Ovo je jedna od novijih zagrebačkih zgrada. Ne znam kako se drugima sviđa, meni je jako ružna jer je velika, tamno zelena, kockasta, jednom rječju; nekako bezdušna.
Fotografirana iz ovoga kuta, djeluje ljepše jer ju zaklanja i time uljepšava ovo divno, mlado stablo. Na vrhu zgrade stoji stari, austrougarski naziv za Zagreb.
Najomiljenija, a u biti i jedina psovka moje bake bila je 'bemti Agram. Uvijek sam se nasmijala kada bih ju čula, jer nikada od nikoga nisam čula takvu psovku.
Već dugo nisam objavila neku bakinu pjesmu. Tražeći pjesmu koju ću objaviti prije odlaska na desetak dana iz Agrama, našla sam dio Zagreba u pjesmi "Doma gren":
"...uvde se ni ne sme pitat drugoga ča ga boli - ljudi se rivaju, vavek nekamo teku
jedan drugome nikad ne reku besedu dve, to se ne sme..."
(...ovdje se ni ne smije pitati drugoga što ga boli - ljudi se guraju, uvijek nekamo jure
jedan drugome nikada ne kažu riječ, dvije, to se ne smije...)
Doma Gren
Doma gren
menduli va cvatu
i fijolic puni kraji
me zovu
po noće ne spin
od želji
mesec mi poveda
se od reda
da se sad prekapa
i trsi vežu
prvo seme va zemlju hita
i jedan drugoga da pita
- ki zna kakovo će leto bit
će ča urodit -
Doma gren
uvde me niki ne razume
uvde se ni ne sme
pitat drugoga
ča ga boli
ljudi se rivaju
vavek nekamo teku
jedan drugomu
nikad ne reku
besedu dve
to se ne sme
to ne dela fini svet
i nikoga ni briga
ako ću jutra umret.
Doma gren
kade mi je prijatelj
saki pas i mačak
kade će mi saka žena
makar vodi dat
i rad povedat se
ča zna ona i celo selo
kade me niki neće tirat
kod uvde s klupi
doma ću se na svoju
gromaču nagnut
i kad dojde vrime
med svojemi ću
doma zdahnut.
Branka Vidas
Ima Zagreb i puno lijepih stvari, npr. početkom devedesetih pojavili su se u zagrebačkim slastičarnama ovi krasni kolači čiji biskvit i krema imaju jaki okus fine, gorke čokolade, ukrašeni šlagom i s listićima mendula na vrhu. Zovu se Jelačić šnite.
U subotu ujutro pozdraviti ću Agram (još ne znam da li ću i opsovati) i otići u južnije krajeve na desetak dana.
Veliki pozdrav + velika pusa svima!:-)
'Bemti Agram
14
kolovoz
2008
Pod suncem Toskane
07
kolovoz
2008
Suvenir iz Siene u Toskani
Jučer sam od maminke dobila ovaj lijepi suvenir, kao mali poklon s njenog nedavnog izleta u Toskanu. Nakon duljeg traženja našle smo čavao, a čekić su nam zamijenila malo teža kliješta. Zaključile smo da će njen poklon pasati na zidu dnevnog boravka, kraj slike koju sam dobila na tombuli u Varaždinskim Toplicama 2003. godine.
M....a i ja u sobi u Termama čitale smo istu knjigu, "Pod suncem Toskane", autorice Frances Mayes u izdanju Algoritma - 2004.god. Kada sam iz kofera izvadila knjigu koju sam uzela za čitanje, M....a se navirila kako bi vidjela što imam, pa da se zamijenimo kada obje pročitamo knjigu. Nismo mogle vjerovati da imamo potpuno istu knjigu, koja čak nije neki trenutačni hit, već je izašla prije 4 godine. M....a je rekla da se osjeća kao da smo članice istog knjižnog kluba gdje smo dobile zadatak pročitati istu knjigu i potom ju ocijeniti.
Otprilike za tjedan dana knjigu smo pročitale, meni se jako sviđala iako sam ju čitala već drugi puta, a u prvom čitanju me se nije dojmila. Tada sam stalno očekivala neku radnju, koje u biti nema puno, radnja su obične svakodnevne stvari u kojima uživamo ili ne.
M....a je rekla da joj je bolji film, i bila je pomalo razočarana knjigom.
Ne znam, jer nisam gledala film. Prikazivao se na HTV-u dok smo bile u toplicama, a znate da nismo imale TV pa ga nisam gledala. M....a je također oduševljena Toskanom kroz koju je nekoliko puta prolazila, putujući do tete u južnoj Italiji.
