mali brat karlo
19.12.2009., subota
KOLUMNA ka LIBRAR: NIJE SVE U DUHANU, IMA NEŠTO I U DUHU
Evo vrlo je zahladilo i u Dalmaciji. I teško je sjediti i družiti se vanka, a pogotovo noću. Jer je temparatura svega par stupnjeva. A u kafiće ne ulazim, jer se tamo nemilice puši duhan. A i u restoranima je slična stvar, doduše poslije ponoći. Što rade inspektori? I što raditi? Ostati doma ili hodati po hladnoći. U svakom zlu ima i nekog dobra. Ovom prilikom zahvaljujem se našoj vrloj Vladi, a još izvrsnijem Saboru što su mi pomogli da u ovoj financijskoj - recesiskoj krizi ne otiđem u veliki financijski minus, trošeči po kafićima. O čemu se radi? Odluka Sabora na prijedlog Vlade da se može pušiti po kafićima, me je spasila. Sada ne moram pomagati naše ugrožene ugostitelje, koji su, kako kaže naša premijerka, vrlo ugroženi prvotnom odlukom Sabora o zabrani pušenja u javnim zatvorenim prostorima.Koliko god zahvaljujem našoj Vladi i Saboru, toliko se ispričavam svojim prijateljima i poznanicima, koji su uživatelji duhanskih proizvoda, ili koji ih toleriraju, doduše na svoju štetu, što se nećemo vidjeti u zadimljenim i otrovanim prostorima. p.s. PROTIV OTROVNIH DUHANSKIH PROIZVODA SE TREBA BORITI DUHOM! |
- 19:05 - Komentari (19) - Isprintaj - #
14.12.2009., ponedjeljak
KOLUMNA ka LIBRAR: Andrej
Pozdrav svim komentatorima i citateljima, ali draže mi se vratiti u iluziju stvarne prošlosti koja je u nama i u sadašnjosti. Jer vrijeme ne postoji, samo po sebi. To su izmislili urari. Zar ne ?KOLUMNA ka LIBRAR: Andrej Evo spremam se vec nekoliko dana napraviti jedan mali memori za svog prijatelja Andreja. Ali vrime mi biži, pa biži. Eto veceras kada sretoh našeg zajednickog prijatelja Perina uvidjeh da je pravi cas da to napravim. Tako smo Perino i ja ,pricajuci o našim druženjima skupa s Andrejom i ekipom, došli do autobuskog kolodvora u Makarskoj. Tada sam se u mislima sjetio svih naših kreativnih i šeretsko klapskih docekivanja autobusa 80-ih godina, a i prije. A što nas je između ostalog rukovodilo da budemo baš na autobuskom kolodvoru? Mislim da je to bilo vrlo signifikatno i da je u nama bio puls svijeta, koji nas je i odnio po svim paralelama i merdijanima, i duhovnim i geografskim, ma kako ih shvatili. U TO IME PISMA IMAGINE OD J. LENONA KOJU JE ANDREJ VOLIO. Z A M I S L I Zamisli da ne postoji raj Lako je ako pokušaš Da nema pakla ispod nas Samo nebo iznad nas Zamisli da svi ljudi Žive za danas Zamisli da ne postoje države Nije teško Ništa za što se ubija ili umire Ni religije Zamisli da svi ljudi Žive život u miru Možeš reci da sam sanjar Ali ja nisam sam Nadam se pridružiš ćeš se jednom A svijet će biti ko jedan Zamisli da nema imovine Cudim se da li možeš Bez pohlepe i gladi Bratsvo među ljudima Zamisli da svi ljudi Dijele cijeli svijet Možeš reci da sam sanjar Ali ja nisam sam Nadam se pridružiš ćeš se jednom I svijet će biti ko jedan |
- 20:11 - Komentari (10) - Isprintaj - #
12.12.2009., subota
KOLUMNA KA LIBRAR: IZBORNA LUTRIJA
Izborni cirkus za izbor predsjednika države se zahuktao. Zašto cirkus? U doba starog Rima cirkus je bio ograđen kružni prostor za gladijatorske igre ili konjske utrke. I pravila su se, nažalost znala A gore spomenuta izborna utrka je cirkus i komedija u kojoj je se ne zna tko pije ni tko plaća. Ali ipak se nešto zna, ovu izbornu utrku će platiti svi građani Republike Hrvatske. Jer se troši nemilice. Nema transparentosti, ni izvora financiranja. O tempora o mores. Što poduzeti? Ova izborna kampanja je prošlost. Za sljedeću predlažem da se odigra po sustavu lutrije. Ako je primjerice deset kandidata koji ispunjavaju osnovne zakonske uvjete neka se izvuće jedan po pravilima lutrije. I on je predsjednik.Tako bi uštedili veliki novac koji ide na uštrb poreznih obveznika. Tako bi pokazali svima u svijetu da smo ispred vremena. Jer poznato je da svugdje u svijetu ima problema sa legalitetom izbora i enormnih nepotrebnih troškova. Tako ne bi bilo izborne kampanje, nego bi se biralo iz lutrijskog bubnja. Ali tko bi bio nadglednik izbora iz bubnja. Možda bi bilo najbolje da to budu NLO nadglednici iz svemira. Jer oni su neutralni. p.s. A što bi bilo s nekim medijima? To samo sunce i mjesec znaju! |
- 19:10 - Komentari (4) - Isprintaj - #
01.12.2009., utorak
KOLUMNA ka LIBRAR: ŽIVILO BRATSTVO I SOLIDARNOST SVIH LJUDI !
