Što nas oèekuje u godini zemljanog Štakora? Život æe se u 2008. godini èiniti mirniji buduæi da je ta godina u elementu zemlje. To nas može zavarati jer Štakor nikad nije miran i nikad se ne prestaje kretati, ako ne drukèije, onda barem u mislima.

Možete se pripremiti za godinu punu iznenaðenja i neoèekivanih preokreta. Ako izgubite nadu, iznenada æe se pojaviti rješenje. Kako je Štakor prvi znak kineske astrologije, on znaèi nove poèetke. Ono što zapoènete u godini Štakora ima dugoroène posljedice, zato odaberite polako i mudro.

Ova æe godina donijeti puno novih veza, zaruka, vjenèanja (moja sestra) i prilika za flert, pogotovo za one roðene u godini svinja, zeca i ovce (moram paziti).
Dakle, nova 2008. godina, prava je godina za poèetak neèeg novog što æe nam poboljšati i obogatiti život.

Pomoæi æe nam meditacija, tjelovježba i svaki rad na sebi. Neka mi ne zamjere kinezi, ali ne pomažu li te stvari svake godine? Možda u narednoj godini pomažu jaèe.

Uz ovaj mali postiæ trebala bih staviti fotku jednog lijepog štakora koji je sasvim zgodan kada je èist i ne kopa po smeæu. Ipak sam se odluèila za jednu malu, crvenu ptièicu koja krasi moj bor.

Svako dobro svima želim! Sretno! (:-)

O èemu napisati post nego o kiselom zelju, nakon uspješnog kuhanja današnjeg ruèka. Kada je napokon sve bilo gotovo nazvala sam kolegicu koja danas radi sarmu. Moj ruèak je jednostavniji, ali isto ima posla. Pretpostavljam da volite kupus ili zelje, ono se zaista može pripremiti na puno naèina. Mislim da je zdravo, sjeæam se da je svojevremeno pedijatrica za moje, tada male deèke, govorila da je najzdravije zimi ih hraniti starim jelima a la zelje, repa, grah itd.
Tada sam bila mlaða i puna volje i snage pa smo suprug i ja zelje sami kiselili, ponekad èak i repu. Mislim da se danas malo tko još time bavi. Kada sam se udala, prvi puta sam kod svekrve jela friško ili kiselo zelje pripremljeno s paradajzom. U poèetku mi je bilo èudno, sada mi je uobièajeno, iako ga ja i dalje ne stavljam kada ja kuham. Moja mama veli da je to kontinentalna kuhinja (?). Znate li što o tome?
U mojoj knjžici recepata iz 1987. to je zapisani peti recept nakon francuskog krumpira, graha, jaèmika (rièeta) i jaja na salatu.

Recept: Kiselo zelje na primorski

Kiselo zelje isprati, staviti vode da bude pokriveno i kuhati najmanje 2h (nekad treba i dulje, ovisi o zelju). Staviti u zelje 3-4 lista sušenog lovora i 2 male žlièice Vegete, ako niste ljubitelj Vegete može i obièna sol. Svako malo pogledati u zdjelu, promješati i dodati vode ako je potrebno. Narezati cijelu glavicu èešnjaka (ne treba presitno), dodati ga zadnjih pola sata kuhanja. Na pola kile zelja ide 5 krumpira. Krumpir oprati, oguliti, narezati i u posebnoj zdjeli skuhati. Može ga se malo posoliti (2 prstohvata). Kada je kuhan, zgnjeèiti krumpir (u vodi u kojoj se kuhao) i zajedno s vodom dodati ga zelju. Zadnjih 15 minuta kuhati sve zajedno (tada èešæe promješati). Uz krumpir dodati i sunc. ulja po volji. Ne radi se zafrig jer krumpir dovoljno zelje zagusti.

Sve je u biti jako jednostavno, za totalne poèetnike. Ako niste vegetarijanci, jako je fino staviti malo špeka i kožice od špeka. Na potpuno isti naèin kuha se i kisela repa.
Dobar tek!

