luki2.blog.hr
nedjelja, 03.03.2024.
Pismo
|
Najprije rođendanske čestitke – za dobre želje nikada nije kasno, zar ne?! Nadam se da se slažeš. Malo me čudi sve ovo što se događa – ali, valjda ja najbolje znam – i ne mora mi to nitko demantirati ni potvrditi – jer sam prošla najbolniju metodu, metodu vlastite kože – koliko emocije mogu utjecati na čovjeka i njegove postupke…. No, i Ti to znaš – jer sam si birao… Prisjećam se Bratislave, gdje sam Te formalno zapravo prvi put upoznala – i već tada rekla- slušajući izlaganje na konferenciji – „Ovo je netko koga vrijedi poslušati!“ Predavanja – na fakultetu (druga je stvar što sam jedva čekala da se završe, ali to je imalo neke svoje druge razloge, ehhh) – divila sam se lakoći Tvoga izlaganja i povezivanju činjenica i pitala se kako nisam vidjela nešto toliko očito i jasno – zar mi to mora reći netko drugi…… Prisjećam se Havela, prisjećam se konferencije u Pragu…. Kao da se događa sada, vidim kako se pakiram i kako se veselim, jer – i Ti ideš u Prag…Dolaziš na moj teren! Ima li išta ljepše, kad znam što Ti sve mogu pokazati i gdje Te sve, na koja draga mjesta odvesti… U Pragu nas čekaju s autom, divne li zemlje – pomislih tada; i još „Kad nešto jako, jako želiš, sve se uroti da Ti se želja ispuni“…. Kazalište nakon Hradčana; pomalo mi je zima – ali ne od hladnoće….U kazalištu nisi ni trepnuo; neprestano držeći moju ruku u svojoj…Zapravo, u potpunosti si je upio, nestala je u Tvojoj ruci… Nakon kazališta – odlazak u hotel…E, tu sad počinje igra emocija….Toplo-hladno; zima mi je – vruće mi je….Praviš se kao ništa se ne događa….Hmmm… Odlaziš – kao navodno – i ostavljaš pred vratima sobe….Ne mogu vjerovati kako kontroliraš emocije; Tvoje lice ne odaje tragove bilo kakve sumnje… Nakon nekog vremena – ipak ne možeš protiv sebe – tiho kucaš i – ulaziš….Na rubu sam suza, Ti to svojim pronicavim pogledom odmah naravno vidiš – ali….Ništa nije važno, samo da si Ti tu….Ne govoriš ništa, samo me lagano maziš po licu; svlačiš….“Sve u redu?“ Sada – da…. Događalo se na granici sna i jave, događalo se u trenucima najljepšeg života, događalo se da sam spoznala ljepotu i njenu krhkost…. Sjećam se i Amerike i Twinsa…Koliko sam strepila, jer si Ti baš tada odlučio otputovati u Ameriku…. I sjećam se veselja kada si nazvao….Sjećam se i jednog Londona, za koji mi nisi rekao da putuješ….E, te sam se noći stvarno uzrujavala, a Ti si mrtvo – hladno hodao oko hotela sa mnom, da alkohol malo popusti i ispari iz moje glave…. Nadam se da sam prisjetila nekih posebnih trenutka, bar za mene, i da sam podsjetila koliko je živo ono što si pokušao prenijeti generacijama…..A to znači i – kvalitetno, jer je odoljelo zubu vremena… „Imam sa Vama velike planove…“ Sjećaš se?! Srdačan pozdrav , Tvoja L. Jedno sjecanje na ljubav, koje više nema. Umrla je, kao i divan čovjek koji ju je u meni izszvao... Ljubim! |
