije gužva jer osim domaćih malo stranaca zna tamo doći.
A taj pijesak je možda i ljekovit, mi smo za svaki slučaj isprobali, ako ništa drugo dobro nas je štitio od sunca
Jedan dan vraćajući se iz Hvara, okupali smo se i u Milni koja je prilično razvikana, ali moram priznati da me plaža nije baš ničim oduševila.... čak ni toliko da bi se ponovo vratili tamo. Šljunak je, a zapravo prilično veliko kamenje, ali Fran je i to iskoristio, slijedeće remek djelo je kornjača.
Toliko o kupanju. Ne mogu preskočiti napisati koliko su klinci bili oduševljeni, svim raznoraznim životinjama u moru i dvorištu (gradska djeca koja žive u stanu). Mravinjaci su ih fascinirali:
Naš domaći mravinjak su proučavali satima, došli su na ideju da uče mrave plivati kad im padne kiša da se znaju spasiti  Nije bilo lako pronaći riječi kojima ih treba odvratiti od takve igre koja je pogubna za mrave, a s tako plemenitim ciljem, uf...A tek rakovi na plaži. Skakanje po stjenam i njihovo hvatanje je prava pustolovina, i naravno da je Fran uspio i u tome
Jedan dan su i pecali, Krešo je kupio čak i dječje pecaljke. Upecane ribice su ponovo vratili u more.
U vrtu je trebalo i malo trave počupati
A navečer bi za nagradu, ako su bili jako dobri otišli na lutkarsku predstavu koje su se održavale na otvorenom. Fran ih je uvijek popratio sa 100% pažnjom, za razliku od Ivora koji je malo gledao, malo šetao do mene pa se ponovo vraćao na mjesto...
I za kraj ove sage o tome kako smo proveli godišnji odmor jedna nemorska fotka. Uslikala sam ju na nekom stajalištu na samoj granici s Hercegovinom.
|
- 13:15 - Komentari (1) - Isprintaj - #
srijeda, 25.08.2010.
U šetnji
Prvo kratak izvještaj ovih dana - bili smo bolesni  Obojica su još na antibioticima, Ivor upala uha, Fran jaka upala grla. Zapravo, sad su već i dobro, temp. prošle, već opet jurcamo vani. Moram pohvaliti Ivora, jučer smo bili na kontroli kod doktorice, sestra mu je ispirala oba uha, a on nije ni zucnuo, rekao je prvo:"ja neću plakati", pa onda" sad ništa ne čujem", kad mu je sestra vatom čistila uši, on je pjevao  Fran je bio malo tužan što nije mogao zbog temperature gledati "skatere" i "bikere". Naime, samo je prvi dan natjecanja na Pannonian Challenge gledao rolere. Mislila sam da će mu biti zanimljivo 30-tak minuta maksimum, ali popratio je s oduševljenjem cijelo natjecanje toga dana do kraja  To dijete inače po ulici najmanje hoda, stalno nešto vozi, bicikl, role, romobil..., najnoviji izazov kojeg već prilično dobro svladava je skejt. Jučer je čak i kod doktorice otišao u rolama  Vratimo se mi još malo na fotke s mora.... Ove godine smo se dosta i našetali. Prvo smo posjetili Jelsu, već prve subote kad smo otišli u hitnu pokazati moj dobro udareni prst na desnoj nozi. Nakon doktora, prvo stajalište su bile trampoline, moram li dodati da Fran pravi salto i još svašta nešto.
U istom parku nastalom 70-tih godina 19. stoljeća je spomenik kapetanu Niki Duboković.
Zatim smo na središnjem trgu sa velikim zanimanjem promatrali kako veliki ćuko pije vodu, samo sam ja bila malo prespora u hvatanju pravog detalja 
Uobičajno jurcanje:
Na kraju šetnje, a Franu je ipak već svega po malo dosta
Nekoliko puta otišli i do Hvara (kod ortopeda, pa drugi puta slikati prst- suprotno mišljenju doktorice na hitnoj i ortopeda prst na sreću ipak nije bio slomljen već "samo" jako dobro utučen, pa još jednom s Ivorom kod pedijatra....). Prvi puta smo se samo prošetali glavnim trgom
i rivom
Drugi puta smo se prošetali i do Hvarske tvrđave. Tu se uvijek puno islikavamo, ali ovaj puta samo izbor njih tri (na danom linku se može vidjeti puno više slika od lanjskog obilaska)
I u Stari Gradu imaju trampolinu
Ove stupve na kojima moj dvojac stoji, Fran vječito preskače s manjim ili većim zaletom, a i Ivor jasno za njim, pa ga mi redom penjemo od jednog do drugog. Napomena, pažljivo vidi Fran ovaj puta glumi macu.
