Marketing
KOLUMNA ka LIBRAR: JEDINO SU PUŠAČI BILI U KOMUNIZMU
Slogan - MOJ OBRACUN SA NJIMA, shvatite, kao podnaslov.
Nemam pretenzije pisati kao Krleža, ni po temi ni dilemi, a ni po sadržaju. O cemu se radi? Bio sam clan bratinskog i sestrinskog društva koji se zove - UŽIVATELJI U DUVANU. Tamo pocetkom osamdesetih godina, kada sam se vec "navuka" na duvan, shvatio sam da najveca solidarnost u društvu vlada među pušačima duvana. Kada bih ostao bez duvana, koga bih god pitao, oni bi mi dali cigarete, ako su je imali. Tako sam i ja postupao. Doduše, vladalo je nepisano pravilo zadnje cigarete, koja ostaje vlasniku, sa isprikom - oprosti, zadnja mi je. Tu scenu bi ponekad liti razbili Nijemci, koji bi za datu cigaretu nudili , otprilike današnju kunu. Ja tu kunu nikad ne bih uzeo, kao i vecina drugih. Mogu slobodno kazati da je tu u minijaturi na snazi bio mikrokomunizam(svakome prema potrebama i slicno). S time bi se trebali ozbiljno pozabaviti sociolozi i ini znanstvenici.
Ali 2005. godine u kasno ljeto situacija se mijenja. Od pušača postajem zakleti nepušač. Zašto? Jer mi je duvan poceo malo smetati. Od odluke do definitivnog prestanka prošlo je oko misec dana. Ali uspio sam. Ali što se događa dalje. U firmi gdje sam radio i dalje se pušilo, a ja sam i dalje tamo radio. Znanstvenici kažu da je pasivno pušenje još i gore nego aktivno. Em sam se ostavio pušenja, a sad aktivno pušim i na poslu i u kafičima i restoranima, konobama. . . Što sad, pitao sam sebe? Jednom mi je kolega Ivo u to vrijeme kazao duhovito i iskreno: sad se ti buniš, što pasivno pušiš, a koliko si ti i drugi mene oduvanili, iako nisam bio pušač. Kolega Ivo i svi drugi koji su udisali moj duvanski dim, ja Vam se duboko ispricavam. Jer nisam znao sto radim.
Kada sam napravio jednu brzinsku analazu svih javnih institucija u Makarskoj došao sam do poraznog zakljucka da se u samo nekoliko od njih ne puši duvan, iako je zakon za njih vec više godina na snazi. Nabrojit cu ih: to je ured inspekcijskih službi na Marineti, pošta u Makarskoj i sve crkve u Makarskoj. Zato im od srca cestitam!
S obzirom da Zakon stupa na snagu tek 7. svibnja 2009. g. nadam se da cu dan pobjede proslavit u kaficu zdrave arije, a da će pušaći biti vanka. A dotle cu se u crkvama moliti da primjena zakona o zabrani pušenja bude efikasna. U pošti ću pisati pisma odgovornim u našoj Vladi, da ne posustanu u primjeni zakona. Da ne ispadne da su ga donijeli samo zbog toga, jer je to europski standard i plus za ulazak u EU. Nebi mi bilo drago doci u inspekcijske službe na Marineti, s pitanjem zašto se u nekom kaficu ne poštuje zabrana pušenja.
Do viđenja, do zdravlja i do ne pušenja! ZDRAVLJE SVIMA A NE SAMO NJIMA.
Post je objavljen 24.02.2009. u 17:59 sati.