Kraj festivala vatrometa na Bundeku u ponoæ, snimljen sa Savskog nasipa. Ovaj plavkasti vatromet snimio je Vedjak u ponoæ uoèi 22.06.2009. godine. Smrzli smo se, ali isplatilo se sve to vidjeti.
Kraj vatrometa poèeo je uz pjesmu Ðimija Staniæa Zagreb...America u malom.




Prije nekoliko tjedana razveselila sam se ovom vlakiæu Bubiju na Trgu bana Josipa Jelaèiæa u Zagrebu. Naravno da sam molila Vedjaka da ga ufotka. Sjeæam se kada su naši sinovi bili mali, nas troje jedini smo se vozili u vlakiæu do Kaptol centra. Na Trgu se nalazila jedna japanska grupa turista, jako su se razveselili Bubiju i kada su ga vidjeli i fotkali su vlakiæ na Trgu sve dok smo im bili u vidokrugu. Primjetila sam da Japanci osim Bubija jako vole fotkati po gradu tramvaje, pogotovo one stare.


Hortenzija za Rusalku!:-)

- photo by Vedjak -


Naše preliljepo plavo more pod plavim nebom za nas sve!:-)

- photo by zinder - Gogoo, bez zamjerke za korištenje ove krasne fotke

Na zagrebaèkom Jarunu nema šanse da naðete ovako lijepe Narcise kakve je fotkao Gogoo na izletu na slovensku Glavicu petog lipnja ove godine. Tako lijepe Narcise vidjele smo sestra i ja na istom izletu prije otprilike 20 godina. Ako vidite ove divne narcise na Golici, to æe biti miris i doživljaj koji æete pamtiti zauvijek. Narcisu možete vidjeti na Jarunu samo ako poznajete žensku osobu imenom Narcisa. Poznavala sam i jednog deèka koji se zove Narcis.
Suprug i ja tražili smo "Ptièice" i èuli te vidjeli neke prave ptièice u krošnjama stabala. Roštilji su mirišali. Na jednom roštiljanju bila je i Narcisa, koju sam ipak našla zahvaljujuæi mobitelu. Razveselile smo se jedna drugoj jer smo obje bile dobro raspoložene usprkos velikoj vruæini. U ponedjeljak smo se obje sjetile da smo imale fotiæ i fotografa kraj sebe, a nismo iskoristile priliku da se zajedno ufotkamo za jednu malu uspomenu. Jele nismo ništa jer je Narcisa vjeèito na dijeti, iako mislim da nema ni kilu previše, a ja pak nikad nisam gladna, naroèito ljeti.
Narcisa je jako draga osoba, radi kao fizioterapeutkinja, pomaše mi vježbati 3 x tjedno otprilike 10 mjeseci. Nakon susreta s Narcisom, nismo više tražili "Ptièice", jedva smo èekali da doðemo u hlad svoga doma, nedaleko Jaruna.Vjerujem da æe biti još prilika za upoznavanje Ptièica

Iako je po Dordorinom2 popisu moj Dan dobrih želja bio juèer istu želju vam upuæujem i danas, jer se današnji dan ne razlikuje puno od juèerašnjeg. Želim vam svima da hrabro izdržite ovu sparinu, pijte dovoljno vode, upalite ventilator, klima ureðaj ili napravite mali propuh. Draga Dordora, juèer nisam imala ideje, a niti snage za uputiti neku pametnu želju svojim blog-frendovima, a kako ne želim biti brejker (braker), mali postiæ napisati æu danas. Zadnje vrijeme stalno èujem da pošto ne možemo mijenjati vruæe vrijeme, moramo raditi na sebi i mijenjati sebe, odnosno probati prilagoditi sebe ovom sparnom vremanu. Zgodno zvuèi no kao i sve drugo, lako je reæi, a malo teže primjeniti savjet, pogotovo ako radite na baušteli ili u popodnevnoj smjeni koja poèinje u 14 sati, i vi kreæete na posao u jedan, da bi stigli na vrijeme. Meni je pomagalo otuširati se zadnji èas, zadnju oprati kosu i potpuno mokre kose otiæi na posao. Garantiram vam da æe vaša kosa po ovoj sparini do tramvaja biti suha.
Uzmite si dovoljno vremena da stignete na posao ili gdje veæ trebate, kako se ne bi doveli u situaciju da po ovoj vrelini morate negdje trèati ili šiziti radi kašnjenja.


Uživajte u dobroj vodi! Nemojte zaboraviti nositi sa sobom punu boèicu vode!
Tražite hlad gdje god ga vidite. Pomaže i stara, dobra lepeza, posebno u vrelom busu ili tramvaju!:



Draga Dordora, duboko se isprièavam, malo me opravdava to što mi mozak slabije funkcionira po ovim vruæinama.
Evo naknadno stavljam bakinu sliku indijskih kola, jer mi se èini da bi u takva jedna kola stalo puno dobrih želja.
Uz moju želju svima vama da izdržite ovu paklenu vruæinu, danas toj želji pridružujem i moju najiskreniju želju da netko od vas veèeras dobije i onih famoznih 42 miliona pa da uživa u njima i da ih pametno potroši, da ne moram ja više trošiti dva puta tjedno i uzalud maštati o mojem novonastalom duæanu u Ujeviæevoj, vikendici na moru i lijepom novom Mercedesu s klimom (možda se bez klime Mercedesi više i ne rade), u novoj garaži.

Cvijetna dama na Bundeku - photo by Vedjak


photo by Vedjak Nagraðeni stolni aranžman èeka uzvanike i klopu!

Osim kupovine crvenog srca - magnetiæa koji mi paše uz lanjskog crvenog konjiæa, nisam mogla odoljeti, a da ne kupim barem dva cvijetiæa. Odluèila sam se za dvije teglice fratriæa ili kadifica koji se sada dobro drže na balkonu. Ovako lijepo fratriæi bi se držali u vrtu:

Kadifice (fratriæi) u Pušæi - photo by Vedjak

Veæina govori kako je ovogodišnji Sajam cvijeæa bio u duhu recesije, odnosno skromniji nego prošle godine. Ja nisam razoèarana, jer cvijeæe mi je uvijek lijepo, nikada nije razoèaravajuæe. Još sam vam dužna fotku jednih prelijepih kola koju, dok ja ne naðem Vedjakovu fotku, možete pogledati kod Vitae... u nedjeljnom postu "Na putu"
Pokazati æu vam i jedna kola na pedesetak godina staroj bakinoj slici iz Indije. Velika pusa svima


- photo by Vedjak -

Kola sam našla, juèer ih nisam uspjela staviti na blog jer mi je comp. stalno štekao. Nadam se da æu danas uspjeti staviti fotku na blog. U biti, mislim da je ispravnije reæi kako je fotografirana koèija, a ne kola kako ja govorim.
Kola iz Indije još su na slici u sobi, na žalost ne i na compu, jer nisu bila niti
prvo u fotiæu koji je sada sa vlasnikom na poslu.



Evo obeæane slike iz Indije, na kojoj su još jedna kola.