mali brat karlo
08.02.2009., nedjelja
KOLUMNA ka LIBRAR: I RIBE SU ŽIVA BIĆA , ZAR NE ?!
U prošlom broju od 3. veljače 2009.g.Makarskog primorja uvaženi sportski novinar Mladen Bagić postavlja pitanje da li je ples ili šah sport? To me potaklo na ovaj tekst, između ostalog. U svakom slucaju ples, ako mislimo na sportski ples, je itekako sport, a šah bi u najmanju ruku mogao biti gimnastika uma. Ali lako je za to.Po rijecniku stranih rijeci od Bratoljuba Klajića sport se definira kao što slijedi: 1.Fizicke vježbe i igre kojima je svrha razvijanje i ojačanje organizma. 2. U prenesonom značenju, zabava , razonoda, razbibriga. Pored osnovnog značenja još znači - pošten i viteški. Ali ovdje se otvara jedno zanimljivo sportsko i civilizacijsko pitanje , koje je i pitanje svih pitanja.Da li je sportski ribolov sport??? To je pravo pitanje kolega Bagiću, kojeg ste vi otvorili, iako Vam to nije bila namjera, a odnosi se na sve sportske novinare na ovoj planeti i sve ljubitelje sporta, konacno na sve ljude. Zašto? Nastojat cu biti telegrafski kratak, neovisno što je to epska tema, i moglo bi se puno o tome pisati. Jasno mi je da ljudi moraju nešto jesti da bi preživjeli,od životinja, u koje spadaju i ribe, do biljaka i njihovih plodova. Da se malo, iskreno kazano, " ironicno" zaigram, sad ću napraviti malu digresiju. Prije nekoliko mjeseci u Makarskoj je bilo prvenstvo Hrvatske u ribolovu. Jedan dio natjecanja se odvijao i na makarskoj rivi. Taj događaj sam gledao sa svog prozora. Jedna ženska natjecateljica je imala ribolovni štap u desnoj ruci, a u lijevoj ruci je imala cigaretu, i pušila je stojeci na nogama tijekom cijelog natjecanja Par metara od nje su bili suci istog natjecanja. Natjecateljica je na kreni od štapa imala mamac kojim če zavarati ribe. Gdje je tu sport i viteštvo??? To je samo prevara ribe, od male do velike. I kada bi se riba ulovila, kao na svim natjecanjima, ona bi se trzala na udici. To nije bilo od dragosti, nego što se borila za život. O tempora o mores! Da bismo preživjeli mi moramo nešto jesti. To je jasno. Ali proglašavati ribolov sportom to je u najmanju više nego bahato i neljudski, jer sport bi trebao biti viteška stvar. Iako su ribe razlikuju od nas, bar im trebamo "dati istu šansu" , a ne ih zavaravati mamcem, jer one nas ne ugrožavaju. Ne zaboravimo da ribe osjecaju i razmišljaju, jer imaju leđnu moždinu. Konacno, znanstvenici kažu da je pra - život nastao u moru. A da ne govorim o sportskim podvodnim ribolovcima, koji ih tamane sofisticiranim puškama. A na kraju tih svih "sportsko ribolovnih uspjeha" se dijele i pehari, kao i kod "normalnih" sportova u kojima se bore i natjecu ljudi međusobno. U svijetu postoje i Svjetska prvenstva u ribolovu. A ribolovni savez Hrvatske je i u Olimpijskom odboru Hrvatske, koji je clan svjetskog Olimpijskog komiteta. A stvarni krivac je jasno - Svjetski Olimpijski komitet na celu sa Ujedinjenim nacijama. Jer ubijanje živih bica, kao riba, nemože biti sport. Sutra se to može odnositi i na ljude, kao što je to bilo u Rimskom carstvu i njihovima Arenama, gdje su se borili gladijatori.. Kruha i igara. Probudimo se konacno i pogledajmo se svi skupa u ogledalo vlastite savjesti. Hvala na pažnji. p.s. Dragi moji sportski ribolovci cijelog svijeta, nemojte me krivo shvatiti. Jedenje ribe je izbor preživljavanja od pamtivijeka, ali sportski ribolov, kao svjetski pokret, je konstituiran zadnjh pedesetak godina. Nije problem u Vama nego u onima prije Vas. Živjeli. |
