Osobna iskaznica - Ime: Carlo
Ime roditelja: Nedjeljko Fabrio
Prebivalište: Vježbanje života

Julijana Matanoviæ - Knjiga "Tko se boji lika još"

Slijedeæi odlomak proèitala sam igrom sluèaja jutros nakon buðenja, a dva dana prije Svih svetih (Dana mrtvih). Nakon kraæeg èitanja u krevetu, nakon doruèka i prve jutarnje kave èestitala sam mami sms-om roðendan (trenutno je na poslu). Moja mama kao i ja, nikada nije pisala pjesme, pa da predoèim neku njenu pjesmu. Napisat æu nešto što ona cijeli život govori i uvijek se toga sjetim u danima krajem listopada.

"Prvo se rodiš (30.10), zatim cijeli život štediš (31.10- Meðunarodni dan štednje) i na kraju umreš (Dan mrtvih)." - Ružica P.

"...Meðutim, ja ipak želim govoriti o neèemu što me muèi od dana kada sam poèeo spoznavati svijet. Vježbati život na vlastitom tijelu, vlastitim srcem, toènije. Muka se pojaèava pred prvi dan mjeseca novembra, dan kada posjeæujemo grobove mrtvih. Brinem se za svoje potomke. Oni lutaju gradovima, državama i traže metalne crne križeve na kojima je veæ odavno izbrisano ime i prezime predaka. Žao mi je što sam se u mladosti protivio naglom napretku prometnih sredstava. Sad se pitam postoji li uopæe vozilo kojim bi se, u danu tužnih sjeæanja na one koji su bili i otišli, moglo stiæi na njihova razasuta poèivališta. Iskustvo me pouèilo da se nesreæa jedne obitelji može najbolje procijeniti zbrajanjem mjesnih groblja na kojima snivaju bližnji. Blago onima koji sve naðu na istom mjestu. I stignu k njima u istom danu. Puno je godina prošlo dok nisam shvatio rijeèi oèeve: - Ne osvræi se nikad. Ako ti tko stane na put, a ti mu se ugni. Zapamti to i bit æeš sretan! -
Vjerojato nije mislio na putove koji vode nizbrdo od grobova, mirisa svijeæa, krizantema i zvona kapelice. Na njima se ne osvæe. Svi se spuštaju oprezno, misleæi da je pred njima dug i vjeèan život; po moguænosti udvoje, i da sve ostalo ionako dolazi samo po sebi.
Vjeruju da se smrt oduvijek dogaða nekomu drugom i da postoji moguænost vlastite vjeènosti. Naivno, slièno rijeèima moga oca koji je vjerovao u moguæu sreæu..." - odlomak je prepisan iz knjige Julijane Matanoviæ "Tko se boji lika još"

Poèela sam post s mamom, a završit æu s tatom. Upravo sam primila njegov sms:
"Severin, kofi, bog, tata!" Usprkos otvorenju nove autoceste Zagreb - Rijeka, on je odluèio do kraja života voziti se starom cestom. Putuje prema Rijeci da uredi i obiðe grob svoga tate, mog noniæa. Ja æu za Dan mrtvih iæi samo na Mirogoj.
Nemojte zaboraviti; sutra štedimo da bi imali u subotu èime platiti cijeæe i svijeæe.
Pusa svima (:-)=8(:::::::) - pozdravlja vas smajliæ koji ima leptir mašnu i kaput s dvorednim kopèanjem.

Radno mjesto sladoledara na Bundeku

Predjesenji dan

Veæ nema sunce starog žara,
Al dan je nasmiješen i vedar,
Bez posla i ne vièuæ više
Posljednji proðe sladoledar.

Tumara bijeli èovjek ljeta
Po gradu, nevesela lica.
Kadikad padne žuti list
Pred kotaè njegovih kolica.

To javlja jesen, da je tu,
I zemlja èeka prvu kišu,
A kestenjari - ti uglari -
Prašinu ljeta s peæi brišu.

