mali brat karlo
31.07.2007., utorak
Kolumna ka Librar: MAKARSKA-GRAD DERNEKA, DERANJA i SPECIJALACA
Pazite ovakvu filmsku scenu: Ulicom ide naoružana patrola - tri komunalna redara, pri policajca s pištoljima i četiri specijalca isto s pištoljima.O čemu se radi? To nije kaubojski i američki film.Ta životna scena se več nekoliko godina ponavlja u ljetnim mjesecima u Makarskoj u staroj jezgri grada gdje je puls i epicentar zabave grada. Ta skupina uniformiranih službenih osoba kontrolira da li je glazba u kafićima jaka i da li su na vrijeme zatvorili lokal. Doduše njihov trud nije urodio plodom, na žalost obližnjih stanara, jer to malo tko poštuje. Ali što će strani turisti misliti o ovome ružnome prizoru. To se nikada nitko iz vlasti i medija u Hrvatskoj nikada nije zapitao. Ako želimo razvijati policijski turizam, nije loše. To se gospodo političari drugačije rješava, kao i u svim kulturnim zemljama. Kljuć u bravu i opari ga žestoko novčano! Pa neće ostalima pasti napamet isto. Iako već par desetljeća putujem po svijetu, nigdje nisam vidio da policija naoružana ulazi u ugostiteljske objekte. Doduše, da budem iskren, vidio sam to jedan put u Rumunjskoj 1986. za vrijeme Ćaušeskua kada su se svi ugostiteljski objekti u cijeloj državi zatvarali u 21.30 sati. Iako je grad Makarska nedavno formalno donio odluku o zabrani zvučnika na otvorenom to većina ugostitelja ne poštuje Iako grad Makarska ima bogom danu prirodu i položaj ispod impresivnog Biokova - što sve djeluje kao prava čarolija... Vjerojatno se vlasnici kafića plaše da bi impresivno Biokovo moglo poplašiti njihove mušterije, pa puštaju jaku DERNJAVU muziku da bi otjerali loše biokovske duhove. Usput ih novčano ODERU, kao i njihove kolege iznajmljivači apartmana , soba i drugi ljetni majstori. Riječ DERNEK, koja je turcizam, znači-skup, vašar, druženje, svadba. . . Evo naša ubava Makarske pretvorila se u iskonski dernek-grad. Od Ramove do Nugla. Na plaži je noču i danju pravi vašar. Održane su već tri ribarske - dernek večeri,nakon kojih na rivi i u moru ostaje pravo smetlište i ruglo. U nedjelju je održan tradicionalni pravi turistički spektakl nogometna utakmica između debelih i mršavih. Svaka im čast. To je prava poslastica. A i humanitarno se pomogne udruga Sunce. Ali to ih ne opravdava da su svoju ipak privatnu feštu u srcu sezone, održali na vrh mula u centru Makarske, gdje su ispekli 30 mladih janjaca. Postoje legalni objekti,gdje se to radi!Jer mul nije ničija prčija, bez obzira na zasluge. Da su to napravili u SAD-u i drugim zemljama, organizatori bi završlii u zatvoru po više osnova. Grad Makarska je nositelj plažne plave zastave, A u srcu sezone nema tuševe na plaži u funkciji. A i Cijeli grad živi od turizma. O tempora o mores! Svako opravdanje da su solidarni sa Sučurjem, koje nema vodu, pada u vodu. Trebale su prijašnje lokalne i državne makarske vlasti u ovoj državi imati strategiju o izgradnji vodoprivredni potencijala, a ne misliti na privatne interese. Putujući i statični makarsko turističko-politički cirkus se nastavlja. Zbog toga stoji konstatacija da je Makarska PROVINCIJA, bolje reći dernek grad. A što se tiće makarskog kina i kazališta, koji bi nas po nekima izveli iz provincijalnih okvira oni nam nisu potrebni, jer ih imamo napretek UŽIVO i zimi, a pogotovo ljeti. Jer ne nedostaje glumaca od uvaženih politićara i ugostiteljskih prvaka do brodara . ... Jednom je poznata glumica Nastasija Kinsky rekla da je njezin životni slogan: Send, sun i sex. Za Makarsku i Hrvatsku bi se moglo reći:Novac, nepotizam i neoliberalizam.. . . IMAMO MAKARSKU! IMAMO TURIZAM! GDJE JE VODA IZ TUŠEVA? Mislim da ovim prilogom nisam otkrio toplu vodu. |
- 21:18 - Komentari (6) - Isprintaj - #
27.07.2007., petak
KOLUMNA ka LIBRAR: Kacic u ocekivanju Stradivarija
Događanje na Kačićevu trgu. Zastave vijore na povjetarcu. Ljudi sjede i udvaraju se sami sebi. Svira jaki tehno, a ljudi se prevrću u krevetima. Ljudi ispijaju crno vino iz boca. Kačić namiguje Hemingweju iz Bookcaffea, a ja to shvačam . Sve zapisujem u trokutu, jer sjedim na prozoru. Kačić šapče Hemigwayu- pitajuči ga kada če stići stradvarijska violina. Hemingwaj mu odgovara- budi strpljiv! Hemingway zatvara prozor, a ja ulazim u avanturu noći! |
