|
mali brat karlo
24.02.2009., utorak
KOLUMNA ka LIBRAR: JEDINO SU PUŠAČI BILI U KOMUNIZMU
Slogan - MOJ OBRACUN SA NJIMA, shvatite, kao podnaslov.
Nemam pretenzije pisati kao Krleža, ni po temi ni dilemi, a ni po sadržaju. O cemu se radi? Bio sam clan bratinskog i sestrinskog društva koji se zove - UŽIVATELJI U DUVANU. Tamo pocetkom osamdesetih godina, kada sam se vec "navuka" na duvan, shvatio sam da najveca solidarnost u društvu vlada među pušačima duvana. Kada bih ostao bez duvana, koga bih god pitao, oni bi mi dali cigarete, ako su je imali. Tako sam i ja postupao. Doduše, vladalo je nepisano pravilo zadnje cigarete, koja ostaje vlasniku, sa isprikom - oprosti, zadnja mi je. Tu scenu bi ponekad liti razbili Nijemci, koji bi za datu cigaretu nudili , otprilike današnju kunu. Ja tu kunu nikad ne bih uzeo, kao i vecina drugih. Mogu slobodno kazati da je tu u minijaturi na snazi bio mikrokomunizam(svakome prema potrebama i slicno). S time bi se trebali ozbiljno pozabaviti sociolozi i ini znanstvenici.
Ali 2005. godine u kasno ljeto situacija se mijenja. Od pušača postajem zakleti nepušač. Zašto? Jer mi je duvan poceo malo smetati. Od odluke do definitivnog prestanka prošlo je oko misec dana. Ali uspio sam. Ali što se događa dalje. U firmi gdje sam radio i dalje se pušilo, a ja sam i dalje tamo radio. Znanstvenici kažu da je pasivno pušenje još i gore nego aktivno. Em sam se ostavio pušenja, a sad aktivno pušim i na poslu i u kafičima i restoranima, konobama. . . Što sad, pitao sam sebe? Jednom mi je kolega Ivo u to vrijeme kazao duhovito i iskreno: sad se ti buniš, što pasivno pušiš, a koliko si ti i drugi mene oduvanili, iako nisam bio pušač. Kolega Ivo i svi drugi koji su udisali moj duvanski dim, ja Vam se duboko ispricavam. Jer nisam znao sto radim.
Kada sam napravio jednu brzinsku analazu svih javnih institucija u Makarskoj došao sam do poraznog zakljucka da se u samo nekoliko od njih ne puši duvan, iako je zakon za njih vec više godina na snazi. Nabrojit cu ih: to je ured inspekcijskih službi na Marineti, pošta u Makarskoj i sve crkve u Makarskoj. Zato im od srca cestitam!
S obzirom da Zakon stupa na snagu tek 7. svibnja 2009. g. nadam se da cu dan pobjede proslavit u kaficu zdrave arije, a da će pušaći biti vanka. A dotle cu se u crkvama moliti da primjena zakona o zabrani pušenja bude efikasna. U pošti ću pisati pisma odgovornim u našoj Vladi, da ne posustanu u primjeni zakona. Da ne ispadne da su ga donijeli samo zbog toga, jer je to europski standard i plus za ulazak u EU. Nebi mi bilo drago doci u inspekcijske službe na Marineti, s pitanjem zašto se u nekom kaficu ne poštuje zabrana pušenja.
Do viđenja, do zdravlja i do ne pušenja! ZDRAVLJE SVIMA A NE SAMO NJIMA.
|
18.02.2009., srijeda
KOLUMNA ka LIBRAR: SNIG, E PA ŠTA!
Snijeg vrlo rijetko pada u Makarskoj. Evo iden na posao i upao sam u snježnu mećavu, koje se davno ne sican. Dok ovo pišem, na RMR-u cujem da je Hajduk zbog nemogucnosti treninga otkazao karantenu i treninge u Makarskoj. I zamislite, morat ce ostati u Splitu pred važnu derbi utakmicu protiv Dinama. Baš im ih je žao. Preporucio bi im da umjesto treninga, kartaju ili citaju Alena Forda, i da se ostave filozofskog štiva i financijskih transakcija. Ali šalu na stranu, da se vratim temi snijega.
