mali brat karlo
21.09.2009., ponedjeljak
KOLUMNA ka LIBRAR: SVE ZA ZDRAVLJE DJECE, A ZDRAVLJE DJECE NI ZA ŠTO!
U Makarskoj je u nedjelju 20. rujna 2009. g. na trgu "156. brigade HV" održan tihi prosvjed protiv najavljenih promjena Zakona o nepušenju na javnim mjestima. Prosvjed je zakazan simbolično - točno u podne. Naime zanimljivost prosvjeda što su na njemu bili roditelji s malom djecom u kolicima. Organizatori prosvjeda na čelu s dr. Darkom Granićem htjeli su skrenuti pažnju predlagatelju promjene Zakona i da oni i njihova djeca nisu građani drugog reda i da imaju pravo s djecom sjesti u kafić bez duhanskog dima.Koliko je meni poznato ovo je prvi ovakav prosvjed u Hrvatskoj, a možda i šire. Znakovita je i koincedencija je da je davnog 20. rujna 1792. bila bitka kod Valamya. Iako je to bila obična čarka u kojoj su Francuzi odbili Pruse. Ali je ta čarka bila povijesna prekretnica u kojoj je Francuska revolucija obranjena, a sljedeći je dan proglašena Republika. Možda i ovaj mini prosvjed bude zabilježen u povijesti kao početak bunta tihe nepušačke većine protiv manjine pušača i ugostiteljskog ceha, koji podržava jaki duhanski lobi. Dva prosvjednicka plakata pogodila su "u sridu": SVE ZA ZDRAVLJE DJECE, A ZDRAVLJE DJECE NI ZA ŠTA! I DUHANSKI DIM UBIJA! ZAR NE? Na potezu je Vlada i zastupnici Hrvatskog Sabora. Dragi zastupnici Vi ste i narodni zastupnici i morate misliti o zdravlju svog naroda. Već ste jednom svojim glasovanjem u studenom mjesecu 2008.g. pokazali svijest i da ste za zabranu pušenja u javnim prostorima. Nemojte da vas razno-razni lobiji preveslaju i da promijenite svoje mišljenje. Ako ni zbog čega drugog, onda zbog zdravlja naše djece. Cijeli svijet pokušava se boriti protiv te pošasti ove civilizacije. Dajmo i mi malo ruke za tu ideju. Ali istovremeno, svakome u svijetu je jasno, da je u svim državama svijeta duhan prešutno legalizirana "državna droga", koja ubija miljune ljudi, a države od prodaje duhana ubiru veliki porez. Sic! Ali zaboravljaju istovremeno da i troše ogromne novce za liječenje teško oboljelih pušača. Toliko se puno otrovnih spojeva stavlja u cigarete samo da pušač postaje ovisnik. Po znanstvenim saznanjima duhanska ovisnost je na drugom mjestu, odmah poslije heroinske. Samo par zemalja zabranjuje proizvodnju i prodaju duhana. Ne želim biti zloćest, ali ću otvoreno kazati - trebalo bi zabraniti proizvodnju i prodaju duhana u cijelom svijetu. I sve države svijeta, ako misle iole dobra svojim građanima, bi trebale navijestiti rat svjetskom duhanskom lobiju. Sve druge mjere su licemjerstvo. Samo u Hrvatskoj od izravnih posljedica konzumiranja duhana umre 10 tisuća ljudi, a 13 tisuća od indirektniih posljedica uzrokovane otrovnim duhanskim dimom. A dosta ljudi, koji su ni krivi ni dužni, u postocima umire i od tzv. pasivnog pušenja.     |
- 10:10 - Komentari (17) - Isprintaj - #
11.09.2009., petak
KOLUMNA Ka LIBRAR: TRČI PUŠI I ŠUTI
10. rujna je bio Hrvatski olimpijski dan. Tog dana sam dijelio promiđbeni materijal Hrvatskog Olimpijskog odbora na ulici, po kafićima, školama, kancelarijama, tržnicama, samoposlugama.HOO u svojim papirnatim materjalima poručuje svim građanima: BAVITE SE ŠPORTOM. Odjenite bijelu majicu kao simbol mira, prijateljstva i razumijevanja. HODAJTE, TRČITE, KREČITE SE I NAPRAVITE PRVI KORAK PREMA ZDRAVOM NAČINU ŽIVOTA. Dok sam sudjelovao u akciji dijeljenja promiđbenog materjala u samoposluzi sam na radiu čuo vijest da je Vlada Republike Hrvatske donijela uredbu sa zakonskom snagom da se u javnim prostorima može pušiti, ali po nekim uvjetima. U kafićima se naime mora uvesti ventilacija(sic), osigurati prostor za pusače i nepusače i slične nebuloze. Da se podsjetimo isti zakon je stupio na snagu 7. svibnja 2009. a stvarno prestao važiti 10. rujna 2009. Trajao je 4. mjeseca i tri dana.