Iako si otišao, ti si u nama, a mi u tebi . . . u vasioni. . .
POBRATIMSTVO LICA U SVEMIRU
Ne boj se, nisi sam. Ima i drugih nego ti
koji nepoznati od tebe žive tvojim životom.
I ono sve što ti bje, ču i što sni
gori u njima istim žarom, ljepotom i Čistotom.
Ne gordi se! Tvoje misli nisu samo tvoje!
One u drugima žive.
Mi smo svi prošli iste putove u mraku,
mi smo svi jedanako lutali u znaku
traženja, i svima jednako se dive.
Sa svakim nešto dijeliš, i više vas ste isti.
I pamti da je tako od prastarih vremena.
i svi se ponavljamo, i veliki i čisti,
kao djeca što ne znaju još ni svojih imena.
I snagu nam, i grijehe drugi s nama dijele.
I sni su naši sami iz zajedničkog vrela.
I hrana nam je duše iz naše opće zdjele,
I sebični je pečat jedan nasred čela.
Stojimo čovjek protiv čovjeka, u znanju
da svi smo bolji, međusobni, svi skupa tmuša,
a naša krv, i poraz svih, u klanju,
opet je samo jedana historija duša.
Strašno je ovo reći u uho oholosti,
no vrlo srećno za očajničku sreću,
da svi smi isti u zloći i radosti,
i da nam breme kobi počiva na pleću.
j sam u nekom tamo neznancu, i na zvijezdi
dalekoj,raspreden, a ovdje u jednoj niti
u cvijetu ugaslom, razbit u svijetu što jezdi,
pa kad ću ipak biti tamo u mojoj biti?
Jer sam ipak ja, svojeglav, i onda kad me nema,
i sam šiljak s vrha žrtvovan u masi;
o vasiono! ja živim i umirem u svjema;
ja bezimeno ustrajem u braći.
Post je objavljen 02.09.2009. u 20:49 sati.