Sjecam se da je največi snig bio 1962. godine poslije potresa u Makarskoj. Bilo je to krajem prvog i početkom drugog miseca. Stanovao sam neko vrijeme, kao dijete, na Gorinci u hangarima, jer je još povremeno treslo. Snig je bio puno veći nego danas i zadržao se je nekoliko dana. Poslije toga sjecam se velikog sniga pocetkom sijecnja 1980.godine, kada sam se Anđelko i ja vratili iz Italije. Docekao nas je snig pometen sa strane hotela Biokovo, visine oko metra. Puno snijega je bilo i 1994. ili 1995. godine u zimu. O ovoj temi bi najviše znao šjor Ivo Puharić Cikin - planinarska legenda, maslinar i eksperantist, koji vremenske prilike sustavno bilježi vise desetljeca. SNIG, E PA ŠTA! Kako je tek Eskimima?!
p.s. Dok ovo pišem, srijeda je popodne. Mecava ne jenjava. Možda ovi snijeg nadmaši sve predhodne. Ali moja je prognoza da će se snijeg brzo otopiti.
Najnovija vijest: Cujem da je i HNK Zmaj otkazao prvenstvenu nogometnu utakmicu protiv Omiša. Sjecam se da sam više ragbi utakmica igrao i sudio po snijegu preko gležanja i na temparaturi od nekoliko stupnjeva ispod nistice. Od Zagreba, Ljubljane, Beograda, Zenice, Siska. . . Ali vremena, obicalji i ljudi se mijenjaju. Panta rei, kazao bi Heraklit.
|
16.02.2009., ponedjeljak
KOLUMNA ka LIBRAR: ANTE TOMIĆ
Sinoc je u Bookcafeu u Makarskoj bilo vlo zanimljivo. Poznati novinar i književnik Ante Tomić citao je svoj najnoviji roman, koji još nije završen. Procitao je oko šezdeset stranica, od oko dvjestadvadest, koliko ih otprilike predviđa. On je poceo citati oko 18. 35 sati, a uz vrlo male dvije pauze niti pet minuta, citao je sve do 21.10 minuta. Bio sam na mnogim promocijama knjiga, ali ovakvu dužinu citanja ne pamtim. Vjerojatno je Ante premašio hrvatsku Guinnessovu knjigu rekorda u dužinskom citanju romana u nastajanju. Moram biti iskren i kazati da mi to nije bilo lako izdržati. Zašto? Zato što vec cetiri godine ne pušim, a u Bookcafeu se nemilo pušilo. Ante Tomić , koji je strastven pušac, popusio je samo nekoliko cigareta, jer se koncentrirao na citanje. Bravo Ante, možeš bez cigareta! Izbrojio sam broj ljudi. Bilo ih je oko tridesetak. Samo ih je nekolicina , zbog obveza otišlo.
Mislio sam da zbog zadimljenosti Boocafea neci izdržati više od deset minuta, ali sam zbog zanimljivosti Antina štiva izdržao do kraja. Da , "žrtvovao" sam se, ali sigurno nisam falio. Da je Antino zanimljivo štivo citanja trajalo još dva sata , ja bih izdržao!
Moram naglasiti da sam se u svojem predhodnom postu zavitovao da više necu ici u prostore gdje se puši. To cu postovati do kraja , iza vi sebe.
Ali bilo mi je drago što sam bio u Boocafeu, kada je Ante Tomic citao svoj uradak, kako se to danas moderno kaže. Do viđenja i do ne pušenja!
p.s.Na upit upucen njemu - kako kako ti se cini ovo sve? Ante Tomić je lakonski, u haiku stilu odgovorio. - izvrsno, odlicno!" I bilo je odlicno, kao što su rekli mnogi koji su slušali Antino štivo.
