mali brat karlo
13.08.2007., ponedjeljak
KOLUMNA ka LIBRAR: MORE JE KAO ZIVOT
Subota 9.30 sati Makarska riva. Probudila me dalmatinska jaka muzika. Sinoć sam kasno zaspao zbog ljetnog krnevala, koji zbog kiše nije uspio. Oblačim se i izlazim na rivu da vidim zbog čega je tako jaka muzika. Kada sam vidio da se radi o tradicionalnom odgođenom makarskom plivačkom maratonu(na koji sam zbog brzine života zaboravio) vračam se doma.Ovom prilikom iskreno se zahvaljujem, kao sportaš, glavnom organizatoru makarskog maratona - plivačkom neimaru iVANU šIMIĆU i suradnicima, a isto tako i redakciji MAKARSKE KRONIKE I GLAVNOM UREDNIKU ANĐELKU ERCEGU, koji su ustanovili memorijalnu nagradu MATE BAKALIĆ-OD VRUJE DO VRUJE, za najboljeg plivaća tog maratona. Jer Mate je to zaista zaslužio kao sportaš i čovjek. Mnogi njegovi Igranci su ga zvali - DOBRI DUH MISTA. Ali nastavljam gledati s prozora maraton, pa lijegam u krevet, pa se dižem i tako . . . U jednom trenutku očekivao sam da če Mate doći na cilj do mula, kao više puta prije(bio je pobjednik prvog makarskog maratona 1981. i sudjelovao je na svim drugima) i zadnji put prošle godine, kada je dodirnuo veliki mul s veselim svojim osmijehom i podignutimi rukama . Ali sjetih se da je on ipak u "drugoj dimenziji". Ali vjerujem da nas je ipak radoznalo posmatrao iz nekog kuta neba, plivajući sa svojim kolegama i veseleći se skupa s njima .... |
