mali brat karlo

31.01.2008., četvrtak

Kolumna ka Librar: VOLI i LJUBI

Jesmo li se ikada zapitali s koliko ljudi smo se "ozbiljno" zavadili u životu. Pokušajmo to izbrojiti i ozbiljno odgovoriti, po našem mišljenju, zašto se to dogodilo. Nastojmo biti objektivni s distance.. Odgovor nije lagan, zar ne ? Jesmo li se s tim ljudima pomirili. Ako nismo predlažem da se s njima pomirimo. Jer nema te svađe i "grijeha" koja nije oprostiva ljudskoj prirodi. Predlažem da to učinimo prije "smaka svijeta", koji se nezna kada dolazi. Učinimo to što prije, "kolik sutra". Svi smo mi tašti, ja prvi. Ali se svi skupa nalazimo na Titanicu i svaka ruka i duša nam je potrebna da skupa isplivamo na rajski Parnas ljubavi ,voljenja i razumijevanja. Ispričavam se svima koje sam krivo i pogledao, a kamoli im nešto loše rekao. Preispitajmo se svi. Nije dovoljno oprati tijelo. Isperimo, svi skupa, dušu i srce. Biti će nam lakše zavoljeti i shvatiti sebe i druge. Predlažem da se uvede dan pomirenja posvađenih ljudi. Nešto poput Jom Kipura. Ali želio bih da traje samo nekoliko sekundi, kada će svatko u mislima oprostiti svakome. I što se u Hrvatsko kaže kada ćemo timski skupa sa svim galaksijama krenuti dalje u svjetlost arheitipske ljubavi, ma kako je shvatili. Mada smo rođeni sami, smi smo jedno, i filozofski i po kvantnoj fizici. Gens una sumus! Nije na nama da sudimo, na nama je voljeti.

- 10:33 - Komentari (2) - Isprintaj - #

25.01.2008., petak

KOLUMNA ka LIBRAR: NE UBIJ

Puno se ovih dana govori i piše o nesretnim lovovima generala i ostalih. Htio sam pričekati reakciju javnosti. Pokazalo se da javnost nije baš ravnodušna na to. Pogotovo blogerska javnost, koja se na par blogova iskazala. Nisu samo udruge -Prijatelji životinja, Oslobođenje življenja i ostale kazale svoje. Ali posebno raduje iskrena izjava fra. Roberta Perišića, kojega citiram: Zapovijed "Ne ubij", odnosi se na sva živa bića, ali ljudi još od pradavnih vremena love.. (zapovijed je napisana u knjizi Izlaska - Savez na Sinaju op. p.) Nažalost o tome se nisu očitovali crkveni autoriteti svih konfesija. SIC! I kabinet glavnog načelnika HV održao je u vrijeme adventa godišnji generalski lov, koji je nažalost postao tradicionalan. Mašala.!Na njemu su bili prisutni i vojni diplomati, vjerovali ili ne. Dragi moji generali svaka Vam ćast, ali ne služi Vam na čast ubijanje nesretni životinja iz čista mira. Krasne li zabave i bahatosti biti na čeki sa sofisticiranim puškama na gotovs i ubijati srne, veprove... To je ispod svakog civiliziranog dostojanstva čovjeka i vojnog dužnosnika. Gdje je tu viteštvo. Ako već volite ubijanje i krv i ako ste gladni u bilo kojem smislu izađite na megdam s veprovima s lukom i strijelom, kao što su radili naši prarođaci u paleolitiku i neolitiku, da bi se prehranili. Pravi bi heroj bili kada bi se suprostavili veprovima s toljagom. Nadam se predsjedniče Republike da će te spriječiti ovaj necivilizaciski lov vojnih uglednika. Ako ni zbog čega drugog ono zbog našeg ugleda u Europi.