Moja mama je po povratku iz Toskane gledala u autobusu film, tako da sam se jučer dvoumila da li da joj posudim knjigu ili ne. Na kraju sam zaključila da ću joj kupiti ili posuditi moju knjigu nakon nekog vremena, kada joj se slegnu dojmovi s puta.
U knjizi sam naišla na nekoliko simpatičnih recepata koje ću sigurno jednom isprobati.
Npr: "Očistite i tanko narežite 4 paprike i polako pirjajte na malo maslinovog ulja i 4 žlice mirisnog octa (balsamica) dok ne omekšaju, otprilike sat vremena, uz povremeno miješanje; paprike bi se trebale gotovo "rastopiti". Dodajte soli i papra, a jednom ili dvaput ulja i mirisnog octa ako vam se čini da su paprike suhe. Nakratko popržite na roštilju oko 25 kriški kruha polivenog maslinovim uljem. Svaki komad kruha natrljajte narezanim režnjem češnjaka. Žlicom nanesite paprike na kruh i poslužite toplo. Ostatke paprika uvijek možete preliti preko tjestenine ili palente." Jedino mi nije jasno kako može nešto ostati nakon što se s 4 paprike namaže 25 šnita kruha!?
M....a je recepte preskočila, rekavši kako u Slavoniji (sjećate se, ona je iz Vinkovaca), ne prolaze takvi vegetarijanski recepti. U to vrijeme još nije znala kako je kod mene doma.
Za nevegetarijance piše da to može biti sjajan prilog uz pečenu piletinu.
Moja maminka je oduševljena klopom u Toskani, a u cijenu dobrog ručka uračunato je i 2,5 dcl Toskanskog crnog vina.
Varaždinske Toplice...
01
kolovoz
2008
Pogled na hotel "Minervu" iz moje sobe u "Termama".
Za vrijeme dok sam bila u toplicama, prvi puta u životu dobila sam jednu malu nagradu zahvaljujući internetu: dvije litre Cappy soka, mali stolni kalendar koji započinje sa svibnjom 2008. i završava s travnjom 2009. godine (?) i u maloj rozoj kutijici; Sensa sretne misli.
Ispred svakog mjeseca nešto zgodno su napisali i ostavili prazan prostor za upisati dalje.
Kolovoz.....Ovaj mjesec si obećavam da ću se opustiti i u potpunosti odmarati, i....neću se sekirati, neću se previše naprezati, u svemu lijepome ću uživati. Malo ću i plivati...
A sada malo o srpnju. Sve bi moglo stati u jednu rečenicu - Čovjek snuje Bog određuje.
Samo jedan dan bila sam u hotelskoj sobi s prijateljicom Z.....m i suprugom koji se malo
odmorio na pomoćnom krevetu.
Molile smo sobu najbliže liftu, a dobile smo sobu na kraju hodnika, najudaljeniju od bilo kojeg lifta u hotelu. Trebala bih proći dva dugačka hodnika da bih stigla do bazena ili do drugih terapija, a s obzirom na moje sve lošije hodanje, znala sam da će mi to biti neizvedivo.
Uveli su za sve obroke švedski stol, bez konobara. Još nikada niti na jednom švedskom stolu nisam vidjela da si i juhu gosti uzimaju sami. Meni je nošenje tanjura s juhom ili s nekim drugim jelom neizvedivo. Kraće rečeno, uveden je sistem - Snađi se druže.
Po savjetu liječnice i mojoj želji da tu i tamo ipak nešto pojedem, preseljena sam slijedeće jutro u bolnički odjel, tzv. Terme. Došla sam u sobu kod prekrasne mlade žene iz Vinkovaca. Zajedno smo provele 14 dana. Takvu divnu osobu za cimericu, možete samo poželjeti. U sobi s linoleumom na podu, lakše sam se kretala, a s obzirom na tuš kabinu sa sjedalicom bez straha sam se tuširala. Svakodnevno su nas posjećivale moje prijateljice iz Minerve. Dva puta sam bila na plesu i naravno, na Aninom balu. Plesali su uglavnom isti parovi kao i prijašnjih godina. Malo su mi već neki i dosadili jer već godinama plešu na istu bandu a Z.....a veli da neki već tri godine za redom nose i iste cipele ili sandale.