|
11.02.2009., srijeda
KOLUMNA ka LIBRAR: SPORTSKA NE(KULTURA) II
Ovaj post pišem nekoliko minuta prije prijateljske nogometne utakmice Rumunjska- Hrvatska u Bukureštu. Iznenađen sam s faktom što utakmicu sude domaci suci. Ali po pravilima Europske nogmetne organizacije to je dozvoljeno. Još sam više iznenađen reakcijom našeg izbornika Slavena Bilica. Kako je kazao novinar radia "Dalmacije" BIlic je po riječima novinara kazao: Da ce rmunjski suci navijati za Rumunjsku. Gospodine izborniće Bilicu, otkud Vi to znate. Hipoteticno kazano,je li to znaci da ste Vi sudac, i da sudite prijateljsku utakmicu Hrvatska-Rumunjska u Hrvatskoj da bi ste navijali za Hrvatsku. To vodi prema tome. Neznam što će se dogoditi na ovoj utakmici, ali u svakom slucaju , ako ste istinski sportaš, nemate pravo , u najmanju ruku,prejudicirati kako ce sudac suditi. To su osnovni i istinski sportski postulati. A ako tako nije u profi-nogometu onda je to drugi par cipela. Nemate pravo spekulirati!
Sportski pozdrav svim istinskim sportašima!
|
KOLUMNA ka LIBRAR: J A V N A P R I S E G A
PRISEŽEM SEBI I CIJELOJ SVJETSKOJ BLOGOSFERI, A I ŠIRE, DA OD DANA 13. 2.2009. GODINE POSLIJE 24.00 SATI NECU VIŠE ICI U ZATVORENE PROSTORE GDJE SE PUŠI DUVAN. TKO ME VIDI U TIM PROSTORIMA, IMA MI PRAVO NAPLATITI KAZNU, NA MOJ TROŠAK - OD DUPLOG PICA, KOJI INACE ON PIJE. PICE MOŽE POPITI SAMO PRVI KOJI ME VIDI U TOM OBJEKTU.
TAKO MI ZDRAVE ARIJE I ZDRAVE MARIJE
p.s. Datum je namjerno izabran, da bih ipak mogao poslušati citanje knjige, iz ustiju novinara, književnika, bivšeg Fakovca . . . i mog Motovunca Ante Tomica u Bookcafeu.
|
08.02.2009., nedjelja
KOLUMNA ka LIBRAR: I RIBE SU ŽIVA BIĆA , ZAR NE ?!
U prošlom broju od 3. veljače 2009.g.Makarskog primorja uvaženi sportski novinar Mladen Bagić postavlja pitanje da li je ples ili šah sport? To me potaklo na ovaj tekst, između ostalog. U svakom slucaju ples, ako mislimo na sportski ples, je itekako sport, a šah bi u najmanju ruku mogao biti gimnastika uma. Ali lako je za to.
Po rijecniku stranih rijeci od Bratoljuba Klajića sport se definira kao što slijedi:
1.Fizicke vježbe i igre kojima je svrha razvijanje i ojačanje organizma.
2. U prenesonom značenju, zabava , razonoda, razbibriga.
Pored osnovnog značenja još znači - pošten i viteški.
Ali ovdje se otvara jedno zanimljivo sportsko i civilizacijsko pitanje , koje je i pitanje svih pitanja.Da li je sportski ribolov sport??? To je pravo pitanje kolega Bagiću, kojeg ste vi otvorili, iako Vam to nije bila namjera, a odnosi se na sve sportske novinare na ovoj planeti i sve ljubitelje sporta, konacno na sve ljude. Zašto? Nastojat cu biti telegrafski kratak, neovisno što je to epska tema, i moglo bi se puno o tome pisati.
