Trudim se!:))))) Carpe Diem nije samo psihološki centar u kojem sam danas bila na psihološkoj konferenciji, nego i moj način života.
Tema konferencije je bila Mentalno zdravlje i društvene promjene.
Na konferenciji su govornici bili pravi psiholozi, ne neki kvazitečajni.....:))))) (Jedno je završiti tečaj, koji traje pa makar i šest mjeseci, a drugo je završiti fakultet, koji traje šest godinica sada, da bi postao magistar ili magistra struke).
Najprije je pozdravio i održao predavanje Domagoj Dalbello, mag.psych. i naš današnji domaćin. Govorio je o čovjeku u zajednici, vrijednostima i smislu života. Trebamo pronaći svoj osobni smisao i život, slijediti svoje ciljeve i pokušati pronaći radost u životu - a ne na sve govoriti kako ne valja, nije dobro i nema smisla....
Svi stupovi moraju biti čvrsti i jednako valjani....Inače konstrukcija - pada...
Domagoj Dalbello
A zatim je govorila Ljubica Uvodić Vranić, spec. psihologije rada. 15. 11. prestavlja svoju novu, jedanaestu knjigu u knjižnici i čitaonici "Bogdan Ogrizović".....Zbog nje sam i došla na konferenciju.
Ljubica je govorila o odgovornosti u odnosima i čuvanje reciprociteta u međusobnom respektu. Ljubica je u svom izlaganju govorila prvenstveno o nasilju, a na žalost ga ima sve više....:(((( Govorila je o tome da je imala slučaj jedne gospođe, koja se došla potužiti (ne riješiti problem!) na svoga supruga. Pa on ovakav, pa on onakav....Počeo se, osim verbalno, i fizički obračunavati.... Pita nju Ljubica: a koliko to traje? A žena mrtvo-hladno: petnaest godina!:(((((( Dakle, petnaest godina ona trpi. Naravno, narušeno joj je zdravlje, nesretna je, loše spava i ne uspijeva riješiti ni poslovne zadatke.....Strašno!:(((((
Zato, pouka: na nasilje, bilo verbalno (koje je još gore od fizičkog!) ili fizičko uvijek treba reagirati. Uvijek!!!!!! Jer, među nama postoje ljudi koji se hrane ljudskom nevoljom i patnjom, uživaju ako su nekog pa makar i na trenutak izbacili iz kolosjeka. Zlo se vidi i nitko i ništa i nikada ga neće moći sakriti. Bitno je samo koliko će dugo trebati da se na njega reagira.
I zato, ja volim sebe i neću sigurno gutati tuđa, besmislena govna. Ako se netko odbija normalno ponašati, i radi stvari za koje najblaže možeš reći: vjeruješ li svojim očima ili mojim lažima - to je stvarno previše. I to ne može pokriti ni nikakav admin, blogi ili blogica, "prijatelji"....Vidi se sve. A što je najbolje, osoba se ukopala - sama....Ili je možda svjesno pokušala napraviti blogosamoubojstvo?:))))) Moguće. Sve je s takvom osobom moguće. (Starry nije dugo na blogu, u smislu pisanja, ali što je sve savršeno "pročitala"...Možda je prije samo čitala blog, stvarala mišljenje...Ali - savršeno!)
Takve "osobe" nikako ne mogu priznati kao kolegice s fakulteta. Imam divne kolegice s fakulteta - ni jedna se prema nikome ne ponaša ni slično kako se ova osoba ponaša prema ljudima.
Znate da najviše volim dijeliti pozitivne i lijepe stvari na blogu, ne volim ružno, teško - to ću sama prebroditi. Prejaka sam. No, da mi netko poput takvih osoba dođe "žaliti" zbog mame, a onda sračkati po meni do beskraja - nije dobra osoba.
Napišem dva posta o bolesnoj mami, podijelim brigu - e, nije dobro. Jer ja koristim mamu na blogu. I njenu bolest....:((((( To je u redu? Kakva osoba to može raditi? Kakva? "Jadna i bedna..."
Tu sam osobu, srećom, odavno blokirala na svim mrežama. Da imam mir. I da ne proganja i ne docira što ću ja sa mojim životom...Ista ta osoba kaže da sam ju "silovala".....Neka sam. Bilo mi je zadovoljstvo. Koliko li je puta ona mene sa svojim ludonjom "silovala"....
Koliko sam preplakala....Vraća se sve loše što nekome napraviš, bez brige. Samo polako. Šutjeti više neću - nikada nikome.
I naravno - što je najbolje - sada se dotična strašno čudi jer je jako pljuju na Faceu. Really? :))))) Ma daj! :)))))
O.k. Treće predavanje je održala mlada dr. sc. Marija Crnković, klinički psiholog. Govorila je o tome kako se osnažiti i stvoriti otpornost na stres.
Marija Crnković
Četvrto predavanje:, Antonija Radoš, mag, psych.: "Obitelj kao temeljna vrijednost mentalnog zdravlja učenika", o uključivanju cijele obitelji u odgojno - obrazovni proces.
Antonija Radoš
Poslijepodne smo Mia i ja provele na Bundeku, uživale i odmarale. Uživale svaka u svojim gricklicama....
Ljubim vas!
|
