mali brat karlo
18.08.2007., subota
KOLUMNA ka LIBRAR: PIVO POBIJEDILO RIBARSKU VECER U MAKARSKOJ
Zaštitni znak za ribarsku većer je riba i vino. To je opće poznato. U Makarskoj se već nekoliko desetljeća organiziraju ribarske večeri. Ali ovaj četvrti put ribarskog ljeta ove godine u Makarskoj 18. 8./o7. se dogodila konačna katastrofa i kapitulacija ribarskih večeri . Mada je več par godina na ribarskim većerima zabranjeno i preporučeno da se ne nudi meso, već par puta su se uspio prošvercvati pršut. Većina gostiju (preko 90%) je uz riblje delicije pila pivo. To je katastrofa! U čemu je problem? Ako se već zabranilo organizatorima i privatnicima da nude mesne prerađevine, zašto se nudi pivo. I to je trebalo zabraniti i preporućiti zbog smisla ribarske večeri. Jer to najmanje ide uz ribarsku večer. Ali ispalo je da je "ŽUJA ZAKON". Bilo je postavljeno desetak ŽUJA pivskih automata. Jer profit je nažalost iznad tradicije i ideje. Ustvari kada su pravi ribari pili pivo? Nikada! Starinsko je pravilo da riba triba plivat četiri puta: najprije u moru, pa u teći, zatim u uju i završno u vinu!Mada je atmosfera bila vesela i za goste zanimljiva, ipak se sve kretalo u granicama derneka, kao i već par godina. Ali stvar je spasila glazbena skupina Fortuna, koji su puna dva sata uspješno rasplesali makarsku rivu. Ali nažalost i muzičari su se na kraju svirke pridružili pijenju piva. O tempora o mores. . . Doduše ja ne jedem ribu i meso već godinu dana, odnosno dvije. Ali neovisno. Običaji i tradicija su iznad svega. Po meni ne treba ništa zabraniti, ali kada se već "zabranjuje i preporućuje" treba biti kozenkventan. |
- 12:35 - Komentari (4) - Isprintaj - #
13.08.2007., ponedjeljak
KOLUMNA ka LIBRAR: MORE JE KAO ZIVOT
Subota 9.30 sati Makarska riva. Probudila me dalmatinska jaka muzika. Sinoć sam kasno zaspao zbog ljetnog krnevala, koji zbog kiše nije uspio. Oblačim se i izlazim na rivu da vidim zbog čega je tako jaka muzika. Kada sam vidio da se radi o tradicionalnom odgođenom makarskom plivačkom maratonu(na koji sam zbog brzine života zaboravio) vračam se doma.Ovom prilikom iskreno se zahvaljujem, kao sportaš, glavnom organizatoru makarskog maratona - plivačkom neimaru iVANU šIMIĆU i suradnicima, a isto tako i redakciji MAKARSKE KRONIKE I GLAVNOM UREDNIKU ANĐELKU ERCEGU, koji su ustanovili memorijalnu nagradu MATE BAKALIĆ-OD VRUJE DO VRUJE, za najboljeg plivaća tog maratona. Jer Mate je to zaista zaslužio kao sportaš i čovjek. Mnogi njegovi Igranci su ga zvali - DOBRI DUH MISTA. Ali nastavljam gledati s prozora maraton, pa lijegam u krevet, pa se dižem i tako . . . U jednom trenutku očekivao sam da če Mate doći na cilj do mula, kao više puta prije(bio je pobjednik prvog makarskog maratona 1981. i sudjelovao je na svim drugima) i zadnji put prošle godine, kada je dodirnuo veliki mul s veselim svojim osmijehom i podignutimi rukama . Ali sjetih se da je on ipak u "drugoj dimenziji". Ali vjerujem da nas je ipak radoznalo posmatrao iz nekog kuta neba, plivajući sa svojim kolegama i veseleći se skupa s njima .... |
