mali brat karlo
21.03.2008., petak
KOLUMNA ka LIBRAR: PROBUDIMO SE BUDNI
Najprije čestitam svima prvi dan proljeca. S obzirom da je ovo prestupna godina neki tvrde da je proljeće došlo već 20. 3.(cetvrtak). Što fali tome da pocetak proljeca slavimo i dva dana. Sjecam se rijeci svoje matere, koja mi je znala reći: sine kada te budu pitali -koliko ti je godina, kaži im - nikad mlađi. Jer stvarno nikad nismo mlađi. Naravno govorim o "starosti" kao efektivi, a ne o vremenu, koje je stvar dogovora i želi se prikazati linearno. A sati neznaju koje je vrijeme, a vrijeme koji su sati, da parafraziram Preverta, pjesnika svjetlosti Pariza.Danas 21.3. je Svjetski dan poezije. Ove godine je posvecen Pabli Nerudi, dobitniku Nobelove nagrade. Neruda je poznat po socjalnoj noti u pisanju i idejnom angažmanu. Nenadmašna je njegova pjesma-Španjolska u srcu(Espana en el corazon) a također i Dvadeset ljubavnih i jedna ocajna pjesma(Veinte poemas de amor, una cancion desperada). Predlažem da 21.3.(petak) recitiramo neke pjesme u sebi ili naglas, ma gdje se zadesil, u autobus, školi. . .. Ja cu to napraviti na Kacicevu trgu ili na velikom mulu oko 5.30 sati. Na taj cemo nacin dati pozitivnu energiju svima, a i sebi. Jer potreban je dobar vitar za . . . sve Sritan vam svjetski dan poezije. Neka vam cijeli život bude poetican. I jedna Tinova ODLAZAK U slutnji, u čežnji daljine, daljine; u srcu, u dahu planine, planine. Malena mjesta srca moga spomenik Brača, Imotskoga. i bljesak slavna šestopera i miris(miris)kalopera. Tamo, tamo da putujem, tamo, tamo da tugujem; da čujem one stare basne, da mlijeko plave bajke sasnem; da više ne znam sebe sama, ni dima bola u maglama. Zrnca o vremenu Kada je Ico imao oko 12 godina neko ga je pitao, koliko je star. Ico je kao iz topa ispalio: Nisam ja star, ja sam mlad. Bravo Ico legendo. Po toj logici čovjek postaje star kada se rodi. Jedan je naš zemljanin(sa ove planete) kazao, da bi život možda bio uspješniji kada bi ga zapoćinjali starošću i išli prema mladosti. |
- 10:13 - Komentari (13) - Isprintaj - #
14.03.2008., petak
KOLUMNA ka LIBRAR: POBIJEDIO JE RAGBI I SPORT
|
Mada sam ovo kolumnu htio napisati prije. Ali iz razno raznih razloga to mi nije pošlo za rukom. Možda je to i bolje. Jer kolumna možda ipak više vrijedi kada se piše s vremenskog odmaka. Ali da uđem in medias res, bolje reci, u meritum stvari. Rijec je o cetvrtfinalnoj utakmici regionalne ragbi lige Između Makarske rivijere i Pobednika iz Beograda igrana 8. 3. 2008. u Makarskoj. Iako je Pobednik zasluženo pobijedio nakon regularnog vremena (21:21),produžetaka (21:21) i pucanja s 22 metra, u jednoj dramatićnoj i nadasve fer -sportskoj i viteškoj utakmici, bez fraze se može reći da je pobijedio ragbi i sport. Z A Š T O? Riječ sport po B. Klaiću, rjecnik stranih rijeci znaci: 1. Fizicke vježbe, kojima je svrha razvijanje i ojacanje organizma 2. u prenesenom smislu- zabava i razonoda 3. pored osnovnog znacenja - znaci, častan, pošten viteški. Obje momčadi igrale su po trečem značenju - ćasno pošteno i viteški. Zato im treba skinuti kapu do zemlje. Mada je utakmica iz više razloga bila izuzetno važna, sudac iz Italije nije nikoga opomenuo, a kamoli nekome dao karton. Tako su igraći na terenu održali lekciju nekim malobrojnim nazovimo ih "navijačima" u publici, koji su se svojim nepristojnim uzvikivanjem pokazali nedostojnim veličanstvene utakmice. Istovremeno treba pohvaliti 99 posto ostalih navijača, koji su svojim sportskim ponašanjem opravdali epitet da Sportski centar u Makarskoj opravdano nosi ime HRAM HRVATSKOG RAGBIJA. Jednom riječju može se kazati da će ova utakmica biti zapisana zlatnim slovima u Svjetskom ragbiju, a i šire, u Svjetskom sportskom pokretu. Sve je začinjeno , kako