Doèekala sam penziju, na žalost invalidsku, u kojoj ne moram strahovati da æu u produljenom vikendu imati radnu subotu. Prije posla u knjižari, radila sam u kancelariji Ferimporta gdje sam imala slobodnu subotu. To su bili dani. Iz tog vremena pamtim nezaboravne planinarske izlete s planinarskim društvom Zagreb Matica na Velebit, Klek, Snježnik, Mosor, Dinaru i drugdje. U to vrijeme postojali su i sindikalni izleti npr. u Rovinj, Pulu, Brione itd.
Selce

- photo by Vedjak

Sutra Vedjak i ja putujemo na mali odmor u Selce!
Sjeæate se ovih hrabrih, èeških kupaèa na mom blogu, u desetom mjesecu?
S obzirom da je poèeo mjesec svibanj, moglo bi se dogoditi da se veæ kupaju.
Nikada neæu zaboraviti jedan predivan prvosvibanjski izlet s roditeljima i sestrom. U subotu smo se popeli na Snježnik, a u nedjelju smo se zaletili u Bašku, na otoku Krku, gdje smo se svi okupali. Iako je bio peti mjesec na Snježniku je bilo cijelim putem, od Platka do planinarskog doma na Snježniku, snijega.
Èeški kupaèi

- photo by Vedjak

Možda me prepozna i ova slatka trobojna maca. Reæi æu vam!

- photo by Vedjak

Dragi moji, lijepo se odmorite gdje god bili i što god radili!
Znalo je nekada u prazniène dane, dobro biti i na poslu, jer je redovito bilo manje mušterija, a time i manje posla.

Onaj tko nikada nije doživio ljepotu izlaska sunca, onaj tko nije osjetio miris cvijeæa, onaj tko nije uz zvukove glazbe zaboravio, barem na kratko, na probleme svakodnevnog života, onaj tko nije osjetio baršunastu kožu svoje drage,
taj nije ni živio!

Blaga Islama na Sredozemlju
Dokumentarac želi istaknuti ljepotu istoène umjetnost i meðusobni kulturni utjecaj istoka i zapada


- photo by Vedjak - odabrala Mendula -

Dragi moji, Sretan nam Dan planeta Zemlje koji se u Hrvatskoj organizirano obilježava od 1990. godine.
Dan planeta Zemlje službeno se obilježava od 1992. godine kada je tijekom Konferencije UN-a o okolišu i razvoju u Rio de Janeirou na kojoj je sudjelovao velik broj predstavnika vlada i nevladinih udruga usklaðen dalekosežni program za promicanje održivog razvoja


Sunèanica (gljiva) kraj Erike (biljka)
- na žalost ne znam ime autora ove odliène fotografije -

Nemojte zaboraviti na sutrašnje Jurjevo. Mene æe na Jurjevo podsjetiti tata sms porukom. Taj sms primam otkad imam mobitel, skoro 10 godina.
Tata me podsjeæa na Jurjevo jer su se on i moja mama vjenèali na Jurjevo prije 43 godine. Nemojte im èestitati, jer sada su veæ dulje razvedeni nego što su bili u braku.


Crkva svetog Jurja - mjesto Putalj kraj Kaštel Suæurca

Jurjevo (Ðurðevo) na Google-u: Jurjevo (23. travnja) je posljednji dan kada su krave smjele slobodno pasti. Nakon toga krave više nisu smjele na ispašu jer je na njima rasla trava namijenjena košnji. Pastiri su taj dan obilježavali na poseban naèin.


- photo by Vedjak - krave æe sutra zadnji dan, prije košnje, uživati na ovoj livadi

Sydney - ovo je meni možda najbolja fotka od otprilike 500 fotki koje sam dobila od sestre i šogora nakon njihovog dvotjednog puta u Australiji. Veèeras je na 1. programu, iza Dnevnika, posljednja epizoda Miliæevog dokumentarca o Australiji. Preporuèam!


- Sydney - Opera House - photo by Snow-White ili shogi

Piše: Marijana MATAS (Slobodna Dalmacija 2000.)

