Mama Mima

petak, 29.03.2013.

Uskrs

Evo me u predblagdanskom raspoloženju. Zapravo kaotičnom ludilu. Ali mu se iz nekog razloga uvijek veselim.

Ja nisam od onih koji „spajaju“. Znači nisam spojila neki tamo ponedjeljak sa uskrsnim ponedjeljkom. Nisam spojila čak ni petak. Jer ja ne radim u firmi u kojoj se spaja. I nisam nikad radila u takvoj. Zapravo, ja uopće ne znam kakav je osjećaj „spojiti“ nešto pred blagdane. Najviše spajanja što sam doživjela, je kad sam za Božić napravila breskvice, pa kad sam ih onako napunjene spajala u oblik prave breskvice. Ali to, naravno, nije isto.

E, pošto ne spajam jasno vam je da nikud i ne putujem. Možda otputujem do roditelja. Ali pošto do njih mogu pješke – i nije neko putovanje. Ne, mi zaista nikad ne putujemo za blagdane. Rijetko putujemo i inače. Ne mogu reći da mi je žao, jer sa dvoje male djece i spremanje u šetnju je stresno. Neki duži put značio bi stres na stotu.
Pošto ne putujemo i nemamo neke aranžmane, gdje će netko drugi obaviti sve pripreme za blagdan umjesto nas (čitaj: mene), sve radimo sami.
Nda…



Znači, dolazi nam Uskrs, blagdan koji uvijek pada nedjeljom (i opet će netko spajati! Ne znam s čim, ali sigurno hoće!). I tu je sva njegova ljepota. Znači, čak i oni koji inače rade nedjeljom imaju veliku šansu da budu kod kuće.

I tako dva dana prije Uskrsa sve što u kući imam, a moglo bi mi zatrebati za Uskrs, su šećer, sol i brašno. Čeka me kupovina. S djecom. S malom djecom, dva dana prije Uskrsa.
Pošto znamo da svi čekaju zadnji dan, možda još danas imamo šanse izbjeći predapokaliptične gužve. Nekad mi se čini da je to zadnji dan da itko igdje radi, i da, ako nešto sad ne kupimo, nećemo više nikad imati priliku. Jer više nikad nijedan dućan neće biti otvoren.

Znam da se zavaravam, jer do popodne će se sigurno dogoditi nešto što će nas onemogućiti da odemo u kupovinu. Znači – ići ćemo sutra. Ili to ili popodne šaljem muža i sa sobom imam mobitel da budemo on-line, dok on trči između polica. Zašto? Ako neka sretnica mora postaviti ovo pitanje, onda je stvarno sretnica. Ja svog muža jako volim i jako mi bude žao kad ga pošaljem po jabuke, a on ustanovi da u dućanu ima 7 vrsta jabuka. I zna da sam rekla da je svejedno koje, ali ipak mora provjeriti. I žao mi je što baš kad on ide sam, nema brokule, a on nije siguran treba li kupiti nešto umjesto brokule. Nikad mi nisu jasna ovakva pitanja… Kao na primjer – što se može kupiti umjesto brokule? No dobro… Nismo svi jednaki – da jesmo bilo bi dosadno… Osim toga, moram ga pohvaliti da je vrlo brz i precizan. Tako da sam gotovo ljubomorna što tjednu kupovinu obavi za 20 minuta… Dok meni za wc papir treba minimalno sat vremena.

Da, ja sam definitivno kampanjac. Sve što mogu odgoditi za zadnji dan – odgodim za zadnji dan.
O da…znam i ja domaćice koje su pripreme za Uskrs počele čim su oprale zadnji tanjur od Božićnog ručka.
Kreće se sa temeljnim, sistematskim, detaljnim, proljetnim ili „ne-znam-kako-bih-ga-sve-nazvala“ čišćenjem. Znači, čisti se sve. Zašto se sve čisti? Pa zato što se mora očistiti! Dolazi Uskrs i ne daj Bože da u nekom kutku ostane neka mrvica. Isus nam to nikad ne bi oprostio!
Ribaju se podovi, namještaj, prozori, zidovi. U međuvremenu se peru zavjese. Tepisi su već oprani i suše se. Pomiče se namještaj, jer se moraju ulaštiti svi oni kutevi koji inače ostanu zakinuti. Toplom vodom treba oprati sve – od karniše do lajsne laminata. Bolje organizirane domaćice znaju da se svaki dan čisti po jedna prostorija. I to detaljno. Tako barem tjedan dana prije Uskrsa imamo blistav i mirisan dom. I molimo Boga da nitko ne dođe u goste prije Uskrsa, a djecu je poželjno poslati baki i djedu. Za svaki slučaj.

Onda se kreće u nabavku. Treba kupiti jaja. Naravno. Barem pedeset (50). Između ostalog, u uskršnjoj potrošačkoj košarici mora se naći šunka, mladi luk i rotkvice, koje nitko ne jede, ali lijepo izgledaju,čokoladni zečići, čokoladna jaja, čokoladno ostalo…i ostalo. Sa prepunjenim kolicima juri se na blagajnu. Valja minus na računu još malo povećati. Ali o tome se ne razmišlja jer Uskrs je samo jednom godišnje! Nakon tri kilometra i sat vremena čekanja u redu, plaćate (da, imate čak i karticu za nagradne bodove!) i jurite kući. Jer ima još toliko posla.