- 13:12 - Komentari (1) - Isprintaj - #
11.07.2007., srijeda
Kolumna ka Librar: EUTANZIJA I OŽIVLJVANJE NOVINA
|
Htio sam pisati o laganjim temama, prikladnjim ovim ljetnim vrućinama. Ali nametnula se jedna druga tema. Naime kako piše JUTARNJi LIST, Utopljenik FERAL TRIBUNE dobio je svog spasitelja u vidu EPH - a, u zadnji čas. O propasti Ferala pisao sam prije par postova. Drago mi je da je utopljenik Feral ugledao svjetlo spasa! Ali prof. Stjepan Malović sa fakulteta politićkih znanosti u Zagrebu me demantira i kaže u časopisu Vijenac od 5. srpnja 2007. u članku: SJAJ I BIJEDA KORPORACIJE: Zašto se tako istiće poštovanje nezavisnosti kada je u pitanju kupnja nezavisnih medija? Novinarska nezavisnost oćito je na razini lijepih riječi. Poruka koju šalju korporacije nama, konzumentima medija, jasna je i nedvosmislena: Nema mjesta za male a pogotovo za nezavisne. Slična je situacija i u svijetu. Mogulski medij Rupert Murdoch uspješno završava pregovore oko kupnje" The Wall Street Journala"koje su uvele poseban stil pisanja glave svojih tekstova. Svi moji studenti znaju koliko je taj način i zvještavanja poboljšao čitkost vijesti . A sada u sivilo korporacije, zaključuje Malović. U istom broju vijenca Dražen Katunarić u članku pod naslovom - Gargantua i "Feral" zaključuje: Gargantua kupnjom "Ferala " postaje orvelovska metavlast. Tko je sljedeči na Gargantuovom spisku, od onih malo koji su ostali ponosni. Možda se nalazi i u našem susjedstvu? Dokle če stići taj domino efekt. Možda je ova medijska sloboda i predugo trajala. Jer ovaj svijet je u fokusu novca i on je glavna valencija. Jer svaka sloboda vodi u anarhiju, a tada je profit postaje nesiguran . Živio profit, živile korporacije, živila blogosfera. Živili svi mi! Ali živio i exit!! ZAPOČNI SA SMIJEŠKOM ! PREŽIVJET ĆE SAMO OPTIMISTil (Phil Bosmans) p.s. Što bi na ovo sve rekao Mark Twain, koji je napisao izvrsnu knjigu Novinarstvo u Tenneseeju. |
- 13:25 - Komentari (3) - Isprintaj - #
05.07.2007., četvrtak
KOLUMNA ka LIBRAR: U spomen na 116. godina rodjenja velikog Tina Ujevica
Večeras, pred ovo pisanje hodao sam obnovljenim trgom Tina Ujevića u Makarskoj. U jednom trenutku ućinilo mi se da kod palme kraj Zagrebačke banke vidim kip Tina Ujevića, koji mi miga lijevim okom, Ali brzo sam se vratio u stvarnost iz opsjene, kako bi on kazao.O njemu negov prijatelj Gustav Krklec kaže: Od prve zbirke "Lelek srebra" (1920) Ujević je u sretnim stvaralačkim trenucima dao antalogijske prinose hrvatskoj poeziji našeg doba, priloge koji mogu izdržati i najstroži europski kriterij. Enciklopedijski duh erudit odličan poznavalac jezika, polemićar i pamfletist. Tin je, štono se kaže, obogatio našu kulturnu baštinu, ostvarenjem trajne vrijednosti. A Tin je za sebe rekao - nisam li pjesnik ja sam barem patnik. Tiin je rođen u Vrgorcu, ali njegovi korijeni i pjesnićka duša rođena je u Makarskoj. Tin kaže: Makarska me ućila da život i prirodu osječam pjesnički, sa u sebi mislim lirski i introspektivno psihološki. Makarska me uvela u moju treptavu osjećajnost, načinila me zamišljenim, osjetljivim samotarom i bojažljivcem. Tin je kao dječak išao tri godine u osnovnu i građansku školu u Makarskoj gdje mu je otac Mate bio ućitelj. Evo sutra 5. srpnja je je 116. godina od Tinovog rođenja. Vrgorac ga nije zaboravio jer je večeras manifestacija povodom toga. Ali ga Makarska nije prepoznala kao svog Ujevića, a on se nikad nje nije odrekao. A obnovljeni trg je bio prava prilika za to. Za nadati se je da če dogodine na trgu Tina Ujevića biti bar pjesnička večer njemu u čast. A možda osvane i njegov kip i moju opsjenu pretvori u javu. Bar je toliko zaslužio, veliki poeta - boem Tin i intelektualac svjetskog profila. Kako je teško biti slab. kako je teško biti sam. i biti star, a biti mlad. Kada bih mogao biti drag no mućno je, najmučnije biti već star, a tako mlad (Iz svakidašnje jadikovke 1920) Žao mi je što Tina nisam uživo sreo u kavani Rotonda u Parizu, u kavani Moskva u Beogradu, u gradskoj kavani u Splitu. . . Ali bio sam na tim mjestima. Ali s obzirom da vrijeme ne postoji, a energija je neuništiva, Tin je među nama. |