Zvono sa zvonika upravo je otkucavalo zadnji udarac, kao treæi za popodnevnu pobožnost, kada je nastao strahoviti lom i nezapamæena orljava. Zemlja se poèela tresti kao da æe provaliti vulkan, a neposredno iza toga uslijedile su snažne eksplozije. Èitav taj užas trajao je jedva dvije minute, a stara je crkva direktnim pogotkom sravnjena sa zemljom... Tako je o tragiènom bombardiranju Kaštel Suæurca (na slici), 5. prosinca 1943. godine, kada je u 15.05 sati 36 saveznièkih bombardera B 52 ispustilo svoj smrtonosni teret na ovo mjesto s 2200 stanovnika, od kojih je 97 njih izgubilo svoje živote, pisao je tih dana splitski dnevnik Novo doba. Osim župne crkve, u kojoj je zajedno s vjernicima poginuo i župnik don Ante Rubignoni, potpuno je razoreno i 38 kuæa, a još pedesetak ih je ošteæeno. Broj žrtava bio bi daleko veæi, kazuju Suæurani, da tadašnji župnik nije obièavao kasniti, pa su se mnogi vjernici koji su još bili pred crkvom spasili, kao i skupina djece koja je pobjegla u zvonik kako bi gledala avione, jer je zvonik jedini preživio bombardiranje.

Jedna od tih 38 razorenih kuæa bila je i obiteljska kuæa gospoðe Kovaè. Dok je gospoða Kovaè sa starijom kæeri u naruèju, radila u polju, njihovu kuæu pogodila je bomba. U kuæi su poginuli majka gospoðe Kovaè, sestra sa dvoje djece i njeno dvoje mlaðe djece, sin i kæerka Nataša.

Zašto o svemu tome pišem? Da li ste ikada tijekom školovanja èuli za bombardiranja saveznika za vrijeme drugog svjetskog rata?
Ja nisam, ne sjeæam se da je ikada itko od profesora o tome govorio.
1. puta èula sam za saveznièko bombardiranje od gospoðe Kovaè i njene kæerke, koje su igrom sluèaja uspjele jedno takvo bombardiranje preživjeti.

Danas sam saznala: Na temelju dostupnoga arhivskog gradiva, tijekom 1943. izvedena su 53 napada na NDH, tijekom 1944. izvedeno je 459 napada, a 1945. izvedeno je 128 napada. Napadi su bili najuèestaliji na podruèju Splita, Slavonskog i Bosanskog Broda, Zagreba, Zadra, Rijeke i Šibenika. U tim je napadima u Hrvatskoj poginulo 5246 osoba, od toga 768 vojnika, a 3514 osoba je ranjeno, od toga 295 vojnika. Lako je izraèunati koliki broj poginulih su èinili civili. U Bosni i Hercegovini poginule su 2603 osobe, a 1535 ih je ranjeno.

Ne ponovilo se!

Za prijatelja Miška koji se malo na mene ofendio (naljutio):

DVA BRATA

Stipan i Sreæko
dva Frankina sina
dva brata
nikad se nisu
vrnuli z rata.

Ov ih je kamik rodil
va oveh su prezidah
jami za trsi kopali
pod ovemi su zvezdami
o ljubavi kantali.

Stipan i Sreæko
dva brata dva mladiæa
kod dva boriæa
skupa su rasli
ma koren je èvrst
i saki je svoj imel
niki ih ni mogal
i niki ih ni smel
raskanit od onoga
èa su odluèili uèinit.

Za ovi naši dolci
za ove naši gromaèi
za ovi puti i privrati
za tvoga deteta smeh
i moje kæeri mladost
se Sreæko i Stipan
dva brata
nikad nisu
vrnuli z rata.

To su oni
na rubu šume dva boriæa
na dnu dolca
dva mlada trsa
dva vedra dana od proliæa
dve suzi
kad se plaèe od sriæe.

Branka Vidas - moja pokojna baka

Grob Stipana i Sreæka nalazi se iznad mjesta Meja na cesti prema Jelenju.

Žalosne Vrbe

SVE ÆE BITI DOBRO.............KAD NA VRBI RODI GROŽÐE!!!

Znate li Vi za neku vrbu na kojoj se raða grožðe? Ja ne znam!
Ako Vi znate javite mi!!!

Serija "Sve æe biti dobro" je zaista dobra, i ne bih htjela da pomislite kako je ona za nešto kriva. Osim nje gledam na bosanskoj TV (FTV) i vjeène "Èarolije" koje su mi takoðer dobre.

