Mama Mima

utorak, 05.01.2016.

Kako to da na početku života odluči da mu je dosta života?

Gdje smo zakazali?
I gdje su u cijeloj priči roditelji? Ne njegovi roditelji. Oni su na naslovnicama. Jer nije dosta dijete sahraniti moraš to odraditi po raznim portalima. Ekskluziva prije svega.

Gdje su roditelji ovih drugih? Ovih zbog kojih njega više nema. Ovih zbog kojih je odlučio da mu je dosta. Gdje su? Jesu li svjesni što su napravili? Jesu li svjesni što odgajaju?

Najviše me brine što to danas kreće i ranije. Kreće iz vrtića. Grupiranje. Odvajanje. Klanovi.
"Ako nisi s nama nepoželjan si."
"Nemaš se ti što protiviti."
"Ti nisi naša prijateljica i makni se."
On nije dobar jer ima klempave uši.
Ovaj nije dobar jer ne zna crtati.
Ona nije dobra jer ima ružne tajice.
I kratku kosu. I poderanu majicu. I nema naušnice.

Ljudi dragi, što odgajate? I odgajate li uopće? Ili kupite, nabavite, poklonite, platite što treba biti plaćeno i nabavljeno pa se dijete odgaja samo sa sobom.
Jer ima sve što mu treba.
Jer „sve sam ti priuštio“.

Od vas kreće. Sve kreće od vas i vašeg ponašanja.
Jer dijete ne sluša što mu govorite nego GLEDA KAKO SE PONAŠATE. I tako se i samo ponaša. A to kako se vi ponašate slomit će se možda jednog dana na leđima mog djeteta.

Mislite da ću stajati sa strane i gledati? Razmislite još jednom.

Oznake: djeca, vrtić, odgoj djece, samoubojstvo

05.01.2016. u 12:09 • 0 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.