Najoriginalniji mi je jedan čovjek koji ima službenu ženu, službenu ljubavnicu i po odlasku službene ljubavnice dolaze na red one neslužbene. I još mu vrag ne da mira, dok pleše s ljubavnicom redovito gleda okolo tko ga sve gleda. Nas dvije, Z.....a i ja (kao ona dva starca iz Muppet Showa), smo zaključile da bez obzira na sve njegove aktivnosti, vrijeme ipak čini svoje i da je i on, kao i svi drugi, svake godine sve stariji i stariji gospon.
Jedne večeri, sjedila sam na klupici ispred Termi i započela razgovor sa simpatičnim čovjekom do mene. U razgovoru sam saznala da smo smješteni soba do sobe i da je on na rehabilitaciji kao pratitelj teško bolesnoj desetogodišnjoj kćeri. Riječ na riječ, shvatila sam da se preko treće osobe i poznajemo, oboje smo bili uzvanici na istoj svadbi, mojoj prijateljici, a njegovoj susjedi. Sjetila sam se da smo i Novu 1985. Godinu dočekali zajedno, čak sam ga i prepoznala na jednoj staroj fotografiji. On se svih događaja sjeća, ali veli da mene nije upamtio.
Netko je tu i tamo prepoznao i mene. Jedne večeri jako me je razveselio jedan mladi konobar. Bila je velika buka, koliko god se trudio, uopće nije mogao čuti tko što želi.
Kada je došao do mene, samo je rekao - Može 2 dcl Merlota? S obzirom da ima tisuće gostiju u godini dana, zaista me je zapamtio.
Štruklu nisam pojela niti jednu jedinu. Kada smo suprug i ja napravili nedjeljni izlet u Čakovec, bila sam uvjerena da ću se tamo počastiti nekim međimurskim specijalitetom.
Nakon kave, počastila sam se hot-dogom sa senfom i 2 dcl pive, jer mi je to ipak više u tom trenutku prijalo od npr. ćevapa koji su se također nudili. Živio hrvatski turizam!:-)
Na bazenu je bila neopisiva gužva. Više od gužve smetalo me to što je ovo bila prva godina da nisam uspjela zaplivati. Nisam se usudila, jer sam imala osjećaj da ću se utopiti.
Ako sam u vodi bez pridržavanja sa strane, noge mi tonu i povlače cijelo tijelo.
Ipak, razveselilo me što mogu sama ući i izaći iz bazena, držati se rukama sa strane i vježbati. Nakon bazena, redovito bolje i ljepše hodam.
Zadnjih 6 dana (i noći), bila sam u sobi sama. Mislim da bi to svakome dobro došlo, barem jednom godišnje (neka mi ne zamjere moji ukućani). Sama, bez radija, bez TV-a, naravno i bez računala. Jedina veza sa svijetom bio mi je telefon i mobitel. Zato mi je trebalo tri dana da po povratku u metropolu, sjednem uz računalo. Kada sam se vratila prvo sam u kuhinji upalila radio, uvečer u sobi Dnevnik i evo danas, treći dan računalo.
O raznim stvarima sam se raspisala a nisam rekla ono što je bilo najbitnije. U Termama su puno bolje terapije nego u Mirervi. Na jednosatnim jutarnjim vježbama, "uhvatila" me je fizioterapeutkinja, za koju su drugi govorili da je najstroža od svih. Kada je saznala da sam bivša planinarka, ona me je kao sadašnja planinarka još jače "zgrabila". Znala me je rastegnuti da sam sve zvijezde vidjela. Nekoliko puta sam i zajaukala. Umjesto švedskog stola, tu sam imala švedske ljestve koje vas isto mogu dobro izmučiti. U ovih 6 godina, koliko idem u toplice, nikada nisam imala tako dobrog fizioterapeuta. Gospođa je i odlična maserka. Žao mi je da ne živi malo bliže.
Ukinuli su i tamburaše, to me je stvarno začudilo, jer uvijek kada su oni svirali bilo je najviše ljudi na muzici i sigurna sam najveći promet.
Dragi moji, ako se odlučite za izlet u Varaždinske Toplice, savjetujem da ne idete nedjeljom i blagdanom. Na bazenu je najljepše radnim danom ili subotom rano ujutro. U blizini hotela odlična je mala obiteljska pizzerija (preporučam pizzu Topličanku) i jako dobra slastičarna "Nimfa" gdje je u vrijeme dok sam bila tamo, popio kavu i pojeo kolače i predsjednik Mesić. Brzo se proširilo da je bio u posjeti nekome u Termama. U "Nimfi", najdraži kolači su mi mađarice, talijanske kremšnite, bohem kocke i naravno klipići (inačica naših slanaca).
Lijepe su toplice, ali toplo se nadam da ću ove godine vidjeti i more. Pusa svima!:-)