- 13:27 - Komentari (2) - Isprintaj - #

19.01.2008., subota

Kolumna ka Librar: SVI SMO HERCEGOVCI I TAJKUNI

U početku bijaše riječ, potom pismo. A evo, svjedoci smo mobitela. Želim istaknuti par svojih kratkih opservacija u svezi mobitela, kao svojevrsnog suvremenog fenomena. Nije mi namjera ulaziti u sociološku, psihološku i inu analizu tog fenomena, mada bi to bilo vrlo zanimljivo. Možda drugom prilikom Mislim da je bila, ne tako daleka ,1997. godina. U Makarskoj se održavao krneval. Standardno, kao i uvijek, po rivi su u mimohodu išle skupine maškara. Zapelo mi je za oko da su "redari" sa strane isto bili maškarani. Imali su bijele čarape i nosili su motorole(pramobitele). Aluzija se odnosila na Hercegovce, koje se htjelo malo ismijati, kao poslovne ljude-tajkune. Ali mašakarama je puno stvari dozvoljeno.U to vrijeme u Makarskoj, a i u Hrvatskoj, malo je ljudi imalo mobitel. Evo sada, nakon desetak godina ti isti ljudi koji su bili "redari", već odavno imaju mobitele, a neki od njih i dva. Isto se odnosi i na publiku ,koja je gledala maškare i smijala se. Vremena se mijenjaju. Sve je pomakljivo. Panta rei, davno je kazao Heraklit. U suvremenom svijetu, pa i u Hrvatskoj, došlo je do " mobitelomanije" kao pokreta. Rijetko tko da nema mobitel. Od djece u Osnovnoj školi do staraca u Domu za odrasle. Mobitela je sve više, a bazne stanice niću kao gljive nakon kiše, bez atesta i dozvole. Je li mobilna mreža opasna po zdravlje svih nas vode se velike rasprave. Ali s obzirom da je enorman novac u pitanju, ja sam vrlo oprezan i ne vjerujem "stručnjacima" da nema velike opasnosti. Velika je prednost moći nekoga dragog dobiti mobitelom u svako doba dana i noći, ma gdje bio. Još da samo čovjek može nazvati sebe i iskreno porazgovarati i dogovoriti se sa sobom, gdje bi mu bio kraj. Tako roditelji preko mobitela mogu kontrolirati djecu, žena muža i obrnuto, starija sestra mlađu sestru, veliki brat malog brata. Što bi kazao Orvel na sve reference mobitela? Svojevremeno mi je poznanik rekao da su fratri i Romi najslobodniji ljudi, jer teško je znati gdje se nalaze. Zbog toga što nemaju mobitele i kreditne kartice. Ali i to više nije tako. Bio sam svjedok zanimljive situacije u Izraelu. Prilikom služenja mise u Jeruzalemu fra. Fili je zazvonio mobitel. Svi smo bili osupnuti, skoro se nismo "nasmijali ". Pa i Isus se smijao i ne bi nam zamjerio.Cjela mistika prostora i trenutka pala je u vodu. Zvuk mobitela ugasio je svjetlo, mrak u glavama. Mobitel nema granica, on je univerzalan. Postao je svojevrsni "BOG" kome treba služiti, kao i on nama. Ali trebamo se međusobno ispovijediti, jer on zna mnoge naše tajne. Budimo dostupni i nasmijani. Cijeli život čekam pravi poziv. A vi? Čini mi se da se puno pouzdavamo u riječ. Trebalo bi otvoriti dušu i srce i telepatski upasti u "zemljani eter ", kao Indijanci.

