U prošlu nedjelju u emisiji HTV-a, Nedjeljom u dva, u urednistvu Aleksandra Stankovića, Čiro Miroslav Blažević je briljirao. Održao je lekciju izborniku reprezentacije Hrvatske Slavenu Biliću, predsjedniku HNS-a Vlatku Markoviću i Velečasnom Sudcu. Što želim kazati?. Tamo negdje sredinom 90-ih jedan sportski funkcioner pitao me je da li je Bog Hrvat. Nasmijao sam se, ali u najmanju ruku nisam shvatio što me misli pitati. No, pustimo to i vratimo se u meritum stvari. Zašto pišem o ovome? U tijeku prvenstva Europe htio sam pisati o postupku izbornika Bilića. Ali ipak nisam. Ali sad vidim da nisam usamljen u tome. Naime Blažević je kazao da to nikako nije u redu, osim da je možda anketirao igraće reprezentacije da li to žele. Ja se slažem sa tim. Jer treba postaviti veliko pitanje zašto je Bilić zvao velečasnog Sudca. Ali je još veće pitanje zašto se velečasni odazavao. Poslanje velečasnog Sudca je da širi evanđelje(radosnu vijest) i ekumenizam u najširem smislu, a ne da "pomaže" bilo kojoj momčadi, taman bila i Hrvatska. Jer katolicizam u svom pravom i prvom smislu znaći univerzallnost i opću vjeru.
Treba postaviti otvoreno pitanje zašto izbornici reprezentacije več u par navrata reprezentaciju vode na mise pred utakmice. Vjera je privatna stvar svakog pojedinca i to nema veze sa reprezentacijom. To izbornici ne zaboravite! S druge strane kada se vrši popis stanovništva u Hrvatskoj postoji pitanje koje ste vjere. To je protivno Ustavu, jer ispovijedanje i neispovijedanje vjere je privatna stvar pojedinca. Kao što je protivno Ustavu i dobrim običajima voditi reprezentaciju na misu u bilo koju crkvu. O tempora, o mores! Pametnom dovoljno.
|
Evo 5. srpnja bila je obljetnica rođenja Tina Ujevića. Rodio se u Vrgorcu porijeklom je iz Krivodola iz Imotske Krajine. Svoje pjesničko rođenje doživio je u Makarskoj. Ali pustimo fakte. Sinoć sam sjedio na Kaćićevu trgu u Makarskoj ispijajući vino. Sjetio sam se da je i Tin kao dijete oko 1900. sjedio na istom mjestu. Da koincidencija bute veća upravo 5. srpnja na Kačićevu trgu bilo je svečano otvaranje Makarskih ljetni večeri. Ali nažalost nitko se nije sjetio da spomene Tina Ujevića, mada su spominjali Trg Tina Ujevića, na kojem će se održati više manifestacija Makarskog ljeta. Zašto to govorim?
U jednom trenutku dok sam pio vino osjetio sam na Kačiću Tinov duh i ideju, čak sam čuo i njegov bezvremeni glas . Tiho u sebi sam mu nazdravio. Žao mi je što ga nisam sreo i u Parizu.
U svezi toga evo par rići književnog kritičara Šime Vučetića o Tinu Ujeviću:
A" Makarska me učila da život i prirodu osječam pjesnički lirski i introspek tivno psiholški. Upamtimo da sam tada bio vrlo mali" I to bi se moglo potcrtati,pisac naime insistira na svojim korijenima: to su neka naša ishodišta, i to - U Makarskoj a ne u Parizu. U Makarskoj već je ljepota prirode počela Ujevića da "obuzima" i da ga "usamljuje".. Makarska je Ujevića kako on piše"uvela u moju treptavu osjećajnost, načinila me zamišljenim , osjetljivim, samotarem i bojažljivcem. A tada je još bio "bez učitelja, bez knjge".
evo jedne Tinove pjesme
TRIDESET GODINA PUTOVANJA
Anđele pogledaj natrag kući
i plači;
No mene pusti da budem jači;
Ja neću ući.
Mrzi me da gledam svoju mladost.
Mrzi me da me prošlost veže.
I u bijedi ima radost.
Šta nema mreže.
Ja nemam mreže, ja nemam veže.
Ja gubim sebe desetljeća
Ima u meni pomama cvijeća
I još imam ravnoteže
Čemu se vraćati na stara mjesta?Ja mrzim groblja i starinu
I cijenim svjetlo i širinu!
Postoji cesta.
Imaju kuće stare i nove.
Tuđe.
Ja nemam kuće.
Ništa me ne zove.
Sjetimo se Makarsko Tina!
|