Dobriša Cesariæ


Sladoledar je pušio i grijao se u obližnjoj peèenjari. Brzo bi skoèio do svog radnog mjesta kada bi vidio kupce koji bi ga tražili pogledom. Vidjevši peèenjaru, sjela sam se na klupu iza sladoledara i peèenjare i pojela odlièan hot-dog sa senfom i debrecinkom.
Nakon kraæeg promatranja sladoledara i peèenjare zakljuèila sam da se usprkos zahlaðenju, u istom omjeru prodaju kobasice u pecivima i sladoledi. Takvom omjeru dala sam i ja svoj mali doprinos jer sam nakon hot-doga pojela i sladoled na štapiæu
"Snjeguljica", koji ove godine slavi 50 godina postojanja (poèeo se proizvoditi 1958. godine). Moj suprug dao je laganu prednost sladoledu jer on nije jeo hot-dog veæ samo "Snjeguljicu".
Dok sam sjedila na klupi, pored mene prošla je brzo hodajuæi dva puta ista gospoða.
Ne bi bila interesantnija od drugih šetaèa da nije u krilu nosila skateboard na èijoj je sredini mirno sjedio i okolo znatiželjno gledao jedan veliki, sivi zec.
Mnoga djeca koja bi ga ugledala iznenaðeno su vikala: "Mama! Tata! Vidi tetu sa zecom na skeijtu!" (:-)

Nakon što sam u ponedjeljak, nakon one lijepe nedjelje, zdrava posjetila doktora, veæ sam se u utorak osjeæala loše, a u srijedu je poèela temperatura. U krcatoj èekaoni èekala sam potrebne papire dobra dva sata, dosta sam govorila i smijala se što je izgleda bio otvoren put za ulazak nekog virusa u moje grlo koje me od tada boli. Mislila sam si da nije tako strašno s obzirom da sam zadnju virozu imala negdje u drugom mjesecu. Krivo sam mislila. Ovog umornog peseka vidjeli ste prošli puta krajem petog mjeseca kada me muèila ta prva ovogodišnja viroza. Tada sam gledala Ratkajeve i sve po redu, a sada gledam "Sve æe biti dobro" i hrpu izvanrednih vijesti, sastanke iz Sabora itd. gdje prvo kažu kako se treba oštro uhvatiti posla, izvuæi sjekiru, prošlo je 5 do 12 i na kraju, zakljuèuju sjednicu jer poèinje vikend pa treba otiæi na zasluženi odmor.

Svima želim lijepi vikend i savjetujem da izbjegavate bolnièke èekaone. Vjerujem da æu se i ja do ponedjeljka oporaviti pa æu vas sve posjetiti. Sada idem natrag u krevet. Pusa svima!:-)

Vjerujem da ste uživali ovaj vikend u listopadskom suncu. Na Jarunu je bilo prekrasno, podjednako su se veselila djeca, njihovi roditelji, biciklisti, trkaèi, roleri, šetaèi, a uživao i jedan ležaè sunèajuæi se gol, kao od majke roðen, na nudistièkoj (budistièkoj) plaži.

U djeèjem, višeosjetilnom parku na južnoj strani Velikog jezera (blizu Savskog nasipa), nalazi se ovaj spomenik psu vodièu za slijepe i slabovidne osobe. Spomenik je prekrasan, rad mlade kiparice Ivane Bioèiæ Manèiæ. Svatko tko proðe pokraj spomenika barem na trenutak zastane, mnogi ga i podragaju, a naravno, mnogi ga i fotkaju za uspomenu.

Ove nedjelju vidjela sam mnogo pasa koji su kao i ljudi uživali u toploj, sunèanoj nedjelji.
Svi koje sam srela bili su veseli, druželjubivi i blagonakloni, najsimpatiènija bila je trogodišnja Zlatna retriverka Kala koja je poèela pozirati èim je èula zvuk ptièice na foto aparatu. Umiljavala se i namještala,a slušala je svog mladog gazdu na svaku komandu.

