Marko Mežnarić
23.03.2014., nedjelja
tekst 13. - dan za igru...
|
... imao sam u glavi kostur čestitke za Međunarodni Dan žena... malo povijesti, malo više sadašnjosti, prstohvat mojih misli i stavova, sve to kratko sročeno u malu, lijepu čestitku za ljepši spol... no, kako to kod mene nerijetko bude, naredale se obveze, iskrslo tu, zaškripalo tamo i tekst je ostao samo skica... nema druge, pričekat će dogodine, jer nekako mi bezveze da ga objavljujem retroaktivno... slična stvar dogodila mi se i za Dan očeva... obaveza na obavezu, glavobolja na granici migrene i tlak na granici srčanog udara, bio sam leteći od ranog jutra, a ipak nisam stizao sve na vrijeme... najmanje od svega stigao sam biti sa svojim jedinim nasljednikom, a djetetu od šest godina teško je objasniti da novac ne pada s neba i da neće biti za kinder bueno, lopte, gormite i ostale pizdarije, ako tata ne zapne... ustvari, nije toliko ni stvar u buenu, loptama i gormitima, koliko je u špeceraju, režijama itd., ali mi ovako lakše klincu objasniti... ako nema struje, upalit ćemo svijeću, dijete to ne pogađa na isti način kao kad nema kinder buena, jer struja mu je apstraktni pojam, ne može je opipati... dobro, praktično govoreći, može, ali jebemu mater, ak' sam ja gurao čavle u utičnicu, on ne mora... slatka čokolada, to je ipak druga dimenzija... a dijete se za Dan očeva stvarno potrudilo... napravio je šarenu kovertu, nacrtao na njoj mene i moj motor, a na poleđini napisao "tata, sretan ti tvoj dan", onako dječjim, tako nespretnim, a opet tako simpatičnim švrakopisom i neizbježnim naopakim R... da sam stijena, na ovo bi mi se srce otopilo, a kamoli ovako... raspekmezio sam se k'o babe na bali-begov goli torzo, odmah je nestala glavobolja i brige... čudo je, koliku pozitivnu ovisnost stvara očinstvo, i koliko je dobra ta droga... jebeš iglu, marihuanu, alkohol, ja sam nečiji otac, to je šut s kojim se nijedan drugi ne može usporediti... kako brzo mi vrijeme leti u nepisanju, mimoišao me i dan sv. patrika... ako mene pitate, još jedna u nizu gluposti koje smo instalirali kao posljedicu prekomjernog gledanja televizije... irci za dan svetog patrika idu u crkvu, prekidaju post i blaguju, slaveći tako svetog patrika, čovjeka najviše zaslužnog što je kršćanstvo u irskoj ugledalo svjetlo dana i naslijedilo druidizam, ali bez prolijevanja krvi kao u ostatku "civiliziranog" svijeta... nama ostalima, dan svetog patrika samo je nova isprika da maznemo dvadeset piva i sašijemo se k'o potkušulje u nekoj od lokalnih birtija, pa da od alkohola tako prikladno pozelenimo, k'o fol iz solidarnosti prema našoj irskoj braći po otrovu... neš' ti pijankeeeeee... da sad ne nabrajam dalje, pun kufer toga ima što bih volio komentirati, ali ne nalazim vremena, i to me boli, jer stvarno uživam u ovo svom piskaranju... prije svega, ovo je moj ispušni ventil, a zatim i način da se kreativno izrazim... ok, možda nije bogzna kako kvalitetan način, jer velika je, gotovo stopostotna vjerojatnost da nisam i nikad neću biti kreativac kakav bih volio biti, ali imajući u vidu činjenicu da je kreativan čovjek onaj, u kojem još nije umrlo ono dijete iz kojeg je odrastao, recimo da sam zadovoljan... još se znam igrati, a život je ipak samo to, igra... u nastavku tog razmišljanja, sasvim svjestan činjenice da ima puno stvari koje već dulje vrijeme čekaju da budu napravljene, a koje bih danas stigao, ja ipak odlučujem posvetiti ovaj dan igri i zajebanciji... zašto?! zato što, kad malo bolje razmislim, mogu si to priuštiti... zato što mi tijelo govori da bih trebao... zato što bi svatko od nas tu i tamo trebao svakodnevicu presjeći jednim danom kad su problemi, pizdarije i obaveze na čekanju, kad radiš ono što voliš, a ne samo ono što moraš... otići ću na sad već tradicionalnu nedjeljnu prijepodnevnu kavu s dečkima, terat ćemo zajebanciju i smijati se k'o da smo sami na svijetu, na naše osobno zadovoljstvo i opći prezir ostatka kafane... dovest ću sina k sebi na ručak, pa poslije s njim otići nekud na igralište ili u šetnju, možda na šodericu ili na dravu... slikat ćemo se kraj labudova, hraniti ih starim kruhom (da, znam da je zabranjeno, i znam da nitko od vas sigurno nikad nije vodio dijete da hrani labudove... njaha...), nabijati loptu na sve strane, smijati se svemu i svačemu, hrvati u travi, umazati se k'o prasad u kaljuži i umorni, ali sretni doći doma navečer... danas se igram, danas uživam, danas je moj kick back and relax day i posvećujem ga ljudima do kojih mi je najviše stalo, jer već sutra me čeka sve ono što danas tako kategorički odbijam napraviti... čitamo se... pozdrav, dobri ljudi... ... |
