|
mali brat karlo
30.09.2008., utorak
KOLUMNA ka MALI BRAT: MIRNO LETI ZLATICE PO SVIM SFERAMA
Što kazati kada dragi ljudi otiđu u drugu dimenziju??? Uvik nije lako to iskazati riječima, jer one ne mogu precizno iskazati naše bivstvo, dušu. . . Ali pokušat ću. Za tebe mogu kazati da si bila zlatna, ne samo po imenu i osmijehu, nego i svojim djelovanjem i svojom riječju.Ako neki alkemicari nisu metal uspjeli pretvoriti u zlato, ti si Zlatice između ostalog svojom blogosfeskim porukama na svojim postovima to uspjela pozlatiti. I te tvoje zlatne postove triba sačuvati u crvenoj kutiji ljubavi, da bi buduća pokoljenja znala što je Zlatica pisala, živjela i sanjala. Drago mi je bilo druženje s tobom u životu i u blogosferi. Mirno leti po svim sferama. . .
I evo jedna pisma od dragog ti Halil Džubrana
Odlazak
Evo sam dospio na vrh brda i duša mi lebdi u prostoru. slobode i izbavljenja.
Daleko, daleko sam otišao , braćo. Iz vida su mi izmakle ruševine tamo iza magle, doline je potopilo more pokoja, putovi i klanci izbrisani su rukom zaborava, a lugovi šume i perivoji iščezli su iz siluete bijele kao proljećni oblaci, žute kao sunčeve zrake, crvene kao lenta večeri.
Umukle su pjesme morskih talasa, nestao je žubor potoka u poljima, utihli su ljudski glasovi i više ne čujem ništa osim himne. Vječnosti praćene melodijama duha.
|
10.09.2008., srijeda
KOLUMNA ka LIBRAR: OLIMPIJSKE IGRE SU FARSA
Evo danas 10. rujna 2008. se obilježava Hrvatski olimpijski dan. Naime prije 17 godina je Zagrebu konstituiran HOO. Napravit ću veliku vremensku digresiju i vratiti se u antičku Grčku, odakle je sve i poteklo.Jedna legenda kaže da je tadašnje Olimpijske igre ustanovio sam Bog Zeus kao proslavu pobjede, u bitci za vrhovništvom, nad ocem Kronom. Iako i te Olimpijske igre nisu bile demokratične , bar u današnjem smislu, jer se nisu mogli natjecati robovi i žene, ove današnje su ipak nazadovale U SVAKOM SMISLU. Moderne olimpijske igre osmislio je humanista baron Pierre de Coubertin, između ostalog i zato, što je u njemu zaživjela želja o zajedništvu među narodima, želja o natjecanju na sportskom, a ne na bojnom polju. A što je od toga ostalo danas.Pobjednici u u staroj Grčkoj, dobijali su vijenac s od lovora i bili su doživotno poštovani. Ovi danas dobijaju medalje, novac od sponzora, u nas, i od države. Što želim kazati? Zašto su olimpijske igre postale farsa. U olimpijskom selu nema pravog druženja, među sportašima, neki čak spavaju u posebnim hotelima. A što kazati o sofistciranom dopingu - od uzimanja steroida do genskog dopinga. Antidoping kontrola uvijek kasni nad timovima stručnjaka za doping. Nažalost ! Što je vrlo važno, zdravlje mladih sportaša i njihovih potomaka je ugroženo, uzimanjem dopinga.U ime čega, zbog sviranja himni i podizanja zastava na jarbole i onih predsjedničkih BJELOSVJETSKIH čunki koje sjede u VIP LOŽAMA.
Dajmo mogućnost svim mladim ljudima bavljenja sportom, bez uzimanja harača - članarina od njihovih siromašnih roditelja.Čelnici HOO,državni čelnici nije dovoljno sjediti u VIP ložama na Olimpijskim igrama i drugim prestižnim natjecanjima i osmijehivati se TV-kamerama. Gospodo dignite guzice i založite se da sva djeca imaju pravo bavljenja sportom. OSTAVITE SE PRIMANJA SPORTAŠA S MEDALJAMA NA PANTOVČAKU I U BANSKIM DVORIMA I SLIKAVANJA S NJIMA. OSVAJAČIMA MEDALJA SVAKA ČAST, ALI TU NE ZAVRŠAVA VAŠA MISIJA. ONAJ VELIKI DUG DRŽAVI KOJI STE NEZAKONITO OPROSTILI DINAMU, HAJDUKU I DRUGIMA, MOGLI STE UPOTRIJEBITI ZA RAZVOJ SPORTSKOG POKRETA MLADIH. JER TO BI BILO PRAVO ZDRAVLJE NACIJE. PROBUDITE SE, ALI I MI SVI SKUPA !
AKO JE ANTIČKIM IGRAMA VLADAO BOG ZEUS OVIMA VLADA BOG NOVAC. U IME SPORTA DRŽAVNOG I INOG PRESTIŽA VRTI SE VELIKI NOVAC U TAKUJINE TAJKUNA. DOKLE OVAKVA FARSA? NADAM SE DA IMA NADE !
|
03.09.2008., srijeda
KOLUMNA ka LIBRAR: OTIŠAO JE ANĐELKO - MEĐU ZVIJEZDE. MIRNO PUTUJ. . .
Prijatelju, kolega, suputniće! Uvik me veselilo druženje sa tobom. Iako si otiša u drugu dimenziju ti si i ovdje u nama.
Zbog toga i jedna pjesma bez dimenzija dragog ti Tina
O D L A Z A K
U slutnji, u čežnji daljine, daljine;
u srcu, u dahu planine, planine.
Malena mjesta srca moga,
spomenik Brača, Imotskoga.
I bljesak slavna šestopera,
i miris (miris) kalopera.
Tamo, tamo da putujem.
tamo, tamo da tugujem;
da čujem one stare basne,
da mlijeko plave bajke sasnem;
da više ne znam sebe sama,
ni dima bola u maglama.
|
|
|