(op.p. nije u prosjeku loše) Dobro piše J.Jureško u Jutarnjem listu: "U duhanskom dimu s prvim hladnim danima opet će"uživati" i pušači nepušači te, prema zakonodavcu"čuvati radna mjesta" i ugrožavati zdravlje. Pobijedili su ugostitelji i duhanski lobi. Priče o navodno "strogim ventilacijskim uvjetima"(o.p.koji ventilator može očistiti dimne zavjese) zaista ne trebaju zabrinjavati ugostitelje, ali trebalo bi one koji su odlučili da 30% pušača i dalje može odlučivati o životu i smrti 70% onih koji žive bez duhanskog dima. Upravo njima na znanje statistika zemalja u kojima je duhan istjeran iz kafića pokazuju da je dobitak u godinu dana puno veći od navodno gubitaka ugostitelja. Francuzi su u godinu dana smanjili hospitalizacije zbog srčanih bolesti za 11 %, kao i Talijani, a Englezi su za 17 % smanjili opasnost od akutnog koronarnog rizika. No to, čini se za Hrvatsku nisu argumenti, bez obzira što se za liječenje pušača godišnje troši tri miljarde kuna". Dragi moji posjetitelji kafića, ne samo da ste popušili uvođenjem harača na plaće i mirovine, nego sada možete do mile volje i pušiti. A vi nepušači se nemate što buniti, jer Vam je Vlada osigurala da pušite besplatno, a sebi je osigurala naklonost 30 % pušačke i glasačke populacije , jer se smilovala njihovoj pušačkoj ovisnosti. Svatko je dobio svoje: nepušaći pasivno pušenje i ni krivi i ni dužni bolest od pasivnog pušenja, pušaći uživanje i bolest, ugostitelji slast, duvanski lobi mast, a Vlada vlast. ŠTO NAMA IMA NEKA GNJILA EUROPA POKAZIVATI SVOJIM PRIMJERIMA. PA DOKLE TRAJE. TAMAN DO SLIJEDEĆI IZBORA. A DO TADA TRČIMO PUŠIMO I ŠUTIMO!  |
- 19:50 - Komentari (9) - Isprintaj - #
08.09.2009., utorak
KOLUMNA ka LIBRAR: ŠTO JE OSTALO OD SPORTA
Čitajuci novine, prateči TV postaje, gledajuči u živo utakmice, čovjek se zapita kuda sport ide. Ili bolje kazati - što je ostalo od sporta. Duga je to tema. Pokušati ću je samo naznačiti i vezati uz svoja iskustva, kao sportaša. Je li sport u raljama biznisa. Očito da je. Najbolji je primjer je Real Madrid koji je ove godine za kupovinu igrača uložio astronomskih 257.400.000 eura. U NBA košarkaškoj ligi postoji "salary cap"(ograničenje novca za kupovinu igrača i porez na luksuz)) koji se ne može uvesti u najelitnijem klubskom natjecanju na svijetu. Tako da danas šansu za osvajanje nogometne lige prvaka imaju tek dva španjolska kluba, tri ili četiri engleska i eventualnio jedan ili dva talijanska. A svi ostali klubovi nemaju nikakve šanse. Ako je najbolji tko ima najviše novca, a sve danas ide u tom smjeru, onda više nema govora o sportskom nadmetanju. Onda je riječ o običnom kupovanju trofeja. Ali iskonski sport, naime, nije tako zamišljen.I profesionalni igrači su podlegli tome pritisku novca. Evo najnovija situacija na utakmici kvalifikacija Celtic-Arsenal, kada je Eduardo da Silva odglumio da ga je vratar Celtica oborio u kaznenom prostoru, a sudac je nasjeo i dosudio kazneni udarac kojim je Eduardo doveo svoju momcad u vodstvo 1:0. Gledao sam snimku te situacije 20-ak puta i mislim da nije bilo prekršaja nad Eduardom. Netko će kazati igrači refleksno padaju kad su u kaznenom prostoru. Ali pravo je pitanje, kako je to doživio Eduardo, i je li može sebe pogledati u sportsko fair-play ogledalo. To samo on zna. Ima toga od najnižih do reprezentatvnih utakmica. Ali simuliranje nije viteški ni sportski. Nema tog novčanog ekvivalenta, da pravi sportaš pogazi svoje viteštvo. I dobro je što UEFA želi stati tome na kraj. Na tom tragu dobra je vijest da su na sportskom forumu trenera u Nyonu, velikani s klupe podržali novitet da se u Europsku ligu već ove godine uvedu dva dodatna suca koja će stajati iza golova. Mala digresija. Tamo sredinom 80-ih godina prošlog