Uvijek sam sa bojala Staforda! Ova ženka me nije pitala bojim li se ili se ne bojim!?!
Jednostavno mi je prišla, polizala mi obje šake, popela se bliže meni s capama i malo zablatila žutu jaknu.
Na kraju mi je dala pusu i to na njen naèin, oblizavši mi cijelo lice. Zube niisam osjetila, samo sam osjetila da ima jezik glaði od macinog. To je bila pusa za pamæenje! Nezaboravna, prava nedjeljna pusa!
Fotografiju Staforda (za one koji možda ne znaju) pokušavam staviti dobrih sat vremena. Odustajem!
Evo, uspjela! Nakon prespavane noæi, vježbanja s Narcisom itd. Pusa + lijepi pozdrav svima!:-)
Amerièki stafordski terijer


- Photo by gazda -

Ugljen i akril na kartonu. Naslikala OLGA JANICKOVA, roðena u Pragu, Èeška.
Izložba slikarice Olge Janickove bila je u Varaždinskim toplicama - Photo by Vedjak -

Malo prije podneva upalila sam telku, želeæi u miru pogledati Dnevnik, pa nakon njega malo èitati. Naravno da nije bilo kako sam ja u kuhinji isplanirala. Nema veze, jer bilo je i bolje. Zazvonio je telefon i pozivatelj je pitao da li smo doma i da li može doæi s onim što je meni davnih dana obeæao? Gdje bi èovjek bio ako cijelu nedjelju pada kiša? Brzo sam stavila novi lanèiæ i malo se poèešljala da izgledam kako-tako,a Vedjak je malo usisao sobu.

Goran je došao za 10 minuta. Ušao je u sobu sa dvije prekrasno uokvirene slike. Slike su ulja na platnu, uokvirena u drvene okvire. Ljepše su mi nego što ih pamtim jer su ureðene i bolje uokvirene. Mislila sam da je moj zadatak izabrati sliku koja mi je ljepša, a Goran je odgovorio da su obje slike moje jer je on tako odluèio i obje dao za mene urediti. Prije 21 godinu kada je Goranov tata, a moj v.d. djeda umro, Goran me je nakon nekog vremena pitao što bi htjela kao uspomenu? Moj odgovor je bio; jednu, bilo koju, sliku iz Indije. I Vedjak se juèer sjetio gdje su nekad slike bile obješene. Veæ smo bili, Vedjak i ja zajedno, kada smo Èiku posjeæivali svaka dva tjedna.

Na drugom zidu u našoj sobi je Èikin vjenèani poklon, slika koju sam sama kupila. Damjana smo pitali da li zna Gorana,a on je odgovorio da mu je od nekud poznat ali ne zna od kud?!

Nakon kratkog vremena brzo se sjetio odgovora. Nedavno je gledao fotografije s roditeljskog vjenèanja i sad se sjetio èovjeka s jedne od njih. Bio je to Goran, samo što tada nije bio sijed.

Pitala sam Gorana zna li za Karla? Sve je znao, jer mu se moj tata pohvalio buduæi da žive u istom kvartu. Goran se takoðer pohvalio nama sa svojim sinom i unucima u Americi. Snahu - japanku, upoznali smo prije par godina na Jarunu. Osim slika iz Indije, objesili smo i slièice iz Selca, Varaždina, bakinog Morèiæa i maminog anðela koji mene èuva. Kada je Damjan danas došao sa faksa bio je jako zadoljan rasporedom slika.

Sutra æu vidjeti što æe reæi Narcisa!?