Ovaj se post spremam napisati duže vrijeme. Ali eto tek mi je sad došao na red i "sjeo". O čemu se radi? Svi smo svjedoci, da pogotovo u zadnje vrijeme ljudi prose na ulicama, naših gradova. Pogotovo je to naglašeno u vecim gradovima i ljeti. Zašto? Jer kriza je! Ali to je nažalost masovna pojava i po svijetu. Neću ulaziti ovim postom u sociloške i ine analize tog fenomena , jer to bi nas daleko odvelo. Želim napisati o jednom svom iskustvu u svezi toga.Bila je pristojna godina u Jugi, mislim, 1987. S obzirom da sam bio sportski sudac, svojim naknadama za to mogao sam ostati u svakom gradu bivše Juge par dana, na svoj trošak. Ali bilo je to sve skromno. Što želim kazati? Jednom prilikom, tamo 1987. godine, nakon odsuđene utakmice u Zagrebu preko svoje majke doznao sam da me je zvala moja djevojka iz Novog Sada, koja je kazala da sutradan putuje iz Beograda prko Zagreba za Englesku gdje želi živjeti. Ostao sam preneražen, jer nisam imao novca za odlazak u Beograd da je sretnem. A htio sam je sresti. I što napraviti dragi moji? Bilo je oko 18.00 a vlak je išao oko 22.00 prema Beogradu. Meni bi se lako bilo švercovati u vlaku, pa neka me kondukter i izbaci. Ali tajming je bio u pitanju, a vlakovi nisu cesto polazili iz Zagreba za Beograd. Odlucio sam pružiti ruku i prositi na Glavnom kolodvoru u Zagrebu za svoju putničku i inu misiju. Od pet liftova(prošnji) uspio sam uspješno skucati za kartu. I stigao sam u Beograd, vrlo rano, i vec sam bio naslonjen na vrata Filozofskg fakulteta u Knez Mihajlovoj. Imao sad u džepu svega tadašnjih 20 para, niti za šibice. Ali moram kazati iskreno da sam likovao jer sam stigao puno prije vremena, čak u devet ujutro. U to mi prilazi jedna meni poznata ženska osoba, koja je studirala umjetnost, ptajuci me što radim tu tako rano.Neznam što sam njoj kazao, ali me ona odvela na rani rucak, htijuci mi možda uzvratiti što sam je castio mjesec dana prije. Još mi je dala novac za kartu do Novske, gdje se vlakovi križaju prema Zagrebu odnosno Splitu. Sve ovo sada je "povijest", Svetlana je otišla u London , a ja sam ovdje. A sunce i dalje sije za sve nas, koji ga znamo prepoznati! Jer sunce nas prosvjetljuje! Zar ne? p.s. I prije sam davao ljudima kada bi me pitali za neku sicu, a otada pogotovo. Živili putnici namjernici, koji imaju svoju ideju i misjiju životnog putovanja, ma kako je shvatili. Dodatak postu: Zaboravio sam istaknuti, da sam slučajnim prolaznicima kod kojih sam tražio novac za svoju misiju putovanja do Beograda ispričao istu verziju što sam napisao i u postu. I djelovao sam im vrlo uvjerljivo, da mi samo jedan nije dao ništa, jer je previše žurio. Svi ostali su me saslušali i razumjeli, pomogavši mi koliko su mogli. Jedna mi je simptična ženska u podhodniku rekla - da je i ona bila u sličnoj situaciji i da se to može svakome dogoditi. To je bila jedna svojevrsna "magija" solidarnosti u pravom trenutku. Nikad se nisam spremao za takvu akciju, ali život mi je spontano to nametnuo. Tada sam shvatio da su svi ljudi braća i sestre i da život i zbog ovog doživljenog pozitivnog iskustva ima smisla. Jer svi smo mi zahvalni i tražeci, svojevrsni "prosjaci" duha i ljubavi pod ovom kapom nebeskom, ma kako tu imanetnu ideju shvatili. |