nepisana ragbi pravila nalažu, trećim poluvremenom i skromnom večerom, koja je prošla u pravom sportskom tonu. Tada sam se ponovo uvjerio - da je pobjeda važna, ali da je isto tako važna i socijalna stvar u sportu, samo druženje suparnika na terenu i poslije utakmice. U tome je bit izvornog sporta, kako je on davno zamišljen davno, i prije drevne Grčke. Drago mi je da sam bio svjedok svega toga. p.s. U Londonu na Richmond igralištu 1978. gledao sam utakmicu ragbi finala Hospital cupa studentskih momčadi između St. Marya i Westminstera. Bilo je nekoliko hiljada navijača. Svatko je navijao i bodrio svoju ekipu. Kada bi pucali na vrata kaznene udarce i pretvaranje nitko nikome nije vikao i zviždao od navijača. Zviždanje je uvezeno u ragbi iz košarke, kada se puca na koš, i iz ostalih "finijih" sportova. Ali to nije izvorno primjereno ragbiju. |
- 10:20 - Komentari (11) - Isprintaj - #
06.03.2008., četvrtak
KOLUMNA ka LIBRAR: NAPRAVITO U SRIDU
Arhitektima estetika, konzervatorima konzerve kad dođu(jer uvijek kasne), a građanima rukohvati. A svi skupa neka žive skupa s burom. Poglavarima trica, a medijima poruka da su im pčele u tome pomagale, ali oni ne žele uvijek med nego . . .Izgleda da je SRIJEDA u najmanju ruku znakovit dan. Zašto.? U prošlu srijedu su nakon otprilike tridesetak godina ponovno postavljeni rukohvati na nizbrdici Kačićeva trga u Makarskoj. Naime tu pušu najjaci refuli bure u Damaciji , a i šire. To je poznato «starim Makaranima», pa zbog toga oni ne idu tim putem, nego okolo. Prije otprilike oko 15 -.ak godina na tom mjestu se dogodila tragedija i poginula je mlada žena koju je bacila bura. Da su bili rukohvati na okolnim kucama, možda bi se i spasila. Oko mjesec dana prije isto je bila Srijeda dr. Voju Maleševića, koji se zanio organizacijom svoje promocije knjige u Hotelu Park, bura je zanila i bacila s nizbrdice Kačića u vrtal ispred zgrade Poglavarstva. Ali prošao je na sreču lišo s smanjim povredama. To je i kazao tijekom promocije.. Evo kada sam počeo pisati ovi tekst isto je SRIJEDA (5.3.2008 .oko 23.30 sati), ali kao pravnik i novinar zaljubljen u istraživačko novinarstvo otišao sam na lice mjesta na Kačić, da izvidim situaciju. Da nisam imao piza –oko 100 kg. teško bih se uspjeo uhvatiti rukohvata., jer je bura bila toliko jaka. A da bude stvar još znakovitija postavljanje rukohvata je bilo u srijedu u danu kada sam «slavio» , sam sa sobom i svima u tišini, prvu godišnjicu svog bloga. A da bude stvar konacno najzanakovitija svoj post pod naslovom – TAJKUNI I I RUKOHVATI objavljen je isto u SRIJEDU - 19. 12 2007(provjerite na mom blogu). Pa što reći o imenima dana.! Zato «zahvaljujem SRIJEDI što «pogađa» stalno u SRIDU. Čestitam šjor Sv. Anti iz Padove i madam. Sv. Ivani blizu Orleana skupa sa njihovim strukturnim «mecenama» na njihovim uradcima sa željom da se «pomire» i da skupa svi nazdravimo našoj ponekad jakoj buri. Predlažem da to bude u mirnom i krasinovom Portu. Jer bura je cista žena poderana i ogrebena. . . A vecini arhitekata ne želim da čekaju mišlljenja u pisanom obliku konzervatorskog Zavoda, jer tada neće nikad doživit stotu, pogotovo ako hodaju nizbrdicom Kačićeva trga. Neka i oni dođu u krasni Porat, pa če se nakon neke «čaše ideja» svi složit - u smislu, važno je ne pasti. ZRNCA S KAČIĆEVE NIZBRDICE Jednom je išao Vuzio po velikoj buri niz nizbrdicu Kačića prema rivi. Sretne ga jedan od največih makarskih šaljviđija i čovjek pun humora - Mišo postolar i reče mu.: Josko odnićet te bura u more, jer nemaš kilaže, budi pametan. Na to mu Vuzio izvadi nekoliko teških kamenja iz kaputa, zahvaljivši na Mišinoj pažnji i produži dalje. p.s. Svim medijima i samom sebi- budimo konstruktivni i uhvatimo se rukohvata, jer nikada nije kasno za to. |