Dala se podragati i nije se ni u jednom trenutku pobunila. Po ne znam koji put sam se opet uvjerila koliko su psi umiljatiji i nekako povjerljiviji i pristupaèniji od maèaka (neka mi ne zamjere maèkoljupci). Veèer prije bila sam kod prijateljice koja je ponosna vlasnica dvije maèke koje su mama i kæi. Kæi se èim doðu gosti zavuèe pod krevet gdje ostaje dok gosti ne odu, a mama je izgleda èuvarica i braniteljica njihovog prostora. Mama maèka sjela se na stolac pokraj mene, vrebala me ispod stola iz polumraka dobra dva sata i svako malo me ili ugrizla ili zaparala capom. Jednom èak i do krvi. Osim što se protiv svoje volje nije dala pomaziti, nije se dala ni uslikati.

Na poèetku višeosjetilnog parka postoji i spomenik maèki koja djecu jednako zanima kao i spomenik psu. Sigurna sam da ju ponekad neko dijete i pomazi, a možda ju netko stariji i uslika. Kao stari ljubitelj pasa ja sam ove nedjelje uslikala ovaj spomenik psu vodièu.

- šalica brašna, šalica bijelog griza, šalica šeæera, korice limuna, pola vanili šeæera, cijeli pecilni prašak, malo soli - sastojci za"tijesto"
Sve sastojke promiješati i podijeliti na 3 dijela.

Fila: Naribati kilogram jabuka, malo ruma, korice limuna, malo cimeta.
Stavljati ovim redom u tepsiju (protvan): sloj "tijesta", sloj file, sloj "tijesta", sloj file i završiti slaganje slojem "tijesta".
Na vrh staviti 3-4 žlice ulja (maslaca ili margarina) i šalicu mlijeka.
Peèi u srednje zagrijanoj peænici. Mali dodatak: Ne otvarati peænicu dok kolaè nije gotov!:-)

Fuksija - ovako lijepe fuksije imale su mnoge
bake, none ili nane sedamdesetih godina


Po stalnim intenzivnim mirisima iz susjedstva zakljuèujem da vrijedne susjede pripremaju zimnicu, kuhaju se pekmezi i peku paprike.
Susjed vozi pune taèke (kariolu) glavica zelja za kiseljenje. Vidjeh ga neki dan kroz kuhinjski prozor. Samo da se ne potuku stari susjed i njegov sin (moje godište), ako sin ne bude voljan rezanju tih silnih glavica.
Naš podrum ima dvoja zakljuèana vrata, a kako nisam ljubitelj otkljuèavanja i zakljuèavanja vrata, èesto kada hodnikom prolazim gundram (prigovaram), kako imamo osiguranje podruma kao da u njemu èuvamo zlatne poluge. Zlatne poluge su vreæe krumpira i plastiène kace kiselog zelja èiji je miris ugodan zimi a malo manje ugodan kada u proljeæe poèinju prve vruæine.
U jesen su fine razne štrudle i pite s jabukama. Nonin recept me je kao malu jako privukao jer prilikom pripreme nema vaganja.
Kada smo nonin kolaè jednom radili moj pokojni deda (od druge bake drugi muž) i ja, ja sam stalno otvarala peænicu kako bih bolje vidjela da li se kolaè diže ili ne.
Kada se vratila mama sa posla, razveselila se kolaèu, no odmah se zaèudila kako to da je kolaè sav spljošten i da nam se nije digao. Sve joj je bilo jasno kada je èula moje objašnjenje.

Petak - 03.10. Put prema Selcu, pogled prema Krku i Uèki slikan je iznad Dramlja.



Petak - 03.10. Susret s prijateljicama; Carmen i Zdravkom u Selcu, u hotelu "Varaždin" na
VII Simpoziju oboljelih od Multiple skleroze.
Zadnji puta bile smo zajedno u Varaždinskim toplicama.