Već tradnicionalno par dana pred odlazak kući taksi brodicom se prevezemo do hotla Arkada i od tamo pješačimo sve do kuće u društvu moga brata, šogorice i nećaka. Ne znam koliko je to zapravo udaljeno, ali znam da nam treba puuuuno vremena, ali klinci se istrče i uživaju. Ove godine smo se malo švercali pa je moj tata došao negdje na pola puta po nas autom jer mi je Ivor bio nešto boležljiv sa temperatuorm svaki drugi dan (vrlo vjerojatno da je upala uha koju sada liječimo započela tinjati još na Hvaru)
I zadnja fotka za danas je meni najdraža od svih morskih ove godine:
|
- 23:43 - Komentari (2) - Isprintaj - #
petak, 13.08.2010.
Druga strana otoka
|
Proteklih desetak dana smo se nekoliko puta uputili na drugu stranu otoka-sjevernu. Tamo su smještene najljepše plaže na otoku, na otvorenom moru. More čisto, bistro plavo, brzo duboko... Klincima se najviše svidjela ideja da idemo kroz tunel strave, jedva su dočekali da ga vide. Radi se naime o tunelu Pitve. Probijen je 1962. da bi se u njega položile vodovodne cijevi, ali i dan danas služi kao poveznica između južne i sjeverne strane otoka. Dugačak je 1.4 km, a širok 2.3 m, ali za promet u oba smjera Ljeti radi semafor na ulazu, a zimi dobro dođu dva ulagališta, ali nije ni semafor tu oduvijek... Tunel nije osvjetljen i zapravo je samo dugačka rupa kroz planinu, jer su sijene svuda oko vas, ni svodovi nisu dovoljno uređeni niti visoki. Zar moram dodati da su klinci uživali.
Na izlasku ceste više nema!!!! Skreće naglo lijevo, a ravno je predivan pogled na otvoreno more, otok Šćedro, Korčulu, Pelješac... Prvo mjesto je Zavala, ali mi smo nastavili dalje prema Ivanu Dolcu, iako mi je u predivnom sjećanju ostala i Sveta Nedjelja u kojo sam se ja kupala kao mala. Plaža je šljunačana, prirodni šljunak, bijeli oblutak, što bliže moru sve sitniji, super lagano za hodati bos po njemu. Ivoru se toliko svidio da nije baš tako lako htio u more. Dodatno su ga još poplašili veliki valovi.
Ipak sam ja uspjela nagovoriti na brćkanje s mamom, ali brzo nazad na igru s svekolikim plastičnim asortimanom
A ja sam iskoristila priliku da se malo isplivam. Mašem vam iz mora :-)
Zanimljivo je bilo praviti i dugu
Dok smo drugi puta došli moj veliki miš imao još dodatnih aktivnosti, učimo alpinizam
Pa, priprema pozor
sad
|
- 22:51 - Komentari (5) - Isprintaj - #
nedjelja, 08.08.2010.
Vidikovac "Lavanda"
|
31.07. zadnji dan sedmog mjeseca, vrijeme prohladno, poslije bure i onda poslije kiša.... Ujutro se prošećemo do plaže, a popodne šetnja. Tu subotu popodne smo se odlučili uputiti starom cestom od Stari Grada prema Hvaru do vidikovca restorana "Lavanda" negdje na pola puta, kod sela Velo Grablje na nadmorskoj visini 414 metara. Prvo jedna grupna odmah na početku obilaska
Pogled na Stari Grad
pa na sam Hvar, brački kanal i Brač
evo i jedna panoramska
Nismo samo uživali u pogledu, nego smo se i prošetali po stazama, Fran jasno nije zaobišao pentranje po kamenju
Brali smo i kupine
Pa još malo poziranja
Ispratili smo i trajekt za Split
Potom smo prešli cestu da bismo razgledali drugu stranu otoku s pogledom prema otvorenom moru, Visu i Paklenim otocima
I na toj strani smo brali kupine, Fran ljubi ubodeni Ivorov prstić
Jasno da su se klinci malo i istrčali
Prije nekoliko godina je ovaj dio je opožaren, ovo spaljeno grmlje nam je svima upao u oći
Pogled na cestu i djelomično zapuštena polja lavande i maslinika
I za kraj i sam restoran
|