- 10:14 - Komentari (20) - Isprintaj - #

15.01.2008., utorak

KOLUMNA KA LIBRAR: AUTOMOBILI I CIGARETE UBIJAJU

Nova Vlada navijestila je dvije važne mjere za građane Hrvatske, koje bi trebale stupiti na snagu 2008. Prva je dozvola 0.5 promila alkohola za vozače a druga je zabrana pušenja na javnim mjestima. Po mom mišljenju mjera ukidanje 0.5 promila je apsolutno loša, a ukidanje pušenja na javnim mjestima je za svaku pohvalu. Zašto? Da bih izložio svoja razmišljanja o tome pročitao sam nekoliko blogova i preko dvijestotine komentara, pa imam uvid u razmišljanje građana. Večina i pušaća i nepušaća se slaže da je zabrana pušenja na javnim mjestima u redu, ali nisu svjesni oportunosti dozvole 0.5 promila. Kod dozvole 0. 5 promila predlagač - Vlada nije svjesna da mnogi ne znaju što je 0.5 promila i da čaša zove čašu i ne samo vikendom. Ako problemu, ipak loših rješenja naših cesta, dodamo loša servisirana auta, nekulturu vožnje, još i alkohol, taman i "minimalni" situacija ispada katastrofalna. Na cestama u Hrvatskoj svake godine pogine oko tisuću ljudi, a još ih je višestruko teže ili lakše ozlijeđeno. To je žalosni statistički prosjek među največima u svijetu. Po cijenu toga građanima Hrvatske, a i ne samo njima, trebalo bi zabraniti vožnju automobila ili ih bar reducirati, pogotovo vikendom. jer statistika ima brojeve epidemije, kada se uvode izvanredna stanja. Ali u nas se, unatoć tome, sve više auta kupuje. SIC. U Australij od četiri prijatelja, svake subote vozi drugi, koji je trijezan. Prije u bivšoj državi se bio sustav par-nepar. Da se još učiniti dosta na edukaciji. Ako su ljudi, a pogotovo mladi, naše najveće bogastvo, to vrijedi toga. Usput bi se spasili i smanjili zagađenosti naftnih otpadaka iz auta. Možda vam se čini smješno ili čudno, ali tehnološki napredak je nazadak, a ne napredak. Trebalo bi uvesti više autobusnih linija i taksija, pogotovo vikendom. Vrijedilo bi pokušati. Jer sigurnost vožnje automobilom je loto. Ako ste Vi ispravni što je s onim sa suprotne strane? Auto je ispao hladno oružje za ubijanje ljudi, a i samog sebe. Poseban je problem što se pijami vozaći koji pijani ubiju ostale sudionike u prometu mimimalo kažnjavanje. Samo je problem onih kojima je marka auta statusni simbol i žele se dokazivati i producirati. Ljudi su živjeli i prije bez auta. No, vratimo se pušenju. O pogubnosti pušenja puno se pisalo, a pogotovo ovih dana zbog toga Vas ne ću puno gnjaviti s tim Ali ipak ču spomenuti nekoliko činjenica. U Hrvatskoj umre od posljedica pušenja oko 11 000 ljudi, a u cijelom svijetu oko 5 miljuna. U Europskoj zajednici od posljedica pušenja umre oko 300 000 ljudi, a od posljedica pasivnog pušenja 79. 000 ljudi. To je prava katastrofa. Može se slobodno kazati da je cigareta- legalizirana državna droga. Hrvatska od poreza od cigareta ubere oko 3 miljarde kuna, ali istovremeno potroši za liječenje bolesti od posljedica pušenja 2 miljarde kuna. Cigareta je legalizirana državna droga u cijelom svijetu i to je sratmota ove civilizacije. Od nje nema nikakve objektivne koristi za pojedinca. U cigareti ima oko 4000 kancerogenih spojeva. A duhanska industrija dodaje još aditive da bi stvorili ovisnike od pušača. Stručnjaci kažu da poslije heroina duhan stvara najveću ovisnost. Što države svijeta rade po tom pitanju? Zaduže proizvođača duhana da na kutiju cigareta stavi natpis- pušenje škodi zdravlju. Koje je to svjetsko licemjerje. To je isto kao da napišem mo na hranu iz samoposluge - ova hrana vam škodi zdravlju. Nešto što škodi zdravlju država ne smije dozvoliti da uđe u slobodnu prodaju. Sve drugo je kazneno kažnjivo. Zato se u Americi pokreću mnoge tužbe protiv duhanskih korporacija. A i države bi trebale odgovarati, jer ubiru poreze od bolesti i smrti svojih građana. Stavljanje duhana u promet od strane države je ubistvo s predomišljaje. Ali države peru ruke, zabrane pušenje na javnom mjestu i ubiru poreze. O tempora, o mores! Zato građani Hrvatske ako ste odlućili pušiti to je Vaša odluka, ali nemate pravo trovati druge ljude koji se nalaze u javnim prostorima i koji od Vašeg pušenja i sami pasivno puše.. Što se tiće slobode građana da puše, kako kaže jedan komentator, to je deplasirano. To je slično kao da aktiviramo bombu u javnom prostoru. Samo kod pušenja posljedice nastupaju kasnije. Nadam se da će ova akcija zabrane pušenja uspjeti i ne će proći kao zabrana pušenja na radnom mjestu, kada je malo tko kažnjen. A i danas se u Makarskoj puši od Sportskog centra do hotela Biokovke u zatvorenim prostorima i na radnim mjestima. Ako ni zbog čega drugog stariji bi trebali dati primjer mlađima i ne pušiti na javnim mjestima. Jer nitko, zbog svog navodnog gušta nema pravo trovati drugog. To je minimum solidarnosti prema zdravlju drugih. Ovo pišem s dobrim namjerama, jer sam i sam prije nekoliko godina bio ovisnik o pušenju cigareta. Zato razumijem pušaće i nepušaće. Nije se lako ostaviti pušenja, ali možete u tome uspjeti, ako se istinski potrudite. Bar na javnim prostorima. HVALA NA RAZUMIJEVANJU I STRPLJIVOSTI.

- 13:55 - Komentari (5) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.