Subota - 04.10. Prvo jutro odmah sam pazarila. Najviše me privukao ovaj štand èlanova DMS-a Meðimurske županije. Kupila sam sve što mi je bilo zgodno. Iako sam sa sobom ponijela dvije ogrlice morala sam si kupiti i treæu izraðenu od malih rozih, crvenih i bijelih stakalaca.



Osim ogrlice kupila sam nekoliko heklanih tabletiæa koji su mi se najviše sviðali; jedan sebi a ostale noni, mami, sestri i fizioterapeutkinji Narcisi. Htjela sam kupiti i svekrvi, no suprug je rekao da ne pretjerujem.



Kako ne bi mislili da su na Simpoziju bile samo žene, evo slike Mladena s kojim smo suprug i ja popili subotnju, jutarnju kavu. Mladen je pravi vicmaher, veliki veseljak i po zanimanju dobrièina. Èim je vidio svoju sliku rekao je da slièi na Milana Bandiæa, sada kada ga gledam i meni se èini da malo nalikuje na zagrebaèkog gradonaèelnika.



Subota - 04.10. U subotnje veèe imali smo zajednièku sveèanu veèeru uz zabavni program. Zabavljala nas je troèlana muška grupa "Desert". U jednoj pauzi pjevali su svoje pjesme od kojih mi je najzgodnija bila: "Srebrni vitez sa zlatnim srcem". Pjevaè je upuæivao zavodnièke poglede i pjevajuæi "srebrni vitez" prolazio rukom kroz sijedu kosu. Pravi dernek je nastao kada su pale pjesme Halida Bešliæa. Ostali smo skoro do kraja.



Mnogi su plesali. Dio prisutnih plesao je i u invalidskim kolicima, èak su plesali i u "vlakiæu". Meðu plesaèicama bila je i naša zlatna paraolimpijka s OI u Pekingu Antonia Balek.



Nedjelja - 05.10. Nedjeljno jutro zasjalo je prekrasno. Nakon nekoliko predavanja jedva smo doèekali da odemo na šetnju i kavu uz more.



Nedjelja - 05.10. Tri kupaèa, malo jaèa ... su se i okupala. Dok su se oni hrabro kupali mi smo šetali u trenirkama ili jaknama.



I ovoj lokalnoj maci bilo je hladno pa se svima umiljavala i selila iz krila u krilo.



Zdravka i ja smo prièale, prièale i prièale... Nas dvije smo kao one dvije zatvorske cimerice koje su 30 godina dijelile istu zatvorsku æeliju, a kada su napokon puštene na slobodu nikako da se raziðu pred zatvorskom kapijom jer su morale dovršiti sve što su jedna drugoj zaboravile ispièati.



Na povratku u Zagreb uspjeli smo posjetiti moju nonu na Hreljinu (tatinu mamu). Jako nam se razveselila, sviðali su joj se tabletiæi i nahvalila je supruga i mene kako dobro izgledamo.
Kroz prozor iz nonine kuhinje vidi se jedan, stari i veliki, divlji kesten. Moja nona ima 94. g.

Selce, Hotel "Varaždin", od 03.- 05. listopada 2008. godine
VII hrvatski Simpozij oboljelih od multiple skleroze na temu: "Žene i Multipla Skleroza"
Organizator: Savez društava multiple skleroze Hrvatske
Suorganizator: Društvo multiple skleroze Primorsko - goranske županije
Visoko pokroviteljstvo: Predsjednik Republike Hrvatske, gospodin Stjepan Mesiæ
Pokroviteljstvo: Grad Crikvenica, gradonaèelnik, gospodin Božidar Tomašek

Na slici: Hotel "Varaždin", Selce

"Tema ovogodišnjeg Simpozija odreðena je s velikim razlogom, jer 71% od ukupnog èlanstva svih udruga èlanica SDMSH (Savez društava multiple skleroze Hrvatske) su žene. Ono što je zajednièko za sve nas je dijagnoza multipla skleroza. Biti žena je problem, a žena s invaliditetom, dvostruki." Moram reæi da su me ove rijeèi jako zasmetale: "Biti žena je problem." Vjerujem da se autor-ica ovoga uvoda nespretno izrazila i da je htjela reæi kako žene imaju probleme, a ne da je žena problem.