Jasno mi je da ljudi moraju nešto jesti da bi preživjeli,od životinja, u koje spadaju i ribe, do biljaka i njihovih plodova. Da se malo, iskreno kazano, " ironicno" zaigram, sad ću napraviti malu digresiju. Prije nekoliko mjeseci u Makarskoj je bilo prvenstvo Hrvatske u ribolovu. Jedan dio natjecanja se odvijao i na makarskoj rivi. Taj događaj sam gledao sa svog prozora. Jedna ženska natjecateljica je imala ribolovni štap u desnoj ruci, a u lijevoj ruci je imala cigaretu, i pušila je stojeci na nogama tijekom cijelog natjecanja Par metara od nje su bili suci istog natjecanja. Natjecateljica je na kreni od štapa imala mamac kojim če zavarati ribe. Gdje je tu sport i viteštvo??? To je samo prevara ribe, od male do velike. I kada bi se riba ulovila, kao na svim natjecanjima, ona bi se trzala na udici. To nije bilo od dragosti, nego što se borila za život. O tempora o mores!
Da bismo preživjeli mi moramo nešto jesti. To je jasno. Ali proglašavati ribolov sportom to je u najmanju više nego bahato i neljudski, jer sport bi trebao biti viteška stvar. Iako su ribe razlikuju od nas, bar im trebamo "dati istu šansu" , a ne ih zavaravati mamcem, jer one nas ne ugrožavaju. Ne zaboravimo da ribe osjecaju i razmišljaju, jer imaju leđnu moždinu. Konacno, znanstvenici kažu da je pra - život nastao u moru. A da ne govorim o sportskim podvodnim ribolovcima, koji ih tamane sofisticiranim puškama. A na kraju tih svih "sportsko ribolovnih uspjeha" se dijele i pehari, kao i kod "normalnih" sportova u kojima se bore i natjecu ljudi međusobno. U svijetu postoje i Svjetska prvenstva u ribolovu. A ribolovni savez Hrvatske je i u Olimpijskom odboru Hrvatske, koji je clan svjetskog Olimpijskog komiteta. A stvarni krivac je jasno - Svjetski Olimpijski komitet na celu sa Ujedinjenim nacijama. Jer ubijanje živih bica, kao riba, nemože biti sport. Sutra se to može odnositi i na ljude, kao što je to bilo u Rimskom carstvu i njihovima Arenama, gdje su se borili gladijatori.. Kruha i igara. Probudimo se konacno i pogledajmo se svi skupa u ogledalo vlastite savjesti.
Hvala na pažnji.
p.s. Dragi moji sportski ribolovci cijelog svijeta, nemojte me krivo shvatiti. Jedenje ribe je izbor preživljavanja od pamtivijeka, ali sportski ribolov, kao svjetski pokret, je konstituiran zadnjh pedesetak godina. Nije problem u Vama nego u onima prije Vas. Živjeli.
|
04.02.2009., srijeda
KOLUMNA ka LIBRAR: SPORTSKA (NE)KULTURA
Mada nisam mislio pisati ove retke koji slijede. Ipak nisam mogao izdržati. U jednoj sportskoj utakmici ima više aktera. Igrači igraju, treneri vode ekipe, suci sude, publika navija. Sve bi se to trebalo odvijati po jednom sportskom kodeksu i fer playu. Onda je to sportska svečanost za oči i dušu, za igrače i gledatelje. Ako ponašanje nije tako onda utakmica nema smisla. To se odnosi na sve utakmice, od finalne utakmice Svjetskog prvenstva pa do utakmica najniže lige.
Osvrnuo bih se na finalnu utakmicu u rukometu Hrvatska -Francuska. Jedna divovska borba dvije najjače reprezentacije na prvenstvu. Sve čestitke jednoj i drugoj ekipi. Pobijedio je sretniji i spretniji, što se kaže. Ne bih ulazio u suđenje. Za to su mjerodavni nadzornici i delegati IHF-a. Štete što je MVP igrač prvenstva Igor Vori izgubio živce i napravio ono što je napravio. Ali eto i to se može dogoditi. Posebna prča su komentator finalne utakmice s RTL-a i njegov sukomentator Davor Dominiković višestruki reprezentativac Hrvatske. Iako je vrlo kvalitetno komentirao utakmice gaf koji je napravio poslije finalne utakmice bacio je to u sjenu. On je u trenutku kada je Saračević , također bivši reprezentativac, ulazio u studio njega pitao slaže li sa tim da nema poštenih sudaca. Saračević je ostao bez teksta i napravio pokret glavom, koji mi nije najjasniji. Gospodine Dominikoviću svaka vama čast na sve postignuto u vašoj rukometnoj karijeri. Ali tako generalizirati da nema poštenih sudaca je ipak previše.
