luki2.blog.hr
subota, 16.09.2023.
Dopisnice soli
|
Na Jutru poezije je gost bio, sa svojom novom zbirkom Dopisnice soli, Mario Dabo. ozvolite nekoliko riječi o autoru. Mario Dabo rođen je 1965. u Pagu. Djetinjstvo i mladost proveo je u Novalji gdje još kao dječak počinje slikati i pisati poeziju, no životni put i relativno zadane okolnosti vodile su ga prema kulinarstvu. Nakon ugostiteljskog školovanja u Opatiji, postao vrstan kuhar u prestižnim zagrebačkim i inozemnim restoranima. Poeziju je objavljivao u Quorumu, Tema, Vijencu, Maruliću, Hrvatskom slovu, karlovačkom Svjetlu i na Trećem programu HR (Poezija naglas). Gostovao u programu Pisci na mreži. Dobitnik je prve nagrade za čakavsku poeziju na Susretima riječi u Bedekovčini (1997), a pjesme su mu uvrštene u pregled Hrvatsko pjesništva devedesetih. Prevođene na njemački, francuski i poljski jezik. Svojoj prvoj ljubavi – slikarstvu, Dabo se posve intenzivno vraća u svojoj pedesetoj godini, dakle 2015. Upisuje Učilište za likovno obrazovanje, kreativnost i dizajn – Studio Tanay gdje kod likovnog pedagoga, profesora emeritusa na Likovnoj akademiji u Zagrebu Emila Tanaya, u individualnoj nastavi, pohađa smjer crtanja i slikanja (2015). Izlagao: samostalne izložbe u u Zagrebu (2015), Novalji (2017, 2019, 2021, 2023.) i skupna u Zagrebu (2015). Živi i radi u Zagrebu. Objavio zbirke pjesama: Od marča do marča, Zagreb, 1996; Mi smo u sredini, Bjelovar, 1997; Poluvrijeme na benzinskoj crpki Hilversum, Zagreb, 2004; Požnjak, Novalja, 2006; Zimski zaljev, Novalja, 2009; Sol, Novalja – Zagreb, 2012. Dopisnice soli, Novalja, 2023. Fotografije:  Pjesnik Mario Dabo  . Zbirka sva u bijelom....Baš mi se sviđa. Izabrala sam jednu pjesmu iz zbirke....Vjerujem da bi u zbirci uživali svi otočani, svi oni kojima je more središte ljubavi, života i sreće. Iza ponoći - Mario Dabo Tako mi noćas izgleda more ok se udvotručujrm na žaalu, kao u onim rijtkim trenucima iza ponoći. Toliko je pustog prostora koje se zapravo prikazuje u unini. I toliko je začudnosti u čestim zbivanjima kad rijeći ostaju bez nas doma. Ali ja se toga ne mogu sjećati. i mislim, bilo bi jednostavnije ostati ovako nepomično sjediti u zrcalu studeni, nego li pratiti putanju prema nepoznatoj vječnosti. Idućeg jutra, glad će spustiti galebove na oštro kamenje i napit ću se slane vode s tvojih bijelih dlanova.  Nakon Jutra, treba nešto i pojesti. Juha od rajčica. Nakon ručka, Mia i ja otišle smo u Avenue Mall po svoju karikaturu. Avenue Mall slavi trinaest godina postojanja, pa časti...  Osobno, ne sviđa mi se - jer je Miu nacrtao kao - pudlicu..:(((( Mia je cockerica, ne pudlicaaaa....:(((( Što vi kažete?! Sve fotografije u ovom postu su moje, osobno. Fotka na kojoj se nalazimo Mia i ja -profesionalni fotograf je popratio događanje, a kad sam ga vidjela s fotoaparatom, zamolila sam da li bi li Miu i mene poslikao mojim mobitelom. Rado je tako učinio. Ljubim! |
