Uvod:
Danas smo bili u vrtiću da Ivor upozna svoje tete, tetu Dajanu i tetu Milenu i svoju plavu sobu jer za dva dana krećemo zapravo. On je trenutno oduševljen tom idejom i jedva čeka iako se ja prilično pribojavam kako će to izgledati kad uistinu shvati da će Fran biti u jednoj, a on u drugoj sobi ...
Od prošlog pisanja smo sasvim ozdravili, bili na dva slavlja, kod Kreše na igri, a jučer smo konačno stigli i u zoo vrt, začudo tek prvi puta ove godine.
Ovaj post će ipak još malo biti u morskom ozračju, ali to je zadnji iz tog serijala, a onda se stvarno i fotkama vraćam u zbilju, inače danas mi je prvi radni dan nakon godišnjeg.
Ne znam kako mi je to uspjelo, ali ovu fotku još nisam stavila iako je slikana odmah prvi dan. U Drveniku nakon cijelonoćne vožnje prema moru, tek smo stigli, a klinci svježi, naspavani i odmorni.
U početku smo se kupali u nama najbližoj uvali, svaki dan smo vukli hrpu različitih rekvizita čak jedan dan i bazen za dvorište da bi provjerili u moru gdje on to ima rupu, ispostavilo se da ih ima bar desetak.
Evo i zloglasna pješčana plaža "Maslinica" na kojoj sam ja uspjela pronaći kamen i dobro zeznuti prst (koji je usput budu rečeno sad konačno ok)
Inače plaža je raj za djecu, pješčani dvorci, kule otoci, potoci, raznih oblika i veličina... A i nije gužva jer osim domaćih malo stranaca zna tamo doći.
A taj pijesak je možda i ljekovit, mi smo za svaki slučaj isprobali, ako ništa drugo dobro nas je štitio od sunca
Jedan dan vraćajući se iz Hvara, okupali smo se i u Milni koja je prilično razvikana, ali moram priznati da me plaža nije baš ničim oduševila.... čak ni toliko da bi se ponovo vratili tamo. Šljunak je, a zapravo prilično veliko kamenje, ali Fran je i to iskoristio, slijedeće remek djelo je kornjača.
Toliko o kupanju. Ne mogu preskočiti napisati koliko su klinci bili oduševljeni, svim raznoraznim životinjama u moru i dvorištu (gradska djeca koja žive u stanu).
Mravinjaci su ih fascinirali:
Naš domaći mravinjak su proučavali satima, došli su na ideju da uče mrave plivati kad im padne kiša da se znaju spasiti Nije bilo lako pronaći riječi kojima ih treba odvratiti od takve igre koja je pogubna za mrave, a s tako plemenitim ciljem, uf...
A tek rakovi na plaži. Skakanje po stjenam i njihovo hvatanje je prava pustolovina, i naravno da je Fran uspio i u tome
Jedan dan su i pecali, Krešo je kupio čak i dječje pecaljke. Upecane ribice su ponovo vratili u more.
U vrtu je trebalo i malo trave počupati
A navečer bi za nagradu, ako su bili jako dobri otišli na lutkarsku predstavu koje su se održavale na otvorenom. Fran ih je uvijek popratio sa 100% pažnjom, za razliku od Ivora koji je malo gledao, malo šetao do mene pa se ponovo vraćao na mjesto...
I za kraj ove sage o tome kako smo proveli godišnji odmor jedna nemorska fotka. Uslikala sam ju na nekom stajalištu na samoj granici s Hercegovinom.