Vi ste zaboravili da ste to kazali pred miljunskim auditorijem i to je djelovalo u najmanju ruku nepedagoški i neprofesionalno.
Zato predlažem da pomognete rukometnem pokretu, pa kada završite sa svojom igračkom karijerom, posvetite se suđenju rukometa. Tako bi popravili sliku o sucima u očima miljunski gledatelja. Ovo moje pisanje shvatite dobronamjerno. Želim Vam što brži oporavak i povratak u reprezentaciju.
|
02.02.2009., ponedjeljak
KOLUMNA ka LIBRAR: SMISAO SPORTA
Htio sam pisati o kulturi sporta. Ali sam kasnije shvatio da ispred toga kao uvod ide pitanje-što je smisao sporta? U stvari, što bi mogao biti smisao sporta? To je vrlo duga i zahtjevna tema. Nastojat ću je telegrafski skratiti.Preko četrdeset godina sam u sportu. Bio sam dugogodišnji igrač i sudac u par sportova. Što želim kazati?
Možda će moje riječi koje slijede biti revolucionarne. Ali ne impresioniram se sa tim. Citajuci novine kroz sportske vijesti i clanke o sportu shvatio sam da su naši lokalni i nacionalni novinari tanki. Ali ih "razumijem" - jer se mnogi od njih nisu ni bavili sportom. A još da stvar bude gora imaju "mentore" koji su još gori od njih. Oni ipak ne prepoznaju sport u njegovoj viteškoj ideji. Sportu pristupju sa senzacionalisticke strane.Na primjer gledajuci polufinalnu utakmicu u rukometu Francuska - Danska komentator RTL ,nakon što je iskljucen jedan igrać reprezentacije Francuske , je kazao da je to lijepo za nas, jer možda neće igrati utakmicu protiv nas, ako uđemo u finale. Taj komentator je mlad, ali uvijek stoji izraz - O tempora o mores! To je katastrofa u shvacanju i poimanju sporta tog komentatora.
Ali da se sada vratim "in medis in res" u temu. Sport je zamišljen od stare Grćke, kao ideja jacanja tijela i duha. Ali se sada puno stvari preokrenulo. Najbitniji su ispali bodovi i plasman u ligi, od nacionalnog prvenstva do Olimpijade. Cak postoje i djecje Olimpijade, što je poseban apsurd, jer djeci"krademo" djetinstvo. Pustimo ih da se igraju, dok mogu. Da budem iskren i jasan do krajnje konzenkvence,sport bi trebao pomagati zdrastvenom stanju ljudi koji se bave sportom. Ali događa se suprotno. Sportaši zbog "uspjeha" doživljavaju sportsku i zdrastvenu kalvariju- što je u suprotnosti sa idejom kako je sport zamišljen. Sport bi trebao pomoći zdrastvenom stanju ljudi, a on je u najmanju ruku kontra toga. Kada neka ekipa izgubi utakmicu ona je u stresu i to je loše za njihovo psihofizićko zdravlje. O tome se nažalost malo razmišlja i piše i u stručnoj literaturi. Poseban su problem sportski pedagozi - treneri. Em ih malo ima kvalificiranih i strućnih, a s druge strane od njih traže uspjeh preko noći - što j perpetum mobile. Zbog toga su oni nepristojni prema svim akterima jednog sportskog događaanja -od vlastitih igraaća(igračica) do sudaca i ostalih. O tome bi se trebao konačno očitovati naš Olimpijski odbor i svi strukovni Savezi.. Gospodo iz Olimpijskog odbora HOO iz strukovnih Saveza - nije dovoljno staviti ruku na srce , kada se svira himna. Za hrvatski i konačno svjetski sport treba puno više od srca napraviti. A ova predhodna opaska se odnosi i na sve novinare od lokalnih do nacionalnih.
Samo tako sport u Hrvatskoj i u svijetu može doći na zelenu granu!
|
|
|