mali brat karlo
29.07.2010., četvrtak
KOLUMNA ka LIBRAR: EKOLOŠKO OSVIJEŠĆENO (PRE)ŽIVLJENJE
Malo sam se zalinio u postovima. Mada sam imao više tema sa fotografijama to ću ostaviti za kasnije. Sada bi o necemu što mi se nametnulo kao zanimljivi prioritet. Naime ima desetak dana da sam se ponovno ukljucio u ekološko - ambalažni pokret, skupljanja i vracanje pet ambalaže. Malo emocionalne reminscencije. Sjecam se tamo u prošlom stoljecu, bila je 1974. ili 1975. godina.Prijatelj Mario i ja vracali smo se s europskih auto - stop puteševstja. Pocrnjeli s Azurne obale, okupani svjetlošcu Pariza, dehidrirali smo u Minhenu, na povratku domaji. Pocetak vrelog kolovoza u Minhenu, bili smo žedni ka pasi, a bavarska piva iz kolodvorskih snack-barova nas je mamila. Ali nismo imali ni pfeninga, a kamoli marke. Najprije smo se kao slucajno naslonili kod naših jugošvaba, koji su ispijali hladne pive, misleci da ce nas oni spontano pocastiti. ALI NIJE IŠLO. I došli smo na ideju da sacekujemo vlakove i po kupeima uzimamo prazne flaše i prodajemo po radnjama. Ali su nam neki odbili vratiti novac za flaše, pa smo prali u podhodniku etikete s flaša, jer su govorili da to nisu njihove pive.Još mi je u ustima okus te pive i sira koji smo jeli od zarađenog. Ali da se vratim u stvarnost. NIje posao skupljaća ambalaže baš lagan. Treba staviti i "dostojanstvo" na tapet, bez obzira što je to i iz ekoloških razloga dobro za društvo. Ali s obzirom da nisam primio skromnu placu već četiri mjeseca, KAZAO SAM SEBI -ZAŠTO NE. Evo neki dan u samoposluzi za vracanje ambalaže stojim u redu. Ispred mene vraca ambalažu umirovljeni policajac(milicioner), iza mene ceka sveucilišni profesor germanistike, pa poznati umirovljeni sportaš, vremešna gospođa moderna skvoterica i t.d. Jucer sam htio pred akciju skupljanja pet ambalaže, napraviti sun -ganzing solarnu jogu na Osejavi.Taman se namistim , a ispred mene u kantunu gleda šest malih boca jane. To je ciste tri kune. Ali kada dođem do 45 minuta gledanja u sunce, kao što kaže otac solarne joge Hira Ratan Manek, kruta hrana neće mi ni trebati, već samo voda. Sada trenutno gledam u sunce neprestano preko 21 minute(1270 sekundi).To je lijek za sve svjetske recesije, ma koliko trajale. Nece valjada sunce ukinuti ili ga prodati drugim svemirskim entitetima. A dotle moj Karlo još malo skupljaj ambalažu i cisti zemlju. Ujedno bih htio apelirati svjetskim mocnicima da proizvode što više ambalaže , da bi armija skupljača ambalaže, koja se iz dana u dan povecava,mogla (pre)živjeti. MIR, LJUBAV i SUNCEVA SVJETLOST SVIMA. |