stoljeca na ragbi utakmici Jugoslavija - Andora u Splitu, nisam sudio (ne)važan aut na centru, iako je igrać domaće reprezentacije blago ipak dodirnuo crtu. Lagano se prolomio zvižduk rezervnih igrača Andore, koji je ušao u moja leđa gore od bure. Andora je iznenadila favovorizranu reprezentaciju Jugoslavije i uspjela pobijediti. Poslije utakmice je običaj u ragbiju , treće poluvrijeme i banket, na kojem sam se ispričao Andorcima, kazavši da sam se zanio i postao gledatelj zaboraviši da sam pomoćni sudac. Andorci su prihvatili moju ispriku. Tako sam mogao mirno spavati. Iako sam se i prije držao ZLATNOG PRAVILA - sudi što vidiš, poslije toga nikad nisam sebe doveo u sličnu situaciju, taman sudio pionirima ili državnim reprezentacijama, Zato imam miran sportski san. Dodatak postu: Evo upravo sam sredio dojmove s košarkaške utakmice Hrvatska - Izrael. Dobro je što smo pobijedili, ali igra naših nije bila na nivou, koji je očekivan. Ali želim nešto kazati o komentatoru utakmice Slavku Cvitkovicu. Iako izbjegavam komentitirati komentatore, ovaj put hoću. Naljutilo me je njegovo neprofesionalno komentiranje. Na stranu to što ne poznaje pravila košarke, kao ni tehniku ni taktiku igre. To je na HTV-u, ali i na drugim TV i elektroničnim postajama nažalost postala normalna stvar. Ali njegove neumjesne , po njemu, duhovite primjedbe, na račun suca utakmice iz Crne Gore: "on ne radi samo utorkom u dva tjedna, kao njegovi Crnogorci "su prešle svaku mjeru i minimalne pristojnosti. Na kraju se upustio u politiziranje, zamjerajuci reprezentaciji Izraela politizaciju košarke , jer su išli u logor Aušvic prije utakmice. Gospodine Cvitkoviću to je njihova stvar gdje su oni išli. A vi se ostavite politizacije i bavite se košarkom. Iako ste cijeli radni vijek u košarci nikad nije kasno za naučiti pravila košarke, jer biste tada shvatili što je sudac sudio i to prenijeli gledateljima. A to je vaša prva uloga, kao komentatora. Želim da Vi i oni koji ovo čitaju, shvatite ovo moje pisanje dobronamjerno, i za dobrobit sporta i prijateljstva među njima. Jer sport treba zbližavati ljude. p.s. Žao mi je što ovakve komentare moram pisati o sportskim novinarima u momentu kada je jučer u Zagrebu proslavljena 60. godišnjica postojanja Hrvatskog zbora sportskih novinara. |
- 09:56 - Komentari (6) - Isprintaj - #
02.09.2009., srijeda
KOLUMNA ka LIBRAR: ANĐELKO
Iako si otišao, ti si u nama, a mi u tebi . . . u vasioni. . .POBRATIMSTVO LICA U SVEMIRU Ne boj se, nisi sam. Ima i drugih nego ti koji nepoznati od tebe žive tvojim životom. I ono sve što ti bje, ču i što sni gori u njima istim žarom, ljepotom i Čistotom. Ne gordi se! Tvoje misli nisu samo tvoje! One u drugima žive. Mi smo svi prošli iste putove u mraku, mi smo svi jedanako lutali u znaku traženja, i svima jednako se dive. Sa svakim nešto dijeliš, i više vas ste isti. I pamti da je tako od prastarih vremena. i svi se ponavljamo, i veliki i čisti, kao djeca što ne znaju još ni svojih imena. I snagu nam, i grijehe drugi s nama dijele. I sni su naši sami iz zajedničkog vrela. I hrana nam je duše iz naše opće zdjele, I sebični je pečat jedan nasred čela. Stojimo čovjek protiv čovjeka, u znanju da svi smo bolji, međusobni, svi skupa tmuša, a naša krv, i poraz svih, u klanju, opet je samo jedana historija duša. Strašno je ovo reći u uho oholosti, no vrlo srećno za očajničku sreću, da svi smi isti u zloći i radosti, i da nam breme kobi počiva na pleću. j sam u nekom tamo neznancu, i na zvijezdi dalekoj,raspreden, a ovdje u jednoj niti u cvijetu ugaslom, razbit u svijetu što jezdi, pa kad ću ipak biti tamo u mojoj biti? Jer sam ipak ja, svojeglav, i onda kad me nema, i sam šiljak s vrha žrtvovan u masi; o vasiono! ja živim i umirem u svjema; ja bezimeno ustrajem u braći. |
