Danas dva događanja. U knjižari Matice Hrvatske je bilo predstavljanje knjige "Kulturološki kvartet" akademika Viktora Žmegača. O knjizi su govorili: Krešimir Nemec, vrlo dirljivo u svojim sjećanjima na kolegu i prijatelja; Milan Pelc i Luka Šeput.
S lijeva na desno: Luka Šeput, urednik knjige; Krešimir Nemec i Milan Pelc.
Ovo je zadnja Žmegačeva knjiga, dovršena uz podršku obitelji i svojevrsno je nasljeđe koje je akademik Žmegač ostavio. Razni eseji i teme nikako ne mogu sakriti i autobiografski pristup samoga autora, gdje nama - čitateljima otkriva male djelove sebe..Rekao bi Gajo Peleš: samo treba biti vješt u iščitavanju značenja.
U početku svoj karijere Žmegač je pisao akademski, međutim ova je knjiga pristupačnija i široj publici, što je i bila autorova želja.
Na vanjskim koricama knjige nalazi se mali Viktor, a na unutarnjim koricama tu je Viktor Žmegač - profesor.
Navečer druga promocija - Lidija Dujić: "Dormitorij"....Od prošle pjesničke zbirke Lidije Dujuć prošlo je četiri godine. No, vrijedilo je čekati. Naklada Mala zvona predstavlja novi naslov u svojoj biblioteci posvećenoj poeziji, zbirku „Dormitorij” koja je već ušla u uži krug za jednu od pjesničkih nagrada („Zvonko Milković”). O knjizi su govorile autorica Lidija Dujić i urednica Sanja Lovrenčić (naklada "Mala zvona").
Evo što o knjizi kaže urednica Sanja Lovrenčić:
"U svojoj četvrtoj zbirci pjesama Lidija Dujić dograđuje i dosljedno razvija pjesnički univerzum koji je skicirala u ranije objavljenim knjigama. Izdvajajući i očuđujući neke izabrane trenutke, pretvarajući bljeskove stvarnosti u promišljenu jezičnu strukturu, autorica stvara originalne pjesničke kolaže, uz jasnu svijest o poeziji kao ne-običnom govoru. Njezino pjesništvo, koje bi se konvencionalno moglo nazvati intimističkim, zapravo je širokoga tematskog raspona, te se u njemu izdvojene osobne impresije nerijetko i efektno povezuju s problematikom iz šire sfere društvenog i umjetničkog svijeta (s osobitim interesom za žensku stranu tog svijeta), a u tim se jukstapozicijama i kontrastima nerijetko može naići i na dah fine ironije.
Dodatnu umjetničku vrijednost ovoj knjizi daju crteži akademskog umjetnika Dominika Vukovića."
No, neka govore Lidijne pjesme...
Pjesma u prozi Lidija Dujić
Pokušavam je ngovoriti da se pomakne,
da se prottegne ili bar nagne
kroz otvoreno krilo.
Nožnim prstima trljam kotačiče zraka
kko bih izvukla končić Tommaseovih iskrica
ili pomogla Gašparu noćniku
da de okrene na peti
u elipsi prozora
što se ne obazire na floralne motive
dok isprobava grimiz meteoalarma
novoga toplinskog udara.
Ujutro, uspoređujemo bilješke o nespavanju
kako bismo utvrdili čija grana crnu vunu prede.
Enciklopedija za dječake Lidija Dujić
Kada putujemo prema primjerima
iz Encikopedije za dječake moga brata,
s duplerice - štafelaja velikog formata
razlije se duboko plavetnilo.
Da su se filozofi uspjeli dogovoriti,
mogli bi smo ispravnije stupnjevati
domovinsko plavlje s nedomovinskim plavijim.
Ovako, prepuštamo tek digitalnom oku
da nas iznenadi paletom modrih agregatnih stanja
-koje preskaču djevojčice.
Sanja Lovrenčić i Lidija Dujić.
Lidiju poznajem još od škole pisanja Ludwiga Baure, koju je pohađala i Lidija.
Sve fotografije u ovom postu moje su osobno. Mobitel se udobrovoljio. Ljubim!
|
