Marko Mežnarić
30.05.2017., utorak
tekst 43. - kako sam upoznao Springsteena...
|
... za sve vas, koji očekujete neku ludu priču sa koncerta, afterpartyja ili predvorja nekog hotela, žao mi je što ću vas razočarati. ispravnije bi tekst bilo nasloviti "kako sam spoznao Springsteena", al' meni je ljepše ovako kako jest. do pred nekoliko mjeseci, Springsteen je za mene bio samo još jedno ime glazbene scene. čuo sam za njega, a rijetko tko i nije. znao sam pobrojiti i prepoznati neke njegove uspješnice, poput Born in the USA, Glory Days, Hungry Heart i Streets of Philadelphia, no moj domet ovdje je završavao. i onda sam, vozeći jednog sunčanog, zimskog jutra za metropolu, na radio Anteni čuo jingl koji je najavljivao skoru svjetsku premijeru autobiografije gore spomenutog. ne znam zašto, jer najava nije bila ništa posebno, ali poželio sam kupiti tu knjigu. da, volim knjige. sto i šezdeset kuna za knjigu, pa i nije to neki novac, ili?! uglavnom, svoju netom ostvarenu kupovinu stavio sam na suvozačevo sjedalo, sa crno-bijele naslovnice gledao me mladi Springsteen, rasčupane kose i ozbiljna lica, obučen u kožnu jaknu, bootcut traperice, kariranu košulju i čizme, naslonjen na neki ispolirani Chevy ili Ford. naslov - Born to run; prema još jednoj njegovoj glazbenoj uspješnici, kako sam prvo pomislio, no čitajući, kasnije sam shvatio da nije samo o tome riječ. obavljajući, što sam već morao toga dana, stao sam u jednoj zagrebačkoj tiskari, trebalo je pokupiti neke materijale za dotisak. dok sam čekao na utovar, uzeo sam knjigu u ruke, i dogodilo se ono što najviše volim da se dogodi sa knjigom koju započinjem čitati - instant magija i ovisnost. čitajući prvih nekoliko stranica, znao sam da ću ovo štivo odvaliti vrlo brzo, ako ne i u jednom mahu. tako je i bilo. čovjek je nadaren za pisanje tekstova, kako pjesama, tako i proze, to bi čak i slijepci vidjeli. način na koji koristi sva osjetila dok se prisjeća čak i najranijih uspomena iz djetinjstva, kako opisuje intenzitet i trajanje svojih osjećaja, kako govori o strahovima, prijateljstvu, ljubavi, riječi koje koristi i psovke kojih se ne libi, sve je to, za moj ukus, vrlo blizu savršenstvu. o sadržaju neću govoriti, prvo zato što ne želim pokvariti čitanje onima koji se odluče, a drugo što ne postoji adekvatan način da napravim cover ovog čovjeka. pročitajte, nećete požaliti. umjesto toga, podijelit ću s vama dvije spoznaje koje su me donekle poistovjetile s autorom, svakako produhovile i obrazovale, a nadasve oduševile. prvo, očekivano je da svjetski poznat glazbenik velik dio svoje autobiografije posveti svom glazbenom stvaralaštvu, Springsteen tu nije iznimka. jbga, nije poznat zato što ima dobar dribling, nego zato što mu je glazba svjetski poznata. rijetki su njegovu glazbu okarakterizirali kao nekvalitetnu, i ustvari su samo iznimke koje potvrđuju činjenicu - Springsteen je genijalac i nije bezveze dobio nadimak "The Boss". drugim riječima, autobiografija glazbenika uvelike je autobiografija njegova opusa. unio je sebe u svoju glazbu i bez nje doživljaj čitanja nije potpun. zato dajem dobronamjeran savjet, napravite kao i ja, uključite slušalice u mobitel i slušajte ono o čemu čitate. dvoosjetilni doživljaj, samo takav. započnete sa albumom prvijencem, Greetings from Asbury Park, i onda nastavite šetati, E-Street Shuffle, Born to Run, Born In The USA, River, The Ghost of Tom Joad, itd., itd. za moj ukus, daleko najbolji album je Nebraska, zbirka akustičnih gitarskih izvedbi, sačinjena od laganica, tužaljki i obrada. garantiram vam, nitko