Prvo ćemo se baciti na kolače. Ove godine samo dvije vrste.
Prvo suhi keksi. Ispada ih nekim čudom oko 400 komada. Pojest će se.
Nešto s oblatnama. Za popunjavanje pladnja s kolačima. Ali uvijek su potrebne 4 oblatne, a u paketu ih je 5.
S ovom jednom napravit će se još onaj jedan kolač za koji treba samo jedna oblatna.
Možda treba napraviti i neku tortu? Naravno! Voćna torta! Mažete ju šlagom kojeg ste napravili previše, pa na brzinu pravite još jedan kolač da potrošite šlag.
Ali u njega idu samo žumnanjci. Treba napraviti još jedan da se potroše bjelanjci.
Ali od njega ostaje malo kreme, pa će tu biti još samo jedan kolač, da se potroši krema.
I gotovo.

Šunka i jaja kuhaju se dan ranije. Kuha se cca 30 jaja. Ne, ne treba ih toliko, ali nekoliko će sigurno puknuti u kuhanju. Od njih ćemo napraviti francusku salatu. Ostala farbamo. Ove godine, kao i svake, na tržištu postoji barem 15 novih načina za farbanje jaja. Naravno da ćemo probati nešto novo. Ali, nakon tri ofarbana jaja, shvatimo da to baš i nije nešto. Traži se farba od prošle godine. Nema je baš previše, pa će se ostatak jaja ofarbati ljuskom od luka. To je najjednostavnije.

Na sami Uskrs najvažniji je doručak. Tu se odmah ubijamo svim onim stvarima kojih smo se odrekli u korizmi. Tako doručak često traje i po nekoliko sati, a ostaje na stolu sve dok se ne počne postavljati stol za ručak.
Juha se kuha od jutra. Peče se meso. Krumpir. Pravi se salata. Imamo i one posebne, prigodne salvetice sa uzorkom uskršnjeg zeke ili u blažoj verziji, sa proljetnim cvijećem.
Nitko od gostiju ne vidi vašu izglancanu kuću, ali vi znate da se isplatilo. Jer kad se maknete iz prostorije, sigurno zaviruju iza ormara da vide da li ste sve očistili!

Poslije ručka možda će još netko doći čestittati Uskrs. Stavljate na stol kolače, koje nitko ne jede jer su svi natrpani da ne mogu ni disati. Još kavica… I gotovo. Dobro da se sutra ne radi, pa možemo u miru pojesti ostatke, odmoriti se, povratiti…što već tko treba napraviti. I eto… Nije li to bio još jedan krasan Uskrs?

E, pa nije!
Ove godine kod mene ništa slično ovome!

Evo me… Veliki petak, sjedim pred kompjuterom i pišem blog. Pijem kavicu i slušam radio. Djeca spavaju, soba izgleda kao da je bomba pala. Kuhinja je puna suđa, kupaonica i ne znam u kakvom je stanju jer je previše robe svuda nabacano.
Ma da… pospremit ću, nisam životinja!
Ali jednostavno se ne želim ubijati. Odbijam se ubijati ove godine, da bih poslije mrtva umorna zaključila kako je bio lijep Uskrs, ali se pola hrane nije pojelo, a i kolače ćemo žvakati još dva dana a onda ih baciti. Odbijam.

Ove godine farbam 10 jaja i to samo zato da dijete može ponijeti prijateljima u vrtić. Pravim samo jedan čokoladni kolač koji je gotov za pola sata (recept dajem na upit!). Spremam i čistim samo ono što se vidi. Imat ćemo i goste, već su se najavili. I baš se veselim. Kupila sam i dvije pive, jer se točno toliko popije od cijele gajbe, koju inače kupimo. Imam Cedevitu i sok od borovnice. Djeci ne kupujem poklone, jer to nije ni svrha ni smisao Uskrsa. Ove godine samo uživam i odmaram. A kad uhvatim malo vremena razmišljat ću i o pravom smislu Uskrsa, obećavam. Ma ako poludim i djecu odvedem baki, možda se zaletim i na misu! Zašto ne! Dat će Bog i malo sunca pa ćemo se prošetati i uživati.

Uživajte ljudi. Nemojte se ubijati jer vam nitko neće reći hvala, a nakon dugog vikenda bit ćete umorniji nego na kraju radnog tjedna.
Ma evo…u naletu mazohizma (ili lijenosti – kako hoćete!) ove godine čak neću kupiti ni rotkvice!



A vama (svima koji ga slave) od srca želim sretan Uskrs i uskršnje blagdane. Vama koji ga ne slavite želim ugodan i relaksirajući produženi vikend! Uživajte! I dobar tek!

Oznake: Uskrs, blagdan, kolači, gosti

29.03.2013. u 16:11 • 0 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.