Mama Mima

ponedjeljak, 23.05.2011.

Kako su me prepoznali...

Sjetilo me danas...događaj koji nije bitno utjecao na moj život ali mi se urezao u pamćenje... Dan kad su me prepoznali!

Idem na posao. Ulazim u bus. Pola jedan je i vrijeme najveće gužve u zaprešićkom busu.

Ipak, uspijevam doći do sredine busa i tamo je na moje iznenađenje "otok" bez ijednog čovjeka. Nešto mi tu ne štima ali ipak, užasavam se ljudi i njihovih "mirisa" pa ostajem sama na "otoku".

Tek sada primjećujem da ima i mjesta za sjesti ali to je ipak prečudno pa ostajem stajati ispred starijeg gospodina koji sjedi sam. Uskoro mi postaje jasno zašto u tom dijelu busa vlada pustoš. Zašto? Zato jer gospodin koji sjedi sam počinje pjevati: "U proljeće....kad procvatu jabuke...ja se sjetim...jedne divne djevojke..."

Sad već malo preplašena, krajičkom oka pokušavam sama sebi dokazati da je sve ok i da nije lud. I nije. Pijan je. Pijan kao...kao rijetko tko.

I počinje on priču: "Jebem vam mater...SVIMA!!!! On će meni...balavac! Gdje si ti bio kad sam ja gradio ovu državu? GDJE?!?!" Tu se ja malo trznem, ali još uvijek se hrabro držim i ne mičem se.

"Majku vam jebem....SVIMA!!!! Šta je?! ŠTA GLEDAŠ?!?! MRŠ!!!" Opet oko blago skrene prema njemu - uh, dobro je, ne govori meni.

"U proljeće, kad procvatu jabuke....šta je STOKO?!?! On će meni!!! Šta ćete vi meni?!?! On će meni otkaz?! MRŠ!!! Ja se sjetim jedne divne djevojke... Šta je seljačine?! Sve ću vas porazbijati!!! MRŠ!!!" Tu sam malo zadrhtala ali još uvijek se ne dam... Molim se da što prije dođe moja stanica ali šofer uspješno hvata svako crveno na semaforu, a velikodušno propušta i pješake - bio pješački ili ne.

"Recite jooooj, da je bilaaaa....Stoko!!! Svi ste došli i uništili ono što sam JA napravio!!! I sad će on meni...otkaz... Majmun! U proljeće...kad procvatu jabuke... Gdje ste vi bili kad sam ja pjevao onu našu staru: u proljeće kad procvatu jabuke... STOKO! Svi ste vi STOKA i GAMAD! Sve ću vas poubijati!!!"

I evo nas...prilazimo stanici na kojoj silazim. Najsretnija sam u busu! Dolazim do vrata. Bus skreće na stanicu. Ohrabrim se i pogledam lika ravno u oči. I pogledi nam se sretnu. "Ajme, majko, gotova sam!"

On se zadere: "Mala!!!" Ja ga opet pogledam. Bus nikako da se zaustavi. "Mala moja, tu smo samo ti i ja hrvati! Ovo sve drugo je gamad!"

Bus napokon staje i ja ponosno izlazim van... Znači, spasilo me to što sam hrvatica i što me netko prepoznao kao takvu. Napokon!

Oznake: autobus, pjesma, pijanac

23.05.2011. u 11:23 • 0 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.