Evo 5. srpnja bila je obljetnica rođenja Tina Ujevića. Rodio se u Vrgorcu porijeklom je iz Krivodola iz Imotske Krajine. Svoje pjesničko rođenje doživio je u Makarskoj. Ali pustimo fakte. Sinoć sam sjedio na Kaćićevu trgu u Makarskoj ispijajući vino. Sjetio sam se da je i Tin kao dijete oko 1900. sjedio na istom mjestu. Da koincidencija bute veća upravo 5. srpnja na Kačićevu trgu bilo je svečano otvaranje Makarskih ljetni večeri. Ali nažalost nitko se nije sjetio da spomene Tina Ujevića, mada su spominjali Trg Tina Ujevića, na kojem će se održati više manifestacija Makarskog ljeta. Zašto to govorim?
U jednom trenutku dok sam pio vino osjetio sam na Kačiću Tinov duh i ideju, čak sam čuo i njegov bezvremeni glas . Tiho u sebi sam mu nazdravio. Žao mi je što ga nisam sreo i u Parizu.
U svezi toga evo par rići književnog kritičara Šime Vučetića o Tinu Ujeviću:
A" Makarska me učila da život i prirodu osječam pjesnički lirski i introspek tivno psiholški. Upamtimo da sam tada bio vrlo mali" I to bi se moglo potcrtati,pisac naime insistira na svojim korijenima: to su neka naša ishodišta, i to - U Makarskoj a ne u Parizu. U Makarskoj već je ljepota prirode počela Ujevića da "obuzima" i da ga "usamljuje".. Makarska je Ujevića kako on piše"uvela u moju treptavu osjećajnost, načinila me zamišljenim , osjetljivim, samotarem i bojažljivcem. A tada je još bio "bez učitelja, bez knjge".
evo jedne Tinove pjesme
TRIDESET GODINA PUTOVANJA
Anđele pogledaj natrag kući
i plači;
No mene pusti da budem jači;
Ja neću ući.
Mrzi me da gledam svoju mladost.
Mrzi me da me prošlost veže.
I u bijedi ima radost.
Šta nema mreže.
Ja nemam mreže, ja nemam veže.
Ja gubim sebe desetljeća
Ima u meni pomama cvijeća
I još imam ravnoteže
Čemu se vraćati na stara mjesta?Ja mrzim groblja i starinu
I cijenim svjetlo i širinu!
Postoji cesta.
Imaju kuće stare i nove.
Tuđe.
Ja nemam kuće.
Ništa me ne zove.
Sjetimo se Makarsko Tina!
Post je objavljen 07.07.2008. u 14:01 sati.