Ove godine, treæi puta sudjelovala sam na Simpoziju MS-a. Htjela sam i èešæe, no nisam mogla jer je svake godine bio ogranièen broj sudionika. Ove godine imala sam prednost kao žena pred muškim èlanovima Društva MS-a i mogla sam platiti smještaj za supruga bez èije pomoæi ne bih mogla nikuda iæi.

Multipla skleroza (MS) je kronièna bolest središnjeg živèanog sustava koju karakteriziraju ošteæenja mijelina i ošteæenja aksona praæena upalnom reakcijom. Bolest obièno poèinje izmeðu 20 i 40 godine života u oko 70% bolesnika (ja sam tipièan bolesnik jer sam oboljela s 30 godina). Žene obolijevaju dva puta èešæe od muškaraca. Prema brojnim istraživanjima o etiologiji bolesti pokazalo se da postoji genetska predodreðenost uz djelovanje razlièitih èimbenika okoliša. Patološke promjene su karakterizirane lezijama koje su razasute po bijeloj tvari u mozgu i leðnoj moždini, a nalazimo ih i u vidnom živcu.
MS je u osnovi autoimuna bolest. Tijek bolesti je razlièit ... Slava Podobnik Šarkanji

Zdrava i pravilna prehrana i MS - Ðurða Mièki, predsjednica DMS Bjelovarsko-bilogorske županije

Prema Meðunarodnoj federaciji društva z MS nijedna teorija nije dokazana.

Opæe preporuke za pravilnu i zdravu prehranu:
- poveæajte unos morske ribe barem 1-2 puta tjedno i omega 3
- poveæajte unos svježeg voæa i povræa naroèito zelenog
- pijte najmanje 2l vode ili voænog èaja bez šeæera
- jedite 5 manjih obroka dnevno
- jedite što više svježih namirnica
- koristite domaæe i sezonske namirnice
- smanjite unos soli, šeæera, bijelog brašna, transmasnih kiselina (margarin) i zasiæenih masti (Svinjska mast, loj, maslac)
- izbjegavajte prženje, friganje, pohanje, umjetna sladila
- jedite polako sjedeæi za stolom, žvaèite dugo, popiti èašu crnog vina uz obrok, odmoriti se.

I na kraju:
- Osigurajte šetnje na svježem zraku, duboko dišite, redovito vježbajte, odmarajte se dovoljno spavajte
- Uživajte u dobrom društvu
- Više se smijte
- Mislite pozitivno
- Budite zahvalni

Mr.sci.Daria Vuger Kovaèiæ, prof. psih. - SAMOPOMOÆ -

- Svaki bolesnik od MS-a trebao bi nauèiti kako se oduprijeti stresu te pronaæi naèin da neutralizira visoke i niske zahtjeve koje život pred njih postavlja.
- Potrebno je nauèiti kako se zaštititi od stresa.
- Nauèite provoditi meditaciju i relaksaciju.
- Pokušajte razlièite metode opuštanja i ne odustajte, sve dok ne pronaðete onu koja vam najviše odgovara.
- Izbjegavajte prevelike napore.
- Uspostavite ravnotežu izmeðu aktivnosti i odmora.
- Ne žurite.
- Nastoje uvijek imati zalihu kolièine energije.
- Nauèite reæi NE sebi i drugima kada pretjerano zahtjevaju.
- Pokušajte ne pasti u samosažaljenje i pesimistiène misli.
- Obitelj ne mora znati što vi želite i trebate, Vi im to morate reæi, jednom, dva ili onoliko puta koliko treba da bi èuli i reagirali.
- Upoznajte osobne granice i nastojte ih ne preskoèiti.
- Mislite pozitivno.
- Razvijajte u sebi kreativnost i duhovnost (napravite svoj blog - moja opaska).
- Budite ljubazni prema drugima.
- Volite sebe takvi kakvi jeste.

