Današnji ručak: tikvice i riža. Mnjami!
A sada malo o Bori Đorđevicu. Dobar tekstopisac, kritizer svega tada postojeceg, ali - koliko god bio takav, kao čovjek mi se uvijek doslovno gadio. Prežestok, ma sve pre...:((( Nikada nisam bila ni na jednom koncertu Riblje Čorbe. Nisam slušala jednostavno takvu vrstu glazbe. Slušala sam zato Terezu, Arsena, Kemala Montena Kasnije Bajaga - meni dalekooo bolji i kao pjevač i kao autor, Zdravko Čolic, pokojni Miki Jevremovic - išla s mamom na koncert u Splitu - to su bili pjevači koje su slušali i moji roditelji. Od stranih Abbu, BoneyM, Karla Gotta, Hanku Zagorovu...
Nisam "padala" na urlanje i glasnost. Ne volim to. Jednostavno - to nisam ja.
Bora se uspio posvađati i sa Đoletom - hej....S njim se posvađati - baš moraš biti "lumen". Četrdeset godina nisu razgovarali, zbog pjesme "Lutka sa naslovne strane" ....Naime, nakon te svađe Bora je otišao iz grupe i osnovao svoju grupu "Riblja Čorba".
Ipak, Boru cu pamtiti po svemu najgorem - govorim o njemu kao o čovjeku... Upamtila sam samo naslovnu iz Tesne kože - Kako je lepo biti glup....
Eto, toliko. Zabole me za njegovo četništvo - da sam ga voljela i slušala rekla bih. Ali - nisam.
I kao što Pupovac rece kad su ga pitali ńovinari ide li na jedan od Breninih koncerata, odgovorio je: moje nacionalno porijeklo ne određuje moj glazbeni ukus.
Ljubim!
|
