Marko Mežnarić
10.07.2014., četvrtak
tekst 18. - trud folkloraša...
|
... jednom mi je netko rekao, ne donosi odluke kad si tužan i ne poduzimaj išta kad si ljut... dobar savjet... savjet kojeg sam i u ovom slučaju poslušao, i zato bez imalo zadrške mogu priznati da su sljedeći retci zapravo treća i najblaža verzija teksta, iako ih prezentiram kao prvu i jedinu važeću... ... 2014. bila je godina jubilarnih dvadesetih Podravskih motiva, trodnevne manifestacije koja svakog ljeta okupira glavni koprivnički trg... manifestacije, koja zaboravu otima običaje i navike naših starih, koja kulturu vraća u žarište zanimanja... manifestacije, koja se, prema tvrdnjama njenih organizatora, svojom kvalitetom izravnala sa varaždinskim Špancirfestom... podrazumijeva se, da ovakva kvaliteta zahtjeva ogromnu žrtvu organizatora, opsežne pripreme i pažljivo planiranje do u najmanju sitnicu... ovakva kvaliteta je mukotrpan posao koji iziskuje puno truda i još više vremena od svakog tko ga se prihvati, jer... treba odrediti glavne smjernice manifestacije, napraviti široku reklamu i ponudu, te u skladu s tim pozvati sudionike, postaviti scenu i mjesta pojedinih događanja, isplanirati tajming svake sastavnice programa i zatim provesti realizaciju navedenog na sveopće zadovoljstvo publike, izvođača i organizatora... pa to su mjeseci rada, a za samo tri dana programa!!! ne, ne... to nije samo mukotrpan posao, to je krvav posao!!! ali nije nemoguć... izvediv je, i ako se izvede kvalitetno, onda se mora i nagraditi... što je najveća nagrada za kvalitetno odrađen posao?! po mom skromnom mišljenju, a vjerujem da će se većina sa mnom složiti, najveća nagrada za cijelu tu kompliciranu pripremu i izvedbu, jest po završetku onaj osjećaj sreće i ponosa zbog dobro obavljenog posla... sretni ste, jer ste planove proveli u djelo, jer ste pokazali da imate kvalitetu, jer vam se višemjesečni trud isplatio i prepoznat je u očima sudionika i publike... kad malo bolje razmislim, priprema Podravskih motiva može se usporediti sa pripremom koreografije folklornog ansambla... za publiku, jedna koreografija traje desetak minuta... za folklorni ansambl, jedna koreografija traje oko šest mjeseci... sve počinje sa idejom koja se rodi u glavi koreografa... nakon toga, potrebno je mnogo truda, planiranja i kombinatorike, da bi stvari iz ideje prešle na papir, a zatim i na plesni podij... mnogo ljudi u tome sudjeluje, i njihov trud je također mukotrpan... probe plesa... probe pjevanja... probe sviranja... usklađivanja i dotjerivanja... preinake i preciziranja... koncentracija i koordinacija... živci i dobra volja... sve to, za samo desetak minuta u prekrasnoj narodnoj nošnji i toliko iščekivani pljesak publike, kao jedina nagrada za kvalitetno odrađeni posao... mi dobrovoljno darujemo svojih šest mjeseci, za desetminutnu priliku da pokažemo što znamo... zašto sve ovo pišem, i čemu usporedba motiva baš sa koreografijom folklornog ansambla?! evo zašto... Folklorni Ansambl Koprivnica redoviti je sudionik manifestacije Podravskih motiva, i ove je godine, u dogovoru sa organizatorima istih, trebao prezentirati četiri svoje koreografije... dakle, pročitajte gore navedeno o nastanku koreografije i pomnožite to sa četiri... isti taj ansambl svoju je obavezu prihvatio maksimalno obavezno i pripremio se da je ispuni na najkvalitetniji mogući način, no priliku za to nije dobio... zašto?! zato jer je važnije bilo novosklepano Svjetsko nogometno prvenstvo naivcov prije nastupa Folklornog Ansambla, a zatim i nastup Kraljeva Ulice nakon nastupa Ansambla.... žao mi je što Vam na ovako grub način moram otvoriti oči, ali... Svjetsko nogometno prvenstvo naivcov nije bilo ništa drugo, do obične bezvezarije... loš marketinški pokušaj da Svjetsko prvenstvo u Brazilu iskombinirate sa naivnim slikarstvom... sklepali ste dva drvena gola od po tri daske, ogradili malo prostora sa ogradama od šiblja, i pustili šest ili osam naivnih slikara da se podijele u dvije ekipe i unutra ganjaju krpenu loptu - krpenjaču, po domaći... k'o fol, tak' je to negda zgledelo... možda i jest, ali svejedno ostaje činjenica da nikog živog to nije zanimalo... čak su i ona najmanja djeca, kojima je isprva bila zabavna ta klaunska točka sa međusobnim naritavanjem i cipelarenjem, vrlo brzo okrenula glave u potrazi za nečim zanimljivijim... usprkos tome, ta lakrdija trajala je dozlaboga predugo, debelo preko 21h, a upravo za toliko bio je zakazan nastup Folklornog Ansambla... obzirom da jedna koreografija traje desetak minuta, a mi smo trebali isprezentirati četiri, i da se u međuvremenu trebalo jednom presvući iz podravske u međimursku nošnju, možemo računati da bi naš program trajao oko sat vremena... jesmo li dobili tih sat vremena?! nismo... zašto nismo?! zato jer je nazovi-nogomet otišao u produžetke, a Kraljevi Ulice su sa svojim koncertom trebali početi u deset, što se, očito, nikako nije moglo malo pomaknuti, jer hej, ipak su to Rolling St... ovaaaaaj, ipak su to Kraljevi Ulice, neš' ti benda... a mi smo još uvijek samo VAŠ, gradski ansambl, koji je uvijek tu i uvijek spreman kad zatreba... da zaključim priču... organizatori motiva, skratili ste nas na pola planiranog... dvije međimurske koreografije uvježbavane su za publiku, ali ne i nagrađene pljeskom iste... obzirom da smo upravo tu publiku sami animirali i pozivali da dođe i uživa, donekle je ispalo da smo obećali više nego možemo ispuniti, dok ste, u biti, vi to napravili nama... televizijskim riječnikom, mi smo bili samo crtani film između izvlačenja lota i središnjeg dnevnika, nešto kao popunjavanje praznine... a tko nam je i kriv, kad ne znamo u narodnim nošnjama opaliti po krpenjači, niti smo kraljevi bilo čega... pitam se samo, zar trud folkloraša vrijedi tako malo, i bi li se i Vi osjećali tako zakinuto kao i folkloraši, da ste isplanirali manifestaciju i onda je naprasno morali prekinuti na polovici?! pozdrav, dobri ljudi... ... |