- Photo by Vedjak -
"Kupaèice" su fotkane lani kada sam bila 3 tjedna na rehabilitaciji u Termama. Ove godine u hotelu "Minerva" u društvu i uz pomoæ supruga bilo je ipak puno, puno bolje. Naravno da je i koštalo puno, puno više.
Svi znaju onu staru živu istinu: koliko para - toliko muzike!
Blizu "Kupaèica" teèe bez prekida ljekovita toplièka voda. Ovoga ljeta redovito smo ju pili, pa tako i cijeli ovaj lijepi trodnevni vikend. Blizu vode je mala kapelica gdje se služi misa. Nakon mise, prije mjesec dana, prišla mi je jedna krasna djevojka, nakon pozdrava pitala me je da li sam ja Mendula i da li je èovjek pokraj mene moj suprug Vedjak?
Nakon ugodnog iznenaðenja, rekli smo prava imena, malo prièali o Mikici, toplicama, rehabilitaciji itd.



Varaždinske toplice - Photo by Vedjak -
8. seminar o Multipli Sklerozi! Bila sam na èetiri. Po treæi puta sjedili smo zajedno Carmen, Zdravka, Vedran i ja.
Staro mjesto, stari prijatelji, nova saznanja o staroj bolesti, nova nada za invalide prilikom ulaska u Europsku uniju. Živi bili, pa vidjeli!


Ovako je bilo prije 2 godine na 7. seminaru u hotelu "Varaždin" u Selcu

Mendula, Carmen i Zdravka - Photo by Vedjak -

Nakon cjelodnevnog razmišljanja, na brzinu sam se odluèila za susret sa starim, dobrim, prvim frendiæima.
Bili smo 1.i, 2.b, 3.e, 4.e, 5.a, 6.a, 7.a i 8.a na kraju. To su bili dani. Sada se viðamo prvi petak u desetom mjesecu. Ove godine bila sam drugi put, ne zamjeram nikome što sam i pozvana tek drugi put.
Bili smo Koni, Robi, Jasna, Ivanèica, Nataša, Mario, Branimir, Jasna, Danijel, Zoran, Ivana, Sandra, Snježana, Marko, i još jedna Nataša, Damir i Sanja. Jedna od tih prijateljica bila mi je i kuma na vjenèanju, s njom sam najmanje razgovarala jer si nismo imale što za reæi. Život je otišao nekim svojim smjerom.
Vjerujem u onu staru: "Dok èovjek snuje, Bog odreðuje!" Najviše sam razgovarala sa Sanjom, Snježanom, Jasnom, Natašom, Konicom i Markom. Najduže sam slušala Marka koji mi je bio najzanimljiviji. Zadnji put vidjeli smo ga suprug i ja na izložbi u Mimari 1987.-e gdje je tada radio. Nakon toga radio je i studirao u Italiji. Živio je par godina u Parizu i 10 godina u Americi gdje je radio za MTV. Sada sa suprugom i kæerkom živi u Novom Zagrebi i kaže da mu je tu najljepše. U prvom razredu u nekom "djeèjem" sukobu razbila sam mu naoèale.
Kada sam na trenutak poželjela èuti neku drugu prièu, èula sam kako je sada u Sibiru proljeæe. To je prièala Jasna koja se je prije tjedan dana vratila iz Moskve. Pitala sam ju za mamu. Mama joj je dobro. Sada živi na selu, uzgaja kokoši i ne želi ni jednu zaklati (grozna rijeè) jer svaka koka ima svoje ime. Neki su hvalili moju mamu da jako dobro izgleda. Ona nam je predavala matematiku u 5. razredu. Sjetili smo se i maturalca, vlakom do Beograda, pa avionom u Dubrovnik i opet vlakom natrag za Zagreb. Sanja me je malo i zezala: "Da li se ti sjeæaš Zorana?" Zar se može zaboraviti prva ljubav? Pogotovo platonska. Sa Zoranom sam 2-3 godine sjedila i to je bilo sve. Zoran danas živi i radi u Splitu ili Šibeniku. U Zagreb ne dolazi.
Sanja se za deèka kojeg je uvijek izbjegavala i zezala s nama curama oko njega na kraju i udala.
Svi smo veseli, nema rastavljenih, svi smo tu, živimo nekako, preživljavamo...!:-) Veèera je bila odlièna!