Što kazati kada dragi ljudi otiđu u drugu dimenziju??? Uvik nije lako to iskazati riječima, jer one ne mogu precizno iskazati naše bivstvo, dušu. . . Ali pokušat ću. Za tebe mogu kazati da si bila zlatna, ne samo po imenu i osmijehu, nego i svojim djelovanjem i svojom riječju.Ako neki alkemicari nisu metal uspjeli pretvoriti u zlato, ti si Zlatice između ostalog svojom blogosfeskim porukama na svojim postovima to uspjela pozlatiti. I te tvoje zlatne postove triba sačuvati u crvenoj kutiji ljubavi, da bi buduća pokoljenja znala što je Zlatica pisala, živjela i sanjala. Drago mi je bilo druženje s tobom u životu i u blogosferi. Mirno leti po svim sferama. . .
I evo jedna pisma od dragog ti Halil Džubrana
Odlazak
Evo sam dospio na vrh brda i duša mi lebdi u prostoru. slobode i izbavljenja.
Daleko, daleko sam otišao , braćo. Iz vida su mi izmakle ruševine tamo iza magle, doline je potopilo more pokoja, putovi i klanci izbrisani su rukom zaborava, a lugovi šume i perivoji iščezli su iz siluete bijele kao proljećni oblaci, žute kao sunčeve zrake, crvene kao lenta večeri.
Umukle su pjesme morskih talasa, nestao je žubor potoka u poljima, utihli su ljudski glasovi i više ne čujem ništa osim himne. Vječnosti praćene melodijama duha.
Post je objavljen 30.09.2008. u 13:19 sati.