prije nije i nitko poslije neće uspjeti tužaljku, kakva je Johnny 99, koju u originalu izvodi Johnny Cash, a govori o propadanju mladosti zbog gubitka posla i nemogućnosti dostojnog života, pretvoriti u gotovo plesni hit. po meni, najbolja singlica s tog albuma. ono što je najzanimljivije u svemu, čovjek kao da je tempo planirao daleko unaprijed i uspio pisati tako da čitanje o razdoblju jednog albuma uskladi sa trajanjem istog. komplicirano?! ću pojasnim. Greetings from Asbury Park traje malo ispod četrdeset minuta i otprilike isto toliko treba čitatelju, da u knjizi dođe od mjesta gdje se taj album spominje prvi put, do mjesta gdje započinje priča o drugom albumu, The Young, The Innocent and The E-Street Shuffle. i tako za svaki sljedeći album. savršenstvo. drugo, svi koji misle da je život savršen i da sve brige prestaju kad imaš brdo love, čitanjem ove knjige shvatit će koliko su u krivu. nitko se ne rađa kao rock zvijezda, već se njome postaje, a put do slave može biti i trnovit i traumatičan, što je ovdje slučaj. emotivna prtljaga, koja se skupi putem, ogromna je, kao teret i kao izvor inspiracije. osjećaji, strahovi, traume, depresije, slomljena srca i međuljudski odnosi, ništa ne nestaje sa rastom bankovnog konta, a financijska sigurnost ionako je samo životna fusnota čovjeku koji je u mladosti preživljavao sa trideset i pet dolara tjedno. ispod statusa superzvijezde i dalje je samo čovjek. u okviru ovoga, u jednoj sam se stvari uspio poistovjetiti sa Bossom. naime, legenda i ja dobar smo dio razvojnih godina proveli u traženju očeve naklonosti, kako u onome što volimo raditi, tako u onome kakvima jesmo. nažalost, ni jedan ni drugi nismo je uspjeli postići tako dugo, dok od borbe nismo već gotovo odustali. ne uspoređujem se, nikako, jer Springsteenova borba bila je umnogoma teža od moje. njegov otac bio je depresivac i shizofreničar, a moj je, fala Bogu, zdrav i vitalan mladi penzić koji "samo" ima problema sa izražavanjem emocija, što je meni, kao ogromnom emotivcu, teško padalo. karakteristika rakova, veli horoskop, ali ja ne vjerujem u te pizdarije. u svakom slučaju, zgodna slučajnost. odnos sa očevima u oba se slučaja posložio na dobro, i to uz ogromnu pomoć majki, koje su služile kao motivator, kočnica, tampon zona i još xyz drugih faktora koji su potrebni da se izmire potpuno različiti svjetovi. ljubav žene i majke prekrasna je stvar. jebeno dobra stvar, rekao bi Boss. hvala, mama. volim te. na kraju, najupečatljiviji dojam ostavila je činjenica da se čovjek u svojoj autobiografiji potpuno ogolio, a za to treba hrabrosti i muda, i za to skidam kapu! Springsteen se opisao kroz svoju glazbu, kroz svoje depresivne i sretne faze, kroz bježanje u samoću i vraćanje bliskim ljudima, kroz svoje stvaralaštvo i destruktivnost, kroz ljubav i prijateljstvo, kroz obitelj, brak i očinstvo, kroz svoja sjećanja, sadašnjost i planove za budućnost, i to na tako osebujan način, da sam siguran kako ću si ovu čitajuće-slušnu poslasticu uskoro priuštiti ponovno. čitajuće, jel to uopće riječ?! ne znam, vjerojatno nije, ali nije važno, valjda se razumijemo. sljedeća knjiga na redu su "Predivni gubitnici", autor je nedavno preminuli kanadski genijalac Leonard Cohen, čovjek čija glazba naprosto vrišti za kišom, sivim danima i vremenom koje volite provoditi u krevetu. naslov zvuči obećavajuće, a i na internetu sam pročitao nekoliko recenzija, uglavnom sve se slažu oko jedne činjenice : knjigu se ili obožava ili mrzi, nema sredine. nadam se ovom prvom. čitamo se, pozdrav, dobri ljudi... ... |
