Danas sam trebala biti na promociji romana Boivoja Radakovića "Divno nam je s nama" (roman su, osim autora, predstavile Milana Vuković Runjić i Nora Verde, kao i Drago Glamuzina. Međutim, nešto mi je iskrsnulo, ali nije mi žao - jer sam umjesto toga odradila lavovski dio posla i nekome jako pomogla. Sretna!!! Neki izbori nisu teški.
Nastavljam s Bratislavom i drago mi je da vam se sviđa. Hvala vam. Pišem kako se sjećam, konačno uhvativši trenutke odrastanja i meni dragih ljudi, koji su me pratili na tom putu.
Što još naglasiti za Slovačku?! Možda školstvo, koje je osnovnu školu "produžilo" na devet godina, pa su imali devetoljetku, pa cjelodnevni boravak za djecu..Topli obroci svakodnevno, za sve! .Zanimljivo da Slovačka odavno prakticira nešto, što se u Hrvatskoj tek otkriva....
Jednom prigodom išla sam s bakom kupovati u tzv. Tuzexu. Poseban dućan, u kojem se mogla isključivo kupovati roba sa Zapada. No, da stvar ne bi bila jednostavna - prije kupnje trebalo je promijeniti krune u tzv. Tuzex krune, i to s ograničenjm po osobi. Čokolade, piće, neke delikatese....Baka i ja strpljivo smo čekale i po nekoliko sati da dobijem finu čokoladu...Malo bolju šunku, sireve, vino....Naravno da to nije bilo normalno, ali nama je tada bilo...:((((
A bakina poštarica, koja je preko Italije otišla u Kanadu?!:)))) No, stradala je njena obitelj, jer su im oduzeli - baš sve...O tome, na žalost, nije razmišljala.
Ovom objavom je Bratislava gotova - vidim da uopće ne čitate ono što objavim prije Bratislave :)))) - čast iznimkama...
Split, u koji sam se vratila, jedna je sasvim druga, ne baš tako lijepa priča.....
Ljubim!
|