1. Jučer je dan počeo sjajnom poezijom. Poetsko jutro imao je Kemal Mujičić Artnam. Kemal je rođen 14. 02. 1960. (14. veljače je i rođendan moje mame!) godine u mjestu Turbe kod Travnika. Poslije završene srednje škole u Travniku, 1980. g. dolazi u Zagreb gdje studira na Tehnološko-tekstilnom fakultetu. Nakon niza književnih nastupa na raznim književnim tribinama i objavljivanja u relevantnim književnim časopisima, 1994. godine objelodanjuje svoju prvu zbirku pjesama. Od tada se redovito javlja novim radovima na III. programu radija, književnim festivalima, javnim priredbama i književnim časopisima. Pjesme su mu uvrštene u pet antologija i dva relevantna pregleda suvremene hrvatske poezije (Strast razlike tamni zvuk praznine i Off-line), te nekoliko zbornika. Pojedine pjesme i priče prevođene su na njemački, engleski, španjolski, poljski, slovenski i makedonski jezik.
Status samostalnog umjetnika ostvaruje 2003. godine. Član je Društva hrvatskih književnika. Živi u Zagrebu.
Objavio je sljedeće knjige:
Petkom poslije ribe, pjesme, Meandar, 1994;
Ples, pjesme, Meandar, 1996;
Zona zoo, pjesme, Meandar, 2000;
Ubrzanje, pjesme u prozi, Naklada Breza, 2002;
Rad na crno, priče, Meandar, 2004;
Pet litara benzina, roman, Naklada Breza, 2006.
POČETAK - Kemal Mujičić Artnam
Putovati, objašnjavao sam, to je jedini način da se negdje dođe.
Zima je prolazila mimo nas, blaga i neprimjetna,
kilometri su se zrcalili u našim očima,
a nepomični zaseoci načičkani po obroncima
nestajali su brže nego zaborav iz naših obzora.
Putovati, govorio sam, nije bježati od sebe,
to je kao izlaziti, kao prelaziti preko mosta, kao dizati se...
Na radio-prijemniku raspravljali su o klimatskim promjenama,
brzo si promijenila, treba mi nešto življe i luđe, rekla si u ritmu hip-hopa
i poljubila me u uho.
Zima je prolazila mimo nas, blaga i neprimjetna,
a mi smo gutali daljine kao šarene bombončiće,
ulazili u tunele, padali u doline, penjali se,
dodirivali nebo nekoliko puta
na nekoliko načina.
Lagao sam ti, naravno, mlada si, voliš kada lažem.
Na ovoj strani nema ničega.
Samo mi i put ispred nas. I zima koja prolazi.
I ljubav koja se rađa.