Kada je poèela prva sapunica koju sam pratila, nikad zaboravljena "Santa Barbara" redovito sam ju gledala sa jednom starom gospoðom, susjedom, koju sam èuvala kako bih malo popravila kuæni budžet jer sam u to vrijeme bila u firmi na tzv. èekanju.
Satima smo sjedile jedna kraj druge u tišini koju u pravilu ne volim. Ona je bez prekida pušila, a ja bih s vremena na vrijeme nastojala potaknuti kakvu-takvu komunikaciju. U to vrijeme i ja sam malo pušila jer gospoða Kovaè nije imala snage da si sama pripali cigaretu.
Jedno jutro nakon odgledane "Santa Barbare" pitala sam ju kako joj se sviða serija? Desetak minuta je šutjela, ja sam veæ pomislila kako me ili nije èula ili ne zna što bi mi odgovorila. Kada je progovorila rekla je nešto èega se èesto, èesto sjetim, pa tako i danas ujutro.

Rijeèi gospoðe Kovaè: "Trla baba lan da joj proðe dan!"

Nekako si mislim da bi gospoða Kovaè da je danas živa, iste rijeèi rekla i za današnje sapunice, a možda èak i za blogove, "Ptièice", facebookove, e-mailove, sms-ove i sliène novitete.
Please, nemojte mi danas kaj zameriti!

Dragi moji blog prijatelji, svima koji slavite Uskrs, najiskrenije želim

S r e t a n U s k r s Vama i Vašim najmilijima !


Made by Nataša, maslinove granèice iz Grèke - photo by Vedjak


- photo by Vedjak
Najniža Uskršnja jaja napravila sam poèetkom devedesetih.

Žapci pozdravljaju Rusalku!:-)

Male upute: Na sirovim jajima izbušite šivaæom iglom dvije male rupice, gornju i donju. Budite pažljivi da vam jaje ne pukne. Kroz gornju rupicu snažno pušite da bi jaje kroz donju rupicu ispuhali. Na jaje zalijepite iskrojene krpice, ukrasne trake ili nešto zgodno naheklajte.
Za ukrašavanje jednog jaja potrebno je otprilike 15-20 minuta. Sretno!



Dvije crkve u zagorskom mjestu Pušæa - photo by Vedjak

Od 3. - 5. travnja 2009. godine održala se 8. sajamska priredba PROIZVODI HRVATSKOG SELA.

Sajam se održao u šatoru na jezeru Bundek u Zagrebu. Ove godine na sajmu je izlagalo rekordnih 350 izlagaèa iz svih krajeva Hrvatske. Ponuda je uistinu bila izvrsna: Slavonski domaæi kulen, istarski i dalmatinski pršut, Dingaè, Postup, Paški sir, Lièki Škripavac, maslinovo i buèino ulje, proizvodi od lavande i ostalog ljekovitog i aromatiènog bilja, Portugizac, med i proizvodi od meda, vino od kupina, ekološki proizvodi, domaæi kolaèi, suhe smokve, tradicijski suveniri…
Nakon izložbe, mnogi su posjetioci sa punim vreæicama šetali lijepo ureðenim šetnicama uz jezero Bundek i uživali u ljepoti i mirisu zumbula, narcisa, prvih tulipana i ukrasnih tratinèica. U vrijeme nedjeljnog ruèka najviše su se kupovali æevapi i hot-dog. Sve mi se èini da su to jedni od najprodavanijih "hrvatskih proizvoda".


Zumbuli uz jezero Bundek - photo by Mendula

Nakon iæa i piæa, jako su me razveselili štandovi sa ruènim radovima. Mnoge žene privukla je krasna lepoglavska èipka. Ova èipka koštala je skoro 2000 kn. Primjetila sam da su neke èipke, usprkos skupoæi i kupljene. "Višestoljetna tradicija izrade èipke na batiæe u lepoglavskom kraju iznjedrila je i do danas oèuvala osebujan oblik èipkarstva, koji u prvom redu zahvaljujemo nadarenosti Danice Brossler. Njezinu nadarenost slijedi velik broj vrijednih žena – èipkarica koje su njezine zamisli znale pretoèiti u gotov proizvod – koji danas prepoznajemo pod nazivom LEPOGLAVSKA ÈIPKA." Da li bi se vi usudili poslužiti jelo, kavu ili vino na tako skupi tabletiæ? Kada bih sluèajno imala tako lijepu èipku držala bi ju uokvirenu kao sliku na zidu. Tako æu, za uspomenu, uokviriti jednu bakinu èipku. Ja sam kupila, na drugom štandu, dva heklana tabletiæa po samo 10 kn (za mene i Narcisu), i isto bi mi bio žao da nešto po njima prolijem ili da ih flekam.


