Neke "sitnice" koje nisu stale u prethodni post....
Pijem kavu u McDonaldsu, kad ulazi jedna moja poznanica - bok, kako si? Može imati 40 godina...Bavi se psima, tako smo se upoznale...Radi s djecom....Počnemo pričati, kad mi žena ispriča da ide na kemoterapije, da njena kosa više ne postoji, nosi periku....
Onda pomislim: koliko sam sretna, koliko je moja majka borkinja, koliku srecu imam da je imam u životu....Zahvalna za svaki dan! Ljubav...
Jučer: sretnem polupijanog Škota u tramvaju. Počne pjevati pjesmu iz filma "Moje pjesme, moje snovi" - "Do, re, mi..." A ja, kakva jesam, počnem na zgražanje ljudi u tramu, pjevati s njim. Valjda je čovjek liječio tugu poraza alkoholom:)))
https://youtu.be/drnBMAEA3AM
Evo link na divnu pjesmu, pa poslušajte....
A Škot mi pri izlasku iz tramvaja tutne u ruku:
Ljubim!
|