U prošlu nedjelju u emisiji HTV-a, Nedjeljom u dva, u urednistvu Aleksandra Stankovića, Čiro Miroslav Blažević je briljirao. Održao je lekciju izborniku reprezentacije Hrvatske Slavenu Biliću, predsjedniku HNS-a Vlatku Markoviću i Velečasnom Sudcu. Što želim kazati?. Tamo negdje sredinom 90-ih jedan sportski funkcioner pitao me je da li je Bog Hrvat. Nasmijao sam se, ali u najmanju ruku nisam shvatio što me misli pitati. No, pustimo to i vratimo se u meritum stvari. Zašto pišem o ovome? U tijeku prvenstva Europe htio sam pisati o postupku izbornika Bilića. Ali ipak nisam. Ali sad vidim da nisam usamljen u tome. Naime Blažević je kazao da to nikako nije u redu, osim da je možda anketirao igraće reprezentacije da li to žele. Ja se slažem sa tim. Jer treba postaviti veliko pitanje zašto je Bilić zvao velečasnog Sudca. Ali je još veće pitanje zašto se velečasni odazavao. Poslanje velečasnog Sudca je da širi evanđelje(radosnu vijest) i ekumenizam u najširem smislu, a ne da "pomaže" bilo kojoj momčadi, taman bila i Hrvatska. Jer katolicizam u svom pravom i prvom smislu znaći univerzallnost i opću vjeru.
Treba postaviti otvoreno pitanje zašto izbornici reprezentacije več u par navrata reprezentaciju vode na mise pred utakmice. Vjera je privatna stvar svakog pojedinca i to nema veze sa reprezentacijom. To izbornici ne zaboravite! S druge strane kada se vrši popis stanovništva u Hrvatskoj postoji pitanje koje ste vjere. To je protivno Ustavu, jer ispovijedanje i neispovijedanje vjere je privatna stvar pojedinca. Kao što je protivno Ustavu i dobrim običajima voditi reprezentaciju na misu u bilo koju crkvu. O tempora, o mores! Pametnom dovoljno.
Post je objavljen 22.07.2008. u 13:21 sati.