Morala sam vam pokazati moju pšenicu. Nije tamno zelena kao iz cvjeæarnice ali ipak mislim da je lijepa. Èuva ju patak Dodo. Iako on pripada aranžmanima za Uskrs, zgodan je i kao èuvar božiæne pšenice.

U Zagrebu upravo pada ledena kiša. Malo prije èula sam se s mamom, ona je kroz prozor vidjela jednog velikog psa kako je pao po stepenicama. Veli da se èudio kako mu se to moglo dogoditi. Buduæi da mi hodamo na samo dvije noge moramo udvostruèiti pažnju.

Na našem balkonu je ovoga jutra prvi posjetioc bila golubica Sivka koja je ovoga proljeæa snijela na balkonsku policu dva jajèeka. Sva je bila smrznuta i našušurena. Ona ima samo jednu nožicu. Vjerujem da su joj barem malo pomogle mrvice koje je brzo pojela. Upravo je došao i njen partner, mužjak Šarko. Nije se smjestio na ledenu policu kao Sivka nego je dobrih 5 minuta tražio najbolje mjesto na balkonu. Izabrao je jednu kartonsku kutiju i više se ne mièe s nje. Drago mi je da su se smjestili jer snijeg sve jaèe pada.

Želim vam svima lijepe blagdane, uživajte u svemu, budimo bolji nego što jesmo i nahranite ptice. Sretan i blagoslovljen Božiæ svima!

Juèer sam u Domu imirovljenika Trnje provela 5 sati. Prvo je bio igrokaz uèenika O.Š."Ivo Andriæ". Bili su mi zgodni jer su glumili starce koji se oko svega svaðaju i nerviraju. Htjela sam stiæi na tu predstavu jer sam ja kao uèenik te škole prije 30 godina nastupala na otvaranju staraèkog doma "Sveta Ana" u Sopotu (tada se drugaèije zvao). Nakon djece sve su nas podigli tamburaši uz koje su neki i zaplesali. Mene je najviše razveselila pjesma "Kad procvatu jabuke" koju sam sa njima i zapjevala.

Nakon sveèanog progama, u knjižnici Doma, bila je razna klopa i piæe. Od hrane nisam uhvatila ništa, dok sam se ja pozdravljala drugi su koristili priliku. Dobro da nisam ništa ni popila jer WC nije bio u blizini a kada sam ga našla jedva sam ušla u njega kako je mali i nespretan. Moja prijateljica i ja zajedno imamo 100kg pa smo ipak uspjele sve obaviti, a naša treæa prijateljica koja je samo malo deblja od nas jedva je ušla. Valjda se pretpostavlja da su stari ljudi svi mršavi pa štede na velièini WC-a.

Kada je sve završilo odluèila sam posjetiti mladu ženu koju sam upoznala u bakinom Domu za stare i nemoæne. Nas dvije smo isto godište, a rekla mi je da najmlaða žena u Domu ima 34 godine. Bila je bolje volje od supruga i mene, èak nas je par puta dobro nasmijala. Malo u šali, malo u zbilji, nagovarala nas je da se predbilježimo kako bi nas èekalo mjesto kada nam zatreba. Isprièala nam je za jednu gospoðu koja je prije dvije godine došla u Dom a predbilježila se 1970. Nije da tako dugo nema mjesta (èeka se na mjesto 10 g) veæ je gospoða bila u snazi a mjesto je imala u prièuvi. Razmislite!

Danas je prvi dan zime, iako je vani -5 i sve pod snijegom, nisam htjela staviti neku zimsku fotku. Ljepša mi je ova kava uz kolaè. Èim tu završim idem si jednu skuhati (naæi æu i neki keks). E da, nisam rekla, u Domu imaju i lijepi kafiæ.

U èetvrtak sam dobila poziv. Dobro da nisam morala razmišljati dulje od tri dana; iæi ili ne iæi. Lani me uhvatila neka viroza s temperaturom pa mi je bolest olakšala odluku. Èim sam meðu prvima sinoæ došla odmah sam znala da nisam pogriješila. Vidjela sam puno dragih ljudi, bivših kolega, saznala novosti, tko se oženio, rastao, rodio i obnovila stare vijesti ...