MS - Možemo Sve
Nisam uspjela pobijediti bolest snagom volje, pozitivnim mislima, optimizmom ... iako sam prvih par godina bila uvjerena da mogu. Iako više ne mogu raditi kao prije, ne mogu planinariti, plesati, plivati, trèati i hodati dulje od 100-200m (toliko mogu samo ako imam jako dobar dan), dugo prièati ... i dalje mogu neogranièeno dugo èitati, slušati muziku, gledati telku, gledati druge kako plešu, slušati druge dok prièaju, peglati ili mješati ruèak sjedeæi i još mnogo, mnogo toga. Kada me ruke dobro služe mogu raditi goblen 1 - 2h ili tipkati po tipkovnici. Mislim da me pamet još nije iznevjerila, nedavno mi je jedan moj bivši kolega preko mobitela rekao da moj mozak radi kao laser. Da li je baš tako ne znam, ali trudim se da ne zahirim. Dragi moji, mislim da u ovim savjetima o kojima se prièalo na Simpoziju ima puno toga što se odnosi na sve ljude, a ne samo na bolesne od MS-a.

Mislim da bi trebali stati na loptu i prije nego što se razbolimo, pogotovo mi žene.
Nemojmo se sekirati oko sitnica, prljavih prozora, zastora, neopeglanog veša, ne skuhanog ruèka... Kome smeta neka se uhvati posla. Najbolji kuhari su muški, samo što im se neda kuhati svaki dan, a svi bi jeli svaki dan. Djeca puno toga znaju i mogu, no znaju se i spretno napraviti Toše kada im to odgovara. Ne žurimo, sve æemo stiæi!:-)

Ližem
ližem
ližem
ližem
ližem
ližem
ližem
i nema lizaljke!
Marko Kovaèiæ

Vani su zapoèeli tmurni, sivi, prohladni, pravi jesenski dani, a meni se veæ par dana u glavi mota ova pjesmica koju je napisao moj školski prijatelj Marko Kovaèiæ, u osmom razredu Osnovne škole kao èlan literarne grupe koju sam ja vješto izbjegavala.
Ja sam išla u mlade cvjeæare, gdje sam dosta nauèila o sadnji cvijeæa i njegovom redovitom zalijevanju.
Bilo je raznih pjesmica na panou razreda hrvatskog jezika, no od svih zapamtila sam samo ovu koju sam poželjela podijeliti s vama uz ovu zgodnu slièicu da nam barem malo razvedrim ovaj tmuran, prvi listopadski dan. Pusa svima! (:-)

02.10....nešto sam tražila i pritom sam naišla na ovih par zgodnih reèenica koje sam si prepisala 01.04.1999. godine:

Smiješi se.....sutra æe biti gore!:-)

Osjeæaš li se dobro, ne brini. Proæi æe te.

Dužina jedne minute ovisi s koje se strane vrata kupaonice nalaziš.

Onaj koji hrèe zaspi prvi.

Pomogneš li prijatelju u nevolji, neæe te zaboraviti kad drugi put bude u nevolji.

Sve dobre stvari u životu ili su protuzakonite ili nemoralne ili debljaju.

Ne brini zbog onog što bi drugi o tebi mogli misliti. Previše su zokupljeni brigom oko toga što ti misliš o njima.

- sve je napisao R. Murphy, nisam prepisala u kojoj svojoj knjizi -

Kako ne bi rekli da samo prepisujem u ovom postu, a nemam inspiracije sama nešto napisati, moram vam se pohvaliti jednom rimom koje inaèe ne volim, ali ipak mi je nekako juèer nakon raznih novih vijesti ova rima pala na pamet:.....Zagorec - Remetinec.....
(mogla bi se napisati neka pjesmica, a mogla bih ja slijedeæa u Zagrebu dobiti palicom po glavi, valjda neæu)!:-)