luki2.blog.hr
subota, 09.09.2023.
O pisanju i ostalome
|
Ne znam što bih rekla - nisam mogla ni sanjati, a da mi je netko rekao ne bih mu vjerovala, što ću sve doživjeti na blogu. Neviđeno. Da Ti netko određuje teme o kojima smiješ ili ne smiješ pisati, što god da objaviš - ne valja, a da to isto objavi netko s drugim nickom - bilo bi pohvala i miline....Ljudi moji, blog bi trebao biti siguran, dobar prostor za pisanje, uvijek i uvijek ću to ponavljati - na blog sam došla pisati, i to svoje osobne zapise, a nikako da me netko vrijeđa. (Gledala sam jednu odličnu krimi seriju - i u predzadnjoj sezoni su radnju smjestili u neko začarano mjesto, gdje se ljudi međusobno ubijaju. Znači, to više nije krimić, nego SF. Nikada nisam voljela ni miješanje žanrova ni SF. Ovaj blog se na trenutke čini SF. Seriju sam prestala gledati. Što je previše - previše je.) Kad odgovoriš na nebrojene uvrede koje si prešutio - opet nije dobro. Jer, navodno, ne znaš prihvatiti šalu (sic!). Pa što se ne makneš i slično....Toga trenutka kada mrzitelji prestanu spominjati mene - i ja ću prestati spominjati njih. Do tada - odgovaram istom mjerom. Prešutjeh bezbroj puta - no, više neću. Baš mi se ne da. Malo sam u raspoloženju za svađanje. Da nekome slučajno ne postane dosadno. Strašno je da moraš razmišljati što i o čemu pisati - da mrzitelji ne postanu ljubomorni. Ljubomorni na sve živo što imaš, ljubomorni na Tvoj život. Ljubomorni na sreću i radost. Zaboravljaju da sam se ja izborila za takav život. Svojim radom, trudom, zalaganjem. Meni to samo znači da sam na pravom putu. (Ovo je 859 post nakon povratka. Nadam se da će ih biti - bar 1000.) Kome pravo - kome krivo. Ljubim vas! |