Lepoglavska èipka - photo by Vedjak

Nakon lepoglavske èipke privukla me je jedna gospoða koja se odmah pohvalila da æe svoje ruène radove izlagati ovoga ljeta u New Yorku. Ja sam se gospoði pohvalila kako sam neke stvari nauèila vesti zahvaljujuæi talijanskim žurnalima prije desetak godina. Rekla sam joj kako nisam sigurna da li sam to zaboravila, ona mi je odmah odgovorila kako sigurno nisam zaboravila, jer se ne može zaboraviti ono što se jednom dobro nauèi. Žao mi je što nisam upamtila ime gospoðe.
Vedjaka je žena zamolila da puno ne fotka kako netko ne bi bez pitanja skinuo mustre njenih ruènih radova.


- photo by Vedjak - fotograf je dobro zaopazio kako prva tri izvezena slova u nizu, èine ime jedne hrvatske stranke. Otkrijte koje!

Sada æu vam, na kraju, reæi što sam ja sve kupila. Potrošila sam èetvrtinu svojih mjeseènih primanja. Kupovinu sam zapoèela sa drvenom štokrlom (mali stolèiæ bez naslona, škamblica). Zaista mi nije bila "neophodna" jer veæ tri imam doma, dakle ova nova štokrla je èetvrta u nizu, ali drvo je tako fino mirišalo da jednostavno nisam mogla odoljeti kupnji. Na škamblicu sam naslagala frtalj (kvarat) kile èvaraka, skoro kilu krasnog špekeca, više od kile dobrog sira, maslinovo i buæino ulje, višnjin liker, kupinovo vino (na fotki se vidi kako èvrsto držim vrh boce), a od slatkog; višnjin džem i ušeæerene bajame (mendule). Bademi su prvi nestali!
Za ovogodišnji Uskrsni aranžman kupila sam ovo crveno jajèeko i naheklane ljubièaste tabletiæe ("epolete").


Vesela Mendula nakon izložbe, šetnje i kupovine - poto by Vedjak

Kada sam na radiju poèetkom devedestih èula da su tada važne glave jednoglasno odluèile preimenovati rijeku Savu u rijeku Sivu, nisam se jako zaèudila jer su se tih godina preimenovali mnogi nazivi, ulice, kina, trgovi i koji su trebali, i koji možda nisu trebali. Kada sam istu vijest èula i na TV-u, mislila sam; to je gotova stvar.
Tek sam se nakon par sati sjetila da je prvi april i pomislila kako ta vijest možda i nije istinita. I bila sam u pravu. Moram priznati da sam se razveselila.

Siva Sava

Zbog iskrivljenja betonskih potpora, juèer se ulegnuo most na Savi na Žitnjaku dok je preko njega prelazio vlak. Dio vagona je prešao most, a dio se zaustavio i ostao na mostu. Kako bi sprijeèili propadanje vlaka i mosta u rijeku, radnici HŽ- i vatrogasci su kompoziciju odvukli s mosta.
Foto: PIXSELL

Krajem osamdesetih slièna fora bila je s Kamenitim vratima. Tada sam se jako nasekirala. Skoro sam nazvala na radio "Sljeme" kako bih izrazila svoje negodovanje. Na radiju su objelodanili najnoviju odluku onih na vlasti o rušenju Kamenitih vrata kako bi mogli turistièki autobusi na kat neometano doæi iz Radiæeve na Gornji grad, a da im pri tome ne smetaju Kamenita vrata.
Nisam nazvala radio, nego sam nazvala supruga na posao, kako bih ga obavijestila o najnovijoj odluci i sa njim podijelila svoju muku. Možda mi je u to vrijeme suprug dodijelio nadimak - pomoænik gradonaèelnika. I dan danas me zeza kada me muèe gradske teme. Te godine, mislim da je bila 1988. ili 1989. shvatila sam da se radi o prvoaprilskoj šali tek kada su to rekli u eteru.
Nakon tih šala, više nisam primjetila, ili nisam nasjela niti na jednu prvoaprilsku šalu.


Kamenita vrata

Dodatak: Pomozimo Pauli! - Pogledajte, molim, kod Morske zvijezde!