Mama Mima

srijeda, 01.05.2013.

Sretan ti Međunarodni praznik rada, Zorane

Jel’ roštiljaš? Uživaš? Lijepo se provedi! Ne brini, ovo je samo još jedan patetični tekst, koji izlazi iz srca tvoje sunarodnjakinje…ništa bitno.

Mi ne slavimo praznik rada. Znaš zašto? Zato što je danas samo još jedan neradni dan. Nama je praznik rada svaki dan kad nam ujutro zvoni budilica i kad odlazimo na posao. Jer smo sretni što radimo. I kako god nam bilo, kakav god posao radili – sretni smo što ga imamo. Objasnit ću ti, jer nisi upućen.
U jednom dijelu našeg života bilo nam je jako teško. Suprug je dobio otkaz u jednoj privatnoj firmi a ja sam bila na porodiljnom. Živjeli smo od 1600 kuna porodiljne naknade (lijepi pozdrav drugarici Milanki!). Suprug, dvoje djece i ja. Sjećam se računa za vodu od 500 kuna, koji nam je tjerao suze na oči. I računa za grijanje od 1500 kuna, od kojeg smo ostajali bez riječi. Jer nismo se baš TOLIKO grijali. Ali, poskupilo je sve pa tako i grijanje. Nema veze što smo se dogrijavali grijalicom jer su se djeca smrzavala. Sat je pokazao kako smo potrošili baš toliko. A voda? Pa, ne znam. Kažu da je sve u redu i da nema nikakve greške. Bit će kako ne znajući, navodnjavamo ovaj obližnji stadion.

Kako smo preživjeli? Ne znam. Čudo. Tko kaže da čuda ne postoje nije normalan.
Čudo i roditelji. Roditelji, koji su nakon odrađenog životnog vijeka i zaslužene mirovine, došli do toga da moraju uzdržavati svoju mladu, zdravu i radno sposobnu djecu. Jebena generacija. I mi i oni.
Eto, zato ne slavimo praznik rada.

Znaš tko ga još ne slavi? Znaš. Znam da znaš. Ne slavi ga 355 598 ljudi, skupa sa svojim obiteljima. Znači cca 1 066 794, ako pretpostavimo da svatko ima nekakvog partnera i barem još jednu osobu koju uzdržava. Ne slave ni umirovljenici. Zato što ne rade, naravno. Oni su svoje proslavili. Prosječna mirovina u RH je na današnji dan 2 201,91 kunu. Naravno, jasno ti je kako mnogi od njih imaju i puno veće mirovine, onakve kakva i tebe očekuje. A velika većina ima i puno manje. Imaju ljudi po 700-800 kuna mirovine. I zato su danas u Maksimiru i čekaju svoj red za grah. Iako praznik rada nije njihov praznik, oni ga jednostavno moraju slaviti.

Neki ga slave i radno. Pa tako ti, evo, prenosim tople pozdrave od Božidara, koji danas odrađuje svoju popodnevnu smjenu u Konzumu, i od Meri, koja odrađuje svoju popodnevnu smjenu u City Centru One. Zašto oni rade? Pih…pa uvijek nekome zatreba spužvica za suđe, Fanta od pola litre, Bananko ili čak i gaće. No, dobro. Oni rade. Ovo je znači njihov praznik. Iako ga neće proslaviti. Proslavi ga ti i za njih. Pojedi neku šniclu za njih. Samo pazi da ti se ne zaleti, da se ne ugušiš. Šteta bi bilo.

Naravno, rade i sve one službe za ne-daj-Bože. Vatrogasci, doktori i ostali sretnici. Oni će valjda dobiti plaćeno. Nadam se. Jer Božidar i Meri nisu te sreće. Za njih je ovo samo još jedna srijeda.

Eto, suprug i ja smo sretnici koji su zaposleni ali danas ne rade. Radimo zato što si nam ti to omogućio. A ne…oprosti…zabunila sam se. Sami smo iskopali poslove rukama i nogama. I ne radimo u struci. Jer u našim strukama rade tvoji prijatelji i rodbina. Ali nema veze. Bitno da se radi. Malo me zbunilo to što tu i tamo čujem kako je zahvaljujući Vladi pala nezaposlenost za 0,008 %, pa odmah pomislim kako lijepo od vas. A onda se sjetim kako to vjerovatno, kao i u slučaju supruga i mene, nema veze sa vama. Ima veze sa očajnim ljudima koji dolaze na razgovor za posao, noseći djecu na rukama i plačući, moljakajući kako neće imati što jesti ako ne dobiju posao. Tako se danas traži posao. Samo najuporniji i najmaštovitiji uspijevaju.

Ima pravo naš predsjednik. Samo kukamo. Treba zasukati rukave. Ima posla. Samo što nitko ne želi raditi.

Eto…meni malo teško slaviti uz sve gore nabrojano. Jebena empatija. Tako ti je to kad znaš kako je to ne raditi i nemati što za jesti. Nemati djetetu ni za bombone. Skupljati kune iz kasice za pelene. Jebiga. Onda počneš oboljevati od empatije i ne možeš se opustiti čak ni na neradni dan.

Joj, udavi ja tebe na tvoj slobodni dan.
Ništa…uživaj sa obitelji. Nemoj danas misliti na probleme. Danas samo uživaj. Sutra ujutro ćeš opet staviti svoj plašt super-junaka i uvjeravati nas kako nam je super a da to i ne znamo. Danas samo uživaj. Lijepo te pozdravljam. Nadam se da te neće negdje oprati kiša ili, ne daj Bože, udariti grom. Šteta bi bilo da te izgubimo sad kad nam je krenulo! Lijepi pozdrav!

01.05.2013. u 19:42 • 0 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.