Pomoglo je i odlièno pivce za živce uz malo dobroga pršuta. Ako vas put nanese u Dublin pub svakako naruèite crno Guinness pivo. Zaista paše. Svi mi izgledaju dobro, malo su i mene nahvalili, nešto više sjedih imaju oni koji se ne farbaju. Bivši šef mi veli da mu svaki Božiæ donese nove sijede. Dobro mu stoje, muški se oko toga ne trebaju zabrinjavati.

Dobila sam i ovaj mali zlatni kipiæ za 10 godina službe, veæ stoji u sobi na vidljivom mjestu. Ako kupujete božiæno-novogodišnje poklone nikada neæete pogriješiti izaberete li dobru knjigu. Toplo preporuèam knjige iz Algoritmove naklade; Zlatko Crnkoviæ vam predstavlja.

Nemojte propuštati ovakve domjenke, ja lani nisam išla niti na jedan pa sam ove godine odluèila iæi na sve. Ovaj tjedan još imam tri. Inaèe, pšenica je krasno proklijala (prije je pšenica proklijala nego što je blog.hr profunkcionirao), Djed Mraz na balkonu je nestao na par dana i jutros se opet pojavio, ostalo je sve po starom. Uživajmo!

Prije 18-20 godina, poèela sam na današnji dan saditi božiænu pšenicu. Iako smo uvijek u obitelji slavili Božiæ, ne sjeæam se sadnje pšenice u djetinjstvu. Danas sam ju stavila na vaticu.

Posadila sam je više nego što sam planirala (èetiri posudice), jer je suprug zahvaljujuæi jednoj zgodnoj, susretljivoj blagajnici kupio više nego što sam naruèila. Spretno mu je ponudila punu kutiju malih kutijica pa je morao uzeti barem dvije.

Svake godine mi lijepo naraste, uspijeva i na vati i na zemlji. Bude li i ove godine tako, to znaèi da bi mi cijela naredna godina trebala biti plodna, uspješna i sretna. Vidjet æemo!

Ako ste i vi posadili svoju pšenicu, želim da vam lijepo zazeleni ili barem kupite neku gotovu s placa.

U nedjeljno jutro, nakon kave i doruèka, odluèila sam još par trenutaka prosjediti na stolcu do prozora i udahnuti malo dobroga zraka. Bilo je lijep, sunèan dan i automatski sam pogledala van. Sve je bilo uobièajeno i svakodnevno. Nastavila sam razgovor s ukuæanima i onda mi se odjednom, u krajièku lijevoga oka, uèinilo da je ipak u daljini nešto neuobièajeno crveno.
Prvo sam pomislila na jednog susjeda koji veæ drugu zimu za redom puši na balkonu u crvenoj trenirci s crvenom kapuljaèom. Ali èekaj, on puši u rozoj zgradi koja je ispred ove nove, bijele. Nakon što smo pronašli jedan stari poljski kazališni dalekozor, bolje sam vidjela o kome se radi. Na balkon se penjao ni manje ni više nego sam Djed Mraz. Jako me je razveselio.
Sin mi je predložio da ga uslikam mobitelom kroz dalekozor ali mislim da to ipak ne bi išlo. Ova slikica koju sam našla na Google-u jako lièi na našeg Djeda Mraza iz susjedstva. Dok se se Djed Mraz penjao na bijeli balkon, susjed u crvenoj trenirci je izašao na svom rozom balkonu i zapušio. Prvi puta sam primjetila da ispod trenirke ima bijelu majicu.

Od ranog jutra sve mi je krenulo naopako. Napenalila sam da mi sin kupi Novi list radi reklamiranog kalendara, naravno da nije htio jer je imao pametnijeg posla. Ne budi lijena, odmah sam nazvala tatu koji je dao sve od sebe ali nije uspio (na kioscima nemaju pojma o nekom kalendaru). Zvao me je nekoliko puta svakih pola sata i uvijek u neèem prekinuo. Na kraju sam odluèila pogledati preko interneta što o tome kažu u redakciji. Èim sam upalila raèunalo odmah se sve zablokiralo, printer je zarondao (mlaði sin je printao sinoæ u 23.30h), hrpa papira pala je iza stola...
Kada sam dobila instrukcije da sve zagasim, odluèila sam ništa više ne paliti (ni TV ni radio), jer bi me sigurno sve razbjesnilo. Muž mi je javio da æe kao i juèer raditi do ponoæi, ako bude sreæe sat vremena kraæe. Super! Na kratko je ipak došao, izmeðu dva posla pogledati kvar doma. Za sve je bila kriva neka stara disketa. Sinovi su se pravili Toše, naravno da oni nemaju s nièim veze.
Na kraju dana, nakon svih peripetija upalim raèunalo, i na blogu jednog dragog blogera vidim takve psovke da mi više ništa nije bilo jasno. Mora da je i drugima, blago reèeno, bio malo teži dan. Uspjela me razveseliti snimka drugog dijela koncerta "Noæ za pamæenje" s Cetinskim, Carrerasom i M.Boltonom. Prvu pjesmu perfektno je otpjevao Michael Bolton. To je ona stara Sinatrina "That's life".

Na današnji dan, uoèi Svetoga Nikole, godinama je dolazila moja baka s hrpom vreæica punim slatkiša za moje deèke. Cijelo prijepodne mislim na nju. Sada živi u domu za stare i nemoæne "Zlatno doba". Uhvatila me baš ona prava blagdanska depresija i da joj se suprotstavim brže bolje složila sam suðe, ukljuèila suðericu a zatim u kupaoni poslužila veš mašinu.
Želeæi malo predahnuti, uzela sam njenu zbirku pjesama "Sjeæanja" objavljenu prije 30 godina. Skoro svaka pjesma me rasplakala sve dok nisam došla do pjesme "Nekad i sad". Ona me nasmijala i oraspoložila i nastojati æu u takvom raspoloženju ostati do kraja dana. Dakle, kao u pjesmi, ja s vama æakulam dok moje mašine trmbuljaju (drndaju). Nemojte zaboraviti veèeras staviti neku sitnicu u èizmice.

Nekad i sad

Nona je govorila
da je voda
blagoslov božji
va lodrice na hrbatu
z duga ju je nosila.

Lancuni i druga rubenina
s popelun se je lušijala
mokre robi kabal
na plašæenicu je prtila mat
na izvor hodila ju je prat.

Pomivalo se je škrbno
pomiji su se delile
za kravu, za prasca
i kost ako je bila ka
za pasa.

Sada je va kuæe špina
mašina za veš i za posudi
obilno hiti deterdženta žena
neka mašina trmbulja
a ona po celi dan æakula.

Od plaæi je teško živet
soldi nikad dosta ni
auto pa garaža i benzin
peršin i kapula mora se kupit
ne dospemo va vrtu ni èešanj posadit.


Branka Vidas

Da li ste znali da je danas meðunarodni dan invalida? Ja nisam. To sam saznala danas, gledajuæi emisiju za osobe s posebnim potrebama. Emisija se prikazuje svaki drugi tjedan na 1.programu, ponedjeljkom u 11h. Nikada mi nije žao ako ju pogledam. Naravno da manjina u to vrijeme gleda TV. Za one koji žele pogledati reprizu mogu to uèiniti sutra ujutro; u 5.40h.

Jedan od gostiju bio je novinar Radija 101, Hrvoje Belamariæ. Kao i uvijek žalio se na loš termin i nezastupljenost invalida i njihovih problema u medijima. Kao novinar, zamolio je kolege da smanje senzacinalistièke vijesti u vezi svih ljudi, time i invalida. Na kraju emisije zahvalio se Hloverki na dobrom terminu (taj termin traje godinama), i rekao "to je to".

Na podnevnim Vijestima o tom danu ništa, na radiju ništa, evo na jednom blogu barem nešto. Sigurno vam zvuèim pomalo ogorèeno. Prije dvije godine, uz jednu dobru kavu, Hrvoje mi je rekao da sve èinim dobro samo da moram jako paziti da ne budem ogorèena. To je to.