luki2.blog.hr
nedjelja, 18.02.2024.
Ludi dan....
|
Što sam sve stigla danas...Ne vjerujem ni sama da sam sve uspjela....Najprije, jučer (prošla je ponoć) je bio Dan mačaka. A mene je oduševio poklon moje prijateljice, koja je napravila predivne male štamprle i oslikala ih macama (može napraviti po želji i nešto drugo)....Prelijepoo!  Mačje Valentinovo I dlakavice imaju svoj dan, 17. veljače Dan je mačaka. Dan mačaka počeo se obilježavati 1990. godine kada su organizirani i prvi prosvjedi zbog nebrige o mačkama i zbog njihove eutanazije. Jeste li znali da osim Dana zaljubljenih, Dana očeva, dana ovog i onog, postoji i Dan mačaka?!:))) Štoviše, ovaj se dan, 17. veljače, obilježava diljem svijeta. Numerolozi su rekli da je 17. idealan dan jer sadrži brojke 1 i 7, što asocira na sedam mačjih života (još dva im ostaju!), a veljača je izabrana jer je tradicionalno mačji mjesec ljubavi. Vlasnici i ljubitelji mačaka diljem svijeta proslavljaju ovaj događaj na najčudnije načine, a udruge za zaštitu životinja organiziraju tematske događaje. Naravno, posla ima i za industriju koja izbacuje sve u obliku mačaka. Dan mačaka počeo se obilježavati 1990. godine kada su organizirani i prvi prosvjedi zbog nebrige o mačkama i zbog njhovog tužnog i kratkog života na ulici. Mačka je uvijek bila smatrana božanskom životinjom i bila je posebna za mnoge drevne civilizacije, osobito Egipćane. Tako su i mnogi pisci i umjetnici ove životinje koristili kao motive svojih djela, ali su im bile i dragi ljubimci. U Milanu će se uz Svjetski dana mačaka održati izložba ‘'Svi su ludi za mačkama - Felina'’ , a posvećena je ‘'zajednici'’ mačke i knjige. Organizira je knjižara i knjižnica Murcia. Toliko o macama.... Mia je stigla sa čuvanja rano ujutro, a ja sinoć (petak) iz Splita. Otišla sam u stan, ostavila stvari, stavila u hladnjak ono što je trebalo i otišla na Malešnicu, gdje sam se našla s mojom Ivankom, prijateljicom s fakulteta, iz Đakova. Šahistkinja, bila Bandičeva veeelika miljenica....Uglavnom, sina je poslala na semestar na razmjenu studenata u Švedsku. Pa ga sada proganja skypeom. :)))) Dečko odlikaš. Rekla sam joj da malo ohladi i da nema razloga za brigu... Došla kuci preumorna, istuširala se i u trenu zaspala. Ujutro stiže Mia, doveli su mi je u 9.30. Brza šetnja - i jurim prema Trgu....  Sa Trga prema Markovom trgu...Prosvjed... Prije prosvjeda, u Knjižnici i čitaonici "Bogdan Ogrizovič" održala se promocija knjige.  S lijeva na desno: Ivanka Blaževic Kiš, autorica Melita Rundek i urednica "Beletre" Sandra Pocrnic Mlakar. Ljubavni roman Melite Rundek, omiljene književnice za djecu. Uzbune i početak rata u Zagrebu. Među susjedima koji zbog uzbune silaze u podrum zgrade na Peščenici su dječak, trudnica, srčani bolesnik, te knjižničarka Nina, koja živi sama i inženjer Željko, koji iz hobija gradi makete brodova. Svatko na svoj način nastoji olakšati situaciju susjedima s kojima se nalazi u podrumu. Opasnost i strah zbližavaju susjede i između Nine i Željka razvija se ljubav, unatoč ratnoj neiozvjesnosti koja ne priznaje individualne nade i želje. Melita Rundek opisuje rat iz ženskog ugla i podsjeća na početak devedesetih, bombardiranja, uzbune, skloništa i strah s početka devedesetih te odlazak JNA iz Hrvatske. Romanom dominira katarzičan osjećaj tuge zbog zaustavljenih života i izgubljenih ljubavi koje nosi rat. Uz autoricu Melitu Rundek, o romanu su govorili književnik Bruno Šantek i urednica Sandra Pocrnić Mlakar, a glazbenu pratnju maestralno je odradio Milko Kiš. U gradu, nakon prosvjeda, predižem još neke stvari i jurim u Pet centar kupiti hranu i poslastice za Miu (u nedjelju ne rade). Ručak za Miu, ručak za mene... I na kraju, Lauba. Izložba. Slavko Abadžic: "Aktovi". Kuća za ljude i umjetnost, Lauba, i ove je godine pripremila izložbu međunarodno priznatog fotografa Stanka Abadžića. Četrdeset izvanrednih aktova bit će izloženo u Laubinoj velikoj dvorani od 17. do 25. veljače 2024. godine. Izložba je prodajna! Pa kaže: Da se riječ svjetlopis, kao hrvatska inačica riječi fotografija, ukorijenila, njena bi tvorbena analiza savršeno opisivala fotografski rukopis Stanka Abadžića. Majstorsko umijeće pisanja svjetlom dominantni je sloj čitanja magnetski privlačnih Abadžićevih fotografija – fotografa koji za sebe govori da nema poruku, ne propitkuje ništa, već samo fotografira. Uz istančano doziranje svjetla i tame, Abadžića definira i vječna radoznalost te izuzetan senzibilitet u traženju kadra. Njegov proces fotografiranja uvelike se sastoji od igre onime što je već tu, na što je na lokaciji naišao, uklapanja modela u kadar te povremene uporabe rekvizita. Vizualno su to pametni i visoko-estetski kadrovi, dosjetljivi, s često prisutnom dozom humora koja se čita iz izbora rekvizita naspram lokacije ili pak poze modela u zatečenoj okolini. Očišćenost kadra i forme, osamljene lokacije, opreka svjetlost-tama te neinvazivnost u prirodnosti pokreta modela doprinose gotovo nadrealnim kompozicijama. Moć opažanja koju Abadžić posjeduje očituje se kroz ritam prirodnih sjena, preklapanja oblika dijelova tijela s prostornim oblicima te ornamentalnosti koju izvlači, kako iz prirodnih sjena, tako i kroz sjene nastale korištenjem rekvizita. Izbor fotografskih aktova Stanka Abadžića, koji se ovom izložbom donosi, najbolje je od suvremene hrvatske fotografske produkcije. Njegove umjetničke, crno-bijele fotografije podsjećaju na pionirske fotografske tehnike poput platinotipije i mokrog kolodija. Decentnim, studioznim aktovima Abadžić veliča ljepotu ženskog tijela, ljepotu života. Proces prilagođavanja modela kadru te igra svjetlom i sjenom osnažuje ljepotu ženskog tijela. Takav koncept postiže upravo time što mu glavni sadržaj fotografije nije isključivo subjekt kojeg prikazuje, već su to i emocije te atmosfera koju prizor evocira. Njegove fotografije nadilaze prividno, ali nisu simbolične ili reprezentativne – on druge poruke osim ljepote življenja nema. Abadžić spretno čuva anonimnost modela, no zbog intimne atmosfere imamo osjećaj kao da je poznajemo. Ona kao da je postala arhetip poštivanja žena. Ponekad je ona u prvome planu, katkad je prekrivena velom, a kad nije odmah tu, kroz rapsodiju svjetlosti i sjene tražimo je.  Stanko Abadžić Nekoliko fotografija s izložbe:     Ni to nije sve!:)))) Nakon "Laube", otišla sam u bar "808" - cijelu večer sviraju Balaševića.... I to je napokon kraj dana.:))) Sve fotografije su moje. Ljubim! |
