luki2.blog.hr
subota, 20.05.2023.
Tisuću i jedno more
|
1. Jučer je dan počeo sjajnom poezijom. Poetsko jutro imao je Kemal Mujičić Artnam. Kemal je rođen 14. 02. 1960. (14. veljače je i rođendan moje mame!) godine u mjestu Turbe kod Travnika. Poslije završene srednje škole u Travniku, 1980. g. dolazi u Zagreb gdje studira na Tehnološko-tekstilnom fakultetu. Nakon niza književnih nastupa na raznim književnim tribinama i objavljivanja u relevantnim književnim časopisima, 1994. godine objelodanjuje svoju prvu zbirku pjesama. Od tada se redovito javlja novim radovima na III. programu radija, književnim festivalima, javnim priredbama i književnim časopisima. Pjesme su mu uvrštene u pet antologija i dva relevantna pregleda suvremene hrvatske poezije (Strast razlike tamni zvuk praznine i Off-line), te nekoliko zbornika. Pojedine pjesme i priče prevođene su na njemački, engleski, španjolski, poljski, slovenski i makedonski jezik. Status samostalnog umjetnika ostvaruje 2003. godine. Član je Društva hrvatskih književnika. Živi u Zagrebu. Objavio je sljedeće knjige: Petkom poslije ribe, pjesme, Meandar, 1994; Ples, pjesme, Meandar, 1996; Zona zoo, pjesme, Meandar, 2000; Ubrzanje, pjesme u prozi, Naklada Breza, 2002; Rad na crno, priče, Meandar, 2004; Pet litara benzina, roman, Naklada Breza, 2006. POČETAK - Kemal Mujičić Artnam Putovati, objašnjavao sam, to je jedini način da se negdje dođe. Zima je prolazila mimo nas, blaga i neprimjetna, kilometri su se zrcalili u našim očima, a nepomični zaseoci načičkani po obroncima nestajali su brže nego zaborav iz naših obzora. Putovati, govorio sam, nije bježati od sebe, to je kao izlaziti, kao prelaziti preko mosta, kao dizati se... Na radio-prijemniku raspravljali su o klimatskim promjenama, brzo si promijenila, treba mi nešto življe i luđe, rekla si u ritmu hip-hopa i poljubila me u uho. Zima je prolazila mimo nas, blaga i neprimjetna, a mi smo gutali daljine kao šarene bombončiće, ulazili u tunele, padali u doline, penjali se, dodirivali nebo nekoliko puta na nekoliko načina. Lagao sam ti, naravno, mlada si, voliš kada lažem. Na ovoj strani nema ničega. Samo mi i put ispred nas. I zima koja prolazi. I ljubav koja se rađa.  2. Dragi ljubitelji mora, poezije, jezika i glazbe u petak 19. svibnja u 19 sati u knjižari Hoću knjigu Megastore održalo se predstavljanje dvojezične zbirke poezije Tisuću i jedno more, autorice Marine Katinić Pleić. Na engleski je pjesme preveo Marko Maras, a predivne ilustracije radila je Petra Ćurlin. O knjizi su govorili: Irena Stanić Rašin, Marko Maras, Tomica Bajsić - napisao pogovor i uredio knjigu. Pjesme je interpretirala:Antonija Stanišić Šperand Nastupali su: Elma Burnić, Admir Ćulumarević, Vesna Matana Matić. Pjesme su prijatelji čitali na talijanskom, njemačkom, španjolskom, poljskom i ukrajinskom. Prava knjiga za promociju baš u "Hoću knjigu" - atmosfera je odisala plavetnilom, mirisima mora - a autorica je došla u predivnoj plavoj haljini. Potpun ugođaj! Domijenak na kraju samo je upotpunio ionako morsku i opuštenu atmosferu. "Ostajem dovoljno dugo" - Marina Katinić Pleić Ostajem dovoljno dugo u moru dok se polovi ne izmijene dok more ne izblijedi, a nebo se natopi tintom. Obezbojena voda tad postaje svod i ribe i kuće plovekraterom Uranova čela Ostajem dovoljno dugo u moru dok ne olakšam do grama galebljeg pera i zaplutam paklinom vode sa zrakastim sjemenom što nosi sreću Tad ralje mraka pod pučinom ne prijete, nego blistaju a gornja soba guta i užad i zvijezde i brodove. Ostajem dovoljno dugo u moru dok zrak ne ohladni i voda ne omekša; tvrdoću kopna utoba ionako više ne može podnijeti. Marina je knjigu posvetila svom tati, mornaru. To mi je dirljvo, jer malo ljudi se sjeti posvetti knjgu nekome najbližem.....Pogotovo danas. Svi su zahvalni urednicima, prijateljima i ne znam kome sve ne - a nitko ne sjeti roditelja, koji su zapravo najviše zaslužni. Evo nekoliko fotkica:  Oliverove pjesme zvučale su te večeri nježno i pune ljubavi...    Sinoć nisam bila u stannju psati, jer sam nakon kasne večere vani popila čašicu vina više - i došla kući nesposobna za bilo što drugo - osim spavanja...Ujutro je ustajanje bilo rano, jer je i danas bio trening sa Mi(j)om. Dva i pol sata! Umrla ja, njoj ništa. Dok nismo došle kući. Jela je - i odmah zaspala! :)))) Znači, i nju je savladao umor. Sutra - Ilica Quart....:)